Poražavajući je ovo zaključak stručne studije pod nazivom 'Stanje Zračnih i Svemirskih snaga', a izradio ju je Institut za proučavanje zrakoplovstva Mitchell (Mitchell Institute for Aerospace Studies). U studiji se navodi da to nije kritika, nego činjenica, a da 'zasluge' za tako loše stanje Američkog ratnog zrakoplovstva imaju mnoge administracije jer su rezale troškove, među ostalim nauštrb Kopnene vojske (US Army).

Tako je, primjerice, Kopnena vojska u 20 godina nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine dobivala 65 milijardi dolara godišnje više od zrakoplovstva, što ukupno iznosi 1,3 bilijuna dolara više. Brojno stanje Zračnih snaga smanjeno je da bi se oslobodio prostor za povećanje Kopnene vojske, otkazani su daljnji razvoj i proizvodnja borbenih aviona F-22, transportnih i zrakoplova za dopunu goriva u zraku KC-46 te strateškog bombardera B-21, kasni se s nabavom borbenog lovca F-35 i smanjene su količine narudžbi, navodi se u sažetku studije.

Planira se da će zrakoplovstvo u sljedećih pet godina izgubiti više aviona nego što će nabaviti novih, zbog čega će se nastaviti slabljenje te grane američke vojske.

Zastarjela oprema

Piloti lete u zrakoplovima koji su daleko stariji od četvrt stoljeća. Deset tipova aviona prvi su put poletjeli prije više od 50 godina, a oni čine više od 2600, ili dvije trećine, svih onih koje Zračne snage imaju na raspolaganju. Za usporedbu, Ratna mornarica ima samo jedan ratni brod stariji od 50 godina u operativnoj upotrebi.

Zračni tankeri KC-135 i bombarderi B-52 potječu još iz razdoblja prije Kubanske krize 1962., navodi se u studiji te se naglašava da je 'najmlađi' avion B-52 stariji od 63 godine, a borbeni lovci F-15 i F-16, ovisno o modelu, prosječno imaju između 34 i 39 godina. Najbolje je stanje, očekivano, kod najnovijih borbenih aviona, a to su F-35, prosječno stari šest godina. No kod tih aviona je problem to što se iz godine u godinu nabavlja manje od potrebnog broja novih letjelica, odnosno smanjuju se prethodno dogovorene količine.

Tijekom godina stari avioni 'šalju se u mirovinu', a ne nabavljaju se dovoljne količine novih, pa se u studiji zaključuje da dok su Američke zračne snage u zastoju više od 30 godina, ostatak svijeta nastavlja se razvijati. Iz tablice se jasno vidi da je tijekom godina padao broj raspoloživih borbenih aviona.

Sve manje borbenih aviona

Tako su 1989. godine Zračne snage imale ukupno 4321 borbeni avion, deset godina kasnije taj je broj pao na 2584, a 2024. iznosio je 2024. Ovdje treba naglasiti da su to brojke koje se odnose na sve borbene avione u sastavu Zračnih snaga, uključujući one koji se koriste za trenažu, testiranja, kao i one u postupku remonta, održavanja ili servisa, odnosno one koji u danom trenutku nisu spremni za korištenje u misijama.

Kada se iz broja aviona u 2024. godini izbace oni što se koriste za testiranja, trenažu i slično, brojka dalje pada na 1206, a kada se u obzir uzmu samo borbeno spremni avioni (mission capable), odnosno oni koje se može istog trenutka poslati u neku misiju, ta brojka iznosi 'svega' 724 letjelice.

Slična je situacija s bombarderima, kojih je 1989. godine ukupno bilo 411, a 2024. godine bilo ih je tek nešto više od trećine tog broja, odnosno 140. Kada se i na njih primijeni kriterij borbene spremnosti, lani ih je takvih bilo samo 54. Broj lovačkih eskadrila od 1991. godine do danas pao je pak sa 134 na 56.

Manji broj aviona, osim slabije moći Američkog ratnog zrakoplovstva, donosi još jedan velik problem, a to je činjenica da piloti imaju sve manje sati naleta mjesečno. Tako se od 1991. godine broj sati naleta borbenih pilota smanjio s 22,3 mjesečno na manje od deset, odnosno manje od 120 godišnje.

