Zračne snage SAD-a (USAF) poručile su da premijerni let Andurilovog prototipa Fury označava još jednu važnu prekretnicu za program Collaborative Combat Aircraft (CCA), u kojem, s General Atomicsovim YFQ-42A, dva borbena drona prelaze put od koncepta do prvog leta za manje od dvije godine. Inače, YFQ-42A je imao svoju letnu premijeru krajem kolovoza ove godine, također u Kaliforniji.

Prema navodima američkog Ministarstva obrane, posljednje testiranja YFQ-44A proširuje bazu znanja programa CCA o performansama leta, autonomnom ponašanju i integraciji sustava misije. Pentagon ističe i da američke Zračne snage paralelnim razvojem dvaju dizajna stječu šire uvide u letne sposobnosti 'pomagača' borbenih lovaca s posadom, usavršavaju mogućnosti nadopunjavanja tih platformi s lovcima pete i šeste generacije u nastajanju te testiraju njihovo ponašanje u simuliranim misijskim okruženjima.

Državni tajnik za Zračne snage SAD-a Troy Meink ocijenio je u razgovoru za portal The War Zone da uspješno letno testiranje Furyja i njegovog suparnika u natječaju YFQ-42A pokazuje kako konkurencija potiče inovacije i ubrzava isporuku. 'Ovi letovi daju nam konkretne podatke potrebne za oblikovanje zahtjeva, smanjenje rizika i osiguranje da program CCA isporučuje borbene sposobnosti tempom i opsegom koji nas drže ispred prijetnji', rekao je Meink.

Američke Zračne snage objavile su prošle godine da je smanjilo područje potencijalnih dizajna u programu CCA na dva prototipa i to na prijedloge tvrtki Anduril i General Atomics. Oba prototipa su namijenjena za nadogradnju borbenih aviona s posadom kao što su F-22 Raptor, F-35 Lightning i planirani borbeni avion sljedeće generacije za misije zrak-zrak putem timskog rada s posadom i bespilotnim zrakoplovom (MUM-T).

Kombinacija već viđenog

Primarna uloga dvaju sustava koji se paralelno testiraju trebala bi biti pratnja i štićenje borbenih aviona s posadom te preuzimanje rizičnih zadaća poput nošenja dodatnih raketa, izviđanje u opasnim zonama, kao i cjelokupno smanjivanje rizika za letjelice s posadom tijekom svih misija. Cilj je i omogućiti i dovoljan broj tih jeftinih besposadnih letjelica kako bi se one mogle koristiti u što većem broju, bez straha od gubitaka.

Javni izvori zasad ne daju potpuni uvid u General Atomicsov YFQ-42. Međutim iz medijskih napisa i objavljenih fotografija može se zaključiti da je riječ o mlaznoj letjelici koja ima oblik modernog borbenog lovca s vanjskim i unutarnjim spremnicima za naoružanje te autonomnim sustavima upravljanja. Prema fotografijama snimljenim tijekom prvog leta YFQ-42A, jasno je da je riječ o konfiguraciji s izduženim trupom, vitkim krilima, vertikalnim stabilizatorom u obliku slova V, usisnikom smještenim s gornje strane i jednom mlaznom turbinom.

Pojedini izvori navode da su interni spremnici prilagođeni za nošenje raketa zrak-zrak i izvan vizualnog dometa tipa AIM-120,a spominje se i mogućnost brojnih improvizacija s više borbenih uloga. Dizajneri General Atomicsa ističu da su se tijekom konstruiranja borbenog drona usredotočili na što veću okretljivost i upravljivost letjelice, uz dovoljno veliku brzinu kretanja. Također, platforma bi trebala imati autonomne i poluautonomne sposobnosti praćenja klasičnih borbenih lovaca te nošenje dodatnog naoružanja.

I namjena nedavno testiranog YFQ-44A Furya je djelovati kao lojalni pratitelj čovjekom pilotiranim borbenim avionima, timski let s bespilotnom komponentom ili pak nezavisno izvršavanje misije. Izgledom podsjeća na kombinaciju američkog višenamjenskog borbenog aviona F-16 i lakog supersoničnog lovca F-5 , a dizajn ovog novog drona potječe od tvrtke Blue Force Technology, koja ga je razvijala kao platformu za simuliranje visoko sposobnih zračnih prijetnji. To su tzv. agresor platforme, s time da američke Zračne snage za takve simulacije s posadom koriste upravo F-16, a F-5 koristi se u iste svrhe u američkoj Ratnoj mornarici i Marinskom zboru.

Neizvjesnost programa

Promatrajući njegov aerodinamički raspored, Fury ima zakrivljena krila u obliku trapezoida i usisnik ispod trupa, čime neodoljivo podsjeća na F-16 te klasični vertikalni stabilizator, kakav se može vidjeti na borbenim avionima starije generacije. Pokretačku snagu osigurava turbofanski motor, najvjerojatnije Williamsov FJ44-4M, koji pruža oko 1,8 tona potiska. Maksimalna visina leta procijenjena je na 15.000 metara, a najveća brzina na oko 0,95 maha.

Fury je svakako namijenjen za integraciju naoružanja i blisku suradnju s borbenim avionima, međutim podaci o tipu i količini oružja nisu javno dostupni. Valja reći da YFQ-44 Fury nije zamišljen kao 'teleportirani' zrakoplov u klasičnom smislu da pilot sa zemlje upravlja svakom radnjom, već kao visoko autonomna platforma koja može izvršiti misiju s minimalnim ljudskim upravljanjem. Taktički gledano, Fury može poletjeti ispred aviona s posadom radi prikupljanja informacija i identificiranja prijetnji, kao i djelovati samostalno ili u timu s drugim dronovima i letjelica s posadom.

Neke informacije sugeriraju da proizvođač Anduril namjerava pustiti Fury u masovnu proizvodnju i tako povećati borbenu sposobnost i fleksibilnost, a važno je i to da suradnja s letjelicama s posadom povećava mogućnost senzorskih i borbenih kapaciteta leteće formacije, ali i brojne taktičke manevre.

Iako testiranje oba borbena drona ide iznad očekivanja, pojedini analitičari ukazuju na tehničke neizvjesnosti u programu CCA. Pritom ukazuju na to da oba proizvoda, kao i svi visoko tehnološki dizajnirani borbeni sustavi u razvoju, još uvijek nisu dokazani u punoj mjeri. Također, navode problem troškovne efikasnosti jer bespilotne borbene letjelice nisu znatno jeftinije od tradicionalnih lovaca. Uz sve to, stručnjaci podsjećaju da je pred oba modela dugotrajno testiranje u stvarnim situacijama te integracija u postojeće borbene sustave i vojne doktrine.