Pentagon navodno šalje amfibijski jurišni brod USS Boxer klase Wasp i ostatak svoje Amfibijske borbene skupine (ARG) s elementima 11. ekspedicijske postrojbe marinaca u trenutku u kojem administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa sve više razmatra zauzimanje ili blokadu iranskog strateškog otoka Harg u Perzijskom zaljevu kao dio nove faze operacije Epski bijes. Prema ocjenama vojnih analitičara, riječ je o klasi plovila koja bi mogla biti odlučujuća u slučaju američke kopnene invazije. Evo što znamo o njoj
Vijesti o upućivanju ARG-a s brodom USS Boxer dolazi nakon prošlotjednih izvješća da su se amfibijski jurišni brod USS Tripoli klase America i njegova prateća skupina, koji prevoze elemente 31. ekspedicijske postrojbe, također počeli kretati iz Tihog prema Indijskom oceanu da bi podržali tekuće operacije protiv Irana. U međuvremenu, javno dostupni podaci o praćenju letova pokazuju da američka mornarica koristi obavještajne, nadzorne i izviđačke dronove MQ-4C Triton za analizu stanja na otoku Harg kao dio svojih patrolnih misija u sjevernom Perzijskom zaljevu.
Valja pojasniti da amfibijska skupina, koju predvodi USS Boxer, uključuje dva druga amfibijska broda, USS Portland klase San Antonio i USS Comstock klase Whidbey Island. Prema dostupnim informacijama, 11. ekspedicijska postrojba Marinskog zbora SAD-a ima otprilike 2500 ljudi, uključujući zračne i kopnene komponente.
Amfibijski jurišni brodovi klase Wasp predstavljaju jednu od ključnih komponenti ekspedicijskih sposobnosti američke ratne mornarice i Marinskog zbora. Ova klasa brodova razvijena je krajem Hladnog rata kao nasljednik ranijih amfibijskih nosača helikoptera klase Tarawa s ciljem povećanja kapaciteta za projekciju snage, potporu amfibijskim operacijama i integraciju suvremenih zrakoplovnih sustava. Plovila klase Wasp zapravo predstavljaju spoj funkcija nosača zrakoplova, transportnog broda i platforme za desantne operacije, što ih čini jednim od najfleksibilnijih ratnih brodova u modernim mornaricama.
Najveći nakon klasičnih nosača zrakoplova
Program razvoja klase Wasp pokrenut je 1980-ih godina u kontekstu američke strategije projekcije snage na globalnoj razini. Prvi brod te klase, USS Wasp, ušao je u službu 1989. godine, a ukupno ih je izgrađeno osam između 1989. i 2009. godine, čime su postupno zamijenjeni stariji brodovi klase Tarawa.
Projektiranje je vodila kompanija Huntington Ingalls Industries te je razvila platformu sposobnu integrirati velik broj helikoptera, tiltrotor zrakoplova i desantnih plovila. Klasa Wasp koncipirana je kao središnji element amfibijskih borbenih skupina koje djeluju s ekspedicijskim postrojbama marinaca.
Plovila klase Wasp spadaju među najveće ratne brodove u američkoj mornarici nakon nosača zrakoplova. Standardni deplasman iznosi im oko 40.500 tona pri punom opterećenju, a duljina doseže približno 257 metara. Pogonski sustav temelji se na parnim turbinama te one omogućuju maksimalnu brzinu od približno 22 čvora, odnosno 40 kilometara na sat.
Jedna od njihovih najvažnijih značajki jest velika letna paluba jer se proteže cijelom dužinom, čime podsjeća na klasični nosač zrakoplova. Brodovi tako mogu operirati različitim tipovima zrakoplova, uključujući helikoptere, tiltrotor letjelice te borbene avione kratkog polijetanja i vertikalnog slijetanja kao što su F-35B Lightning II i ranije AV-8B Harrier II.
Osim zrakoplovne komponente, brodovi posjeduju tzv. well deck, odnosno unutarnji bazen koji omogućuje ukrcaj i iskrcaj desantnih plovila. Među njima se ističu zračno-desantna plovila koja mogu velikom brzinom prevoziti oklopna vozila i vojnike na obalu. Kapacitet broda uključuje približno 1800 pripadnika marinskog ekspedicijskog bataljuna s njihovom opremom, vozilima i logističkom potporom. Ova kombinacija omogućuje brzo izvođenje amfibijskih operacija bez potrebe za korištenjem stalnih baza.
F-35B kao udarna snaga i mrežno čvorište
Zrakoplovna grupa na brodovima klase Wasp može varirati ovisno o misiji. Tipična konfiguracija uključuje kombinaciju transportnih helikoptera kao što su CH-53E Super Stallion, jurišnih helikoptera AH-1Z Viper, višenamjenskih helikoptera UH-1Y Venom te tiltrotor zrakoplova V-22 Osprey. U novije vrijeme američka mornarica eksperimentira konceptom prema kojem brodovi klase Wasp nose veći broj borbenih aviona F-35B i djeluju kao laki nosači zrakoplova, što značajno povećava udarnu moć amfibijskih skupina te omogućuje izvođenje zračnih operacija i u područjima u kojima nisu raspoređeni veliki nosači zrakoplova.
F-35B na amfibijskim brodovima ima nekoliko ključnih zadaća: zračnu potporu desantu napadom na obalne obrambene položaje i potporu marincima nakon iskrcavanja te uspostavu zračne nadmoći radi zaštite ekspedicijskih snaga od neprijateljskog zrakoplovstva. Također, jedna od zadaća je izviđanje i senzorsko umrežavanje jer F-35B može djelovati kao leteći senzorski čvor koji prenosi podatke brodovima i drugim zrakoplovima.
Tiltrotor zrakoplovi tipa V-22 Osprey, o kojima je tportal već pisao, zaduženi su za transport postrojbi, logističku opskrbu opremom, streljivom i rezervnim dijelovima te brzu medicinsku evakuaciju. Uz to, Osprey može poslužiti u posebnim operacijama u smislu infiltracije specijalnih postrojbi duboko na neprijateljski teritorij.
Brodovi klase Wasp sudjelovali su u brojnim vojnim i humanitarnim operacijama širom svijeta, a tijekom ratova u Iraku i Afganistanu služili su kao platforme za potporu zračnim operacijama i logističke baze za ekspedicijske snage. Također su često korišteni u operacijama pomoći nakon prirodnih katastrofa zbog svojih medicinskih kapaciteta, transportnih mogućnosti i sposobnosti opskrbe udaljenih područja.
U suvremenoj pomorskoj strategiji brodovi klase Wasp imaju ključnu ulogu u konceptu ekspedicijskog ratovanja. Njihova sposobnost projekcije snage omogućuje raspoređivanje značajnih vojnih kapaciteta u kriznim područjima bez potrebe za pristupom kopnenim bazama. Time se povećava strateška fleksibilnost američkih oružanih snaga i smanjuje ovisnost o politički osjetljivim infrastrukturnim sporazumima s partnerskim državama, što je ključno za Washington u trenutku u kojem brojni saveznici nisu voljni sudjelovati u napadu na Iran.