Zašto ništa nije učinjeno kako bi se ponovno otvorio Hormuški tjesnac? Odgovor je, zapravo, prilično jednostavan. Kako su savjetnici vjerojatno rekli Donaldu Trumpu prije napada na Iran, gotovo je nemoguće očistiti prolaz kroz minsko polje dok je obala pod kontrolom neprijatelja, a da se pritom ne prihvate veliki gubici na koje Sjedinjene Države ipak očito spremne
Jedno je bombardirati tehnološki slabijeg protivnika iz zraka, a sasvim drugo upustiti se u stvarnu borbu na razini mora s protivnikom koji se za takav oblik asimetričnog ratovanja pripremao godinama.
Povijest, međutim, nudi vrlo jasnu pouku, i to iz vremena Prvog svjetskog rata. Bilo je to u ožujku 1915. godine. Sporni ‘tjesnac’ bili su Dardaneli - uski prolaz koji povezuje Sredozemno i Crno more i omogućuje pristup Istanbulu. Turci su bili branitelji, a Britanci i Francuzi napadači, podsjeća Independent.
Usred ratnog sukoba, ključni morski put koji bi u normalnim okolnostima bio otvoren za svjetsku trgovinu, bio je zatvoren zbog djelovanja Turske, države koja kontrolira obalu. Obala je bila snažno utvrđena, a postojala je velika vjerojatnost da su postavljene mine kako bi se blokirao prolaz. Britanci i Francuzi donijeli su odluku da će silom ponovno otvoriti tjesnac teu su u tu svrhu okupili su impresivnu flotu.
vezane vijesti
Masovna operacija
U operaciji je sudjelovalo čak 14 velikih ratnih brodova (tadašnjih bojnih brodova i bojnih krstarica), uz pratnju i snažne snage minolovaca.
Plan je na papiru bio logičan; veliki brodovi trebali su iz sigurnih voda bombardirati obalnu obranu. Nakon što bi obrana bila utišana, minolovci bi čistili prolaz. Zatim bi se ratni brodovi pomicali naprijed i nastavili bombardiranje - val za valom, uvijek kroz prethodno očišćene vode. Cilj je bio postupno otvoriti cijeli kanal.
Operacija je započela 18. ožujka 1915., a u početku je sve išlo prema planu. Prvu liniju činila su četiri britanska broda, dok su u drugoj liniji bila četiri francuska. Treća linija, sastavljena od šest britanskih brodova, trebala je podržati napad. Bombardiranje je započelo u 11 sati. Do 13.45 obrana s obale bila je značajno oslabljena, pa je procijenjeno da je dovoljno sigurno poslati minolovce.
No, samo 15 minuta kasnije, situacija se dramatično promijenila.
Katastrofa u nekoliko minuta
Francuski brod Bouvet naletio je na minu i potonuo u nekoliko minuta. Preživjelo je tek 75 članova posade od njih 718. Nedugo zatim, britanski brod Irresistible također je udario u minu. Iako je teško oštećen, nastavio je borbu dok nije pogodio drugu minu, nakon čega je potpuno onesposobljen. Posada je evakuirana.
Oko 16 sati još jedan britanski brod, Inflexible, naletio je na minu. Iako je uspio napustiti borbenu zonu, pretrpio je ogromna oštećenja i morao je biti nasukan kako bi se spriječilo potonuće.
Nakon niza katastrofa, admiral je zaključio da vode koje su smatrane sigurnima zapravo nisu bile očišćene od mina pa je u 17.50 naređeno je povlačenje. No ni tada nije bio kraj nesrećama jer je brod Ocean ubrzo također naletio na minu i kasnije potonuo.
Lekcija vrijedi i danas
Četrnaest velikih ratnih brodova pokušalo je probiti tjesnac. U samo četiri sata tri su potonula, a jedan je bio teško oštećen. Taj dan označio je kraj pokušaja da se Dardaneli osvoje isključivo pomorskim putem. Takva operacija više nikada nije ponovljena. Nakon toga fokus se prebacio na kopnene operacije, ali i one su završile neuspjehom.
Relativno slabiji protivnik uspio je poraziti udružene snage dviju najvećih mornarica na svijetu zahvaljujući asimetričnom ratovanju i, prije svega, minama.