Da bi se shvatilo što znače sati naleta, treba naglasiti da po klasifikaciji Zračnih snaga više od 16 sati naleta mjesečno čini pilota 'spremnim za rat' (peer war ready), deset sati čini ga 'minimalno spremnim za misiju' (minimally combat mission ready), a pet sati naleta mjesečno 'osnovno sposobnim za misiju' (basic mission capable) – pritom su piloti američkih Zračnih snaga u posljednje dvije-tri godine, s manje od deset sati naleta mjesečno, samo 'osnovno sposobni za misiju'.

'Tim tempom povećavaju se pogreške i nesreće, a pati i stručnost u svim aspektima misije', rekao je stariji suradnik Instituta John J.V. Venable, a prenosi Air&Space Forces Magazine.

Umirovljenja bez zamjene

Prosječna starost aviona u floti je 26 godina, što je čak i neznatno poboljšanje u odnosu na situaciju otprije nekoliko godina, ali Venable naglašava da to nije uzrokovano nabavom novih aviona, već time što su najstariji umirovljeni bez zamjene.

'Oko 24 posto američkih borbenih aviona su letjelice pete generacije. Za usporedbu, kineski avioni su u prosjeku stari 8,6 godina i među njima je oko 20 posto letjelica pete generacije. S obzirom na mladost kineske flote, vjerojatno im je operativna sposobnost oko 90 posto, a kod američke flote ta sposobnost manja je od 59 posto. Taj broj, star nekoliko godina, nije potpuno pouzdan s obzirom na to da su Američke zračne snage prestale objavljivati podatke o operativnoj sposobnosti letjelica', rekao je Venable.

Također treba uzeti u obzir to da su Kinezi u visokoj fazi razvoja novih borbenih lovaca šeste generacije, koje zapadni analitičari nazivaju J-36 i J-50, a testiraju se u zraku već skoro godinu dana, o čemu je tportal već pisao, dok se prvi let američkog konkurenta F-47 očekuje tek 2028. godine. Naravno, realna usporedba aviona bit će moguća tek kad budu u operativnoj upotrebi, no činjenica da Kinezi konstantno i velikom brzinom razvijaju svoje zrakoplovstvo, kao i druge grane vojske, mogla bi biti prilično zabrinjavajuća za SAD.

Studija ne staje na iznošenju lošeg stanja, već predlaže kako promijeniti situaciju. Tako se navodi da su prioriteti za zaustavljanje pada Zračnih snaga i njihovo jačanje nastavak financiranja projekta borbenog aviona za zračnu dominaciju sljedeće generacije, Boeinga F-47, što se procjenjuje na tri do četiri milijarde dolara godišnje. Također treba udvostručiti nabavu aviona F-35A na 74 komada godišnje, što bi koštalo dodatnih 3,7 milijardi dolara, a nabavu aviona F-15EX povećati na 24 godišnje, što bi na godišnjoj razini koštalo tri milijarde dolara.

Dodatnih 5,2 milijarde dolara godišnje bila bi cijena za povećanje nabave bombardera B-21 za deset primjeraka više godišnje, a još četiri do pet milijardi dolara bio bi jednokratni trošak otvaranja druge proizvodne linije da bi se nabave mogle povećati na ukupno 20 aviona godišnje.

Naglašava se, među ostalim, da se broj naleta pilota borbenih aviona mora povećati na 200 godišnje, odnosno više od 16 mjesečno, što bi godišnje koštalo pet milijardi dolara, a s dodatnih 11,2 milijarde godišnje trebalo bi financirati Račun za održavanje sustava naoružanja (Weapon System Sustainment account), iz kojeg se financiraju održavanje, nabava rezervnih dijelova, servis, zapošljavanje dovoljno stručne radne snage na održavanju, implementacija nadogradnji da bi se sustavi održali ažurnima i slično, a sve da bi se mogli održati zahtjevi za udvostručenjem sati naleta.

'Američke zračne snage u smrtonosnoj su spirali i povlačenje iz upotrebe više aviona nego što se kupuje novih na kraju će ih uništiti, a unatoč više od 30 godina neprekidnih borbi, nijedan neprijatelj nije im toliko naštetio kao proizvoljna ograničenja potrošnje što su ga provodile razne administracije. Bez poboljšanja stanja SAD riskira izgubiti sljedeći rat', zaključuje se u studiji.