Dokument koji se pripisuje američkom izaslaniku za Siriju, Tom Barrack, predviđa ambiciozno pozicioniranje zemlje kao tranzitnog čvorišta za naftu i plin. Naglasak nije na cestama, već na obnovi i širenju mreže naftovoda i plinovoda koji bi povezivali Bliski istok s Mediteranom i europskim tržištima, piše Euronews.

Na diplomatskom forumu u Antalyji sirijski predsjednik Ahmed al-Sharaa istaknuo je kako Sirija, zahvaljujući svom položaju, želi postati alternativni pravac za transport energije i robe. ‘Naš je cilj biti siguran koridor između Istoka i Zapada, s izlazom na Mediteran i povezivanjem Zaljeva, Jordana i Turske’, poručio je.

Ambiciozna mreža cjevovoda

Plan uključuje oživljavanje projekta naftovoda Kirkuk–Baniyas, koji bi Irak povezao s Mediteranom preko Sirije, te izgradnju plinovoda Katar–Turska, zamišljenog za transport katarskog plina prema Europi. Također se predviđa širenje postojećih kapaciteta, poput plinovoda Azerbajdžan–Kilis–Aleppo, kao i produženje Arapskog plinovoda iz Egipta prema Turskoj.

U tijeku je i obnova više od tisuću kilometara domaće infrastrukture na sjeveroistoku Sirije te planiranje novih izvoznih ruta. Ključni motiv za ove projekte je rastuća nesigurnost pomorskih ruta, osobito Hormuškog tjesnaca.

Barrack u dokumentu navodi da, kad se morske rute ‘pretvore u oružje’, sigurni kopneni pravci postaju strateška nužnost – ‘bez obzira na cijenu, koja može nadmašiti tržišne kalkulacije’.

Skepsa stručnjaka

Unatoč ambicioznim planovima, dio stručnjaka ostaje skeptičan. Novinar Sarkis Kassarjian smatra da ideja nije nova i da se pojavljuje još od početka 2000-ih.

‘Ovo nije nova koncepcija’, rekao je, dodajući da Siriji nedostaju infrastruktura, stabilnost i geostrateška prednost u odnosu na konkurente poput Saudijske Arabije, Izraela ili Turske. ‘Te zemlje već imaju razvijene luke i energetsku infrastrukturu koja ih čini pogodnijima za ovakve projekte.’

Kassarjian upozorava i na sigurnosne izazove: ‘Izgradnja, održavanje i zaštita ovakve mreže iznimno su složeni, posebno na Bliskom istoku.’ Naglašava da su dugoročna stabilnost, funkcionalna vlast i sigurnosna jamstva preduvjeti koji u Siriji još nisu ispunjeni.

Dodaje i da obnova zemlje stagnira: ‘Više od godinu i pol nakon formiranja vlade nismo vidjeli napredak.’ Prema njegovu mišljenju, ključni problem ostaje unutarnja situacija u Siriji. Među njima su politička stabilnost, pravosudne reforme i transparentno upravljanje.

Tehnički izvedivo – uz uvjete

S druge strane, sirijski inženjer Ghassan al-Rai nudi nijansiraniji pogled. Smatra da je projekt tehnički izvediv, ali ovisi o financiranju, sigurnosti i političkim dogovorima.

Ističe da velik dio infrastrukture još postoji, uključujući stare crpne stanice i trase iz vremena prije 2011. ‘Cjevovodi su pod zemljom i mogu se obnoviti ili proširiti postojećim metodama’, objašnjava.

Kapacitet jednog naftovoda može doseći oko milijun barela dnevno, dok zemlje Zaljeva izvoze i do 20 milijuna barela dnevno. Ipak, upozorava na ozbiljan nedostatak stručne radne snage: ‘Danas nam nedostaje ekspertize. Oko 80 posto mladih stručnjaka otišlo je u Abu Dhabi i Saudijsku Arabiju.’

Rješenje vidi u međunarodnoj suradnji i povratku sirijskih stručnjaka iz inozemstva. Zaključuje: ‘Tehnički je moguće. Pitanje je imamo li financije, sigurnost i političke sporazume.’