Pokazalo se da su to, u dva glasa razlike, Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik, i Katarina Prungl, hrabra mlada žena koja je u zimski hladno more skočila kako bi izvukla nastradalog vozača. Glasati se moglo samo jednom s jedne IP adrese, čime su brojke izgubile na visini, ali su zato dobile na 'težini'; da se moglo glasati više puta s iste adrese, nema sumnje da glasači ne bi odoljeli ponavljanom klikanju za svog favorita, kako bi rezultat bio što 'napumpaniji'.

Glavna zasluga Mladena Bajića u ovoj godini jest to što je građane Hrvatske uvjerio u nešto što je izgledalo nemoguće – naime, da pravda postoji, piše Slobodna Dalmacija. Onog trenutka kad su hrvatski građani čuli da je bivši premijer Ivo Sanader u slučaju Hypo i Ina−MOL osuđen na 10 godina zatvora – bez obzira na to što je presuda nepravomoćna – nešto se u naciji prelomilo, a Bajić je postao heroj te nacije, uvjerivši građane da se zmiji korupcije ipak može odsjeći glava. Dotad je u svijesti građana vladalo drevno uvjerenje da na Balkanu pravda zahvaća samo 'sitne ribe' – uvjerenje izraženo slavnim stihom TBF-a 'Glavne face izvuć će se uvjetno' – a sada je narod vidio da pravna država nije samo misaoni pojam.

Ostalih sedam predloženih bili su paraolimpijac Mihovil Španja, osvajač četiri brončana olimpijska odličja, Vinko Prizmić, načelnik Hrvatske gorske službe spašavanja.

Predložena je, zatim, Lucija Zaninović, brončana olimpijska taekwondašica, Mate Škugor, glazbeni direktor festivala Terraneo, Mate Uzinić, dubrovački biskup, Ratko Rudić, bivši izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije, te Josip Boban, predsjednik uprave AD Plastika.

Poduzetnik Josip Boban dobio je najmanje glasova, pri čemu treba napomenuti da je, među svima predloženima, upravo Boban – čija je tvrtka iznimno uspješna u europskim razmjerima – na 'medijskom tanjuru' najmanje, gotovo nimalo 'serviran' javnosti.