Ideju o smanjenju pretplate na HRT za 50 posto iznio je HSU-ov Silvano Hrelja. Vladajući tu ideju izgleda nisu odbacili, a HDZ-ova oporba je glasno podupire. Ipak, službeno se ne zna razmišlja li Vlada doista o takvom rezanju prihoda HRT-u ili se radi o običnom probnom balonu.

Premijer Zoran Milanović na tu temu je danas iz Gunje poručio: 'HRT se mora promijeniti, moraju se restrukturirati.' Naglasio je da se Vlada u uređivačku politiku ne može i neće miješati, ali je istaknuo da očekuje uštede i racionalizaciju. O načinu na koji bi se HRT racionalizirao, premijer nije rekao ni riječi.

U Uredu za odnose s javnošću HRT-a nisu nam htjeli otkrivati svoje današnje prihode od pretplate te kažu da nemaju službene informacije o namjeri njezina smanjivanja na 40 kuna.

Damir Matković, novinar na HTV-u i stručnjak za sustave europskih javnih televizija, kaže da mu ova najava zvuči kao demagogija: 'Nema besplatnog ručka nigdje, osim ako ćete smanjiti broj kanala. Ako se HRT-u smanje prihodi od pretplate za pola, nemoguće je da ostane isti broj televizijskih programa. Teško mi je govoriti bez uvida u financijske parametre, ali meni ovo zvuči kao predizborna patka.'

Kada se govori o restrukturiranju HRT-a, najčešće se priča o otpuštanju velikog broja zaposlenika. Matković smatra da u tom pogledu broj zaposlenih na jednoj nacionalnoj televiziji nije velika stavka: 'Najveći je trošak produkcija. Na televiziji najbolje vrijedi fraza - koliko para, toliko muzike. To pogotovo vrijedi na javnim televizijama koje ne postoje zato da zarađuju kao komercijalne televizije. Zato državu obvezuje Amsterdamski protokol iz 1997. godine koji kaže da vlast mora javnoj radio-difuziji osigurati stabilno poslovanje. Na koji način to treba učiniti - ostavljeno je državama da odluče.'

Čak i s ovom cijenom pretplate, kaže Matković, HRT ne uspijeva naplatiti svima pa pretpostavlja da uvijek nedostaje oko 200 tisuća pretplatnika koji su se 'izvukli' od plaćanja. 'Na HRT-u treba ujednačiti tehnologije - mi imamo pola programa na digitalnoj proizvodnji, a pola na analognoj. Za prvu fazu ujednačavanja potrebno je oko 30 milijuna eura (...) Javna televizija ima obavezu emitirati najmanje 51 posto domaćeg i europskog programa, da nema tog uvjeta čije zadovoljenje poprilično košta, oko 95 posto programa bilo bi američko', pojašnjava Matković.

Njegov prijedlog za regulaciju pretplate ide u smjeru talijanskog rješenja. Pretplata bi se uplaćivala na račun nekog ministarstva, npr. Ministarstva financija, a onda bi na osnovi konkretnog plana HRT-a ministarstvo odobravalo korištenje novca koji su uplatili građani. 'Talijanski RAI sredstva od pretplate dobiva na temelju konkretnog plana i u obrocima pa onda nema pitanja zašto je netko zaposlio onih 20 menadžera ili slično. Svi se troškovi moraju predvidjeti i kontrolirati. No kod nas sve ovisi o izborima svake četiri godine', upozorava Matković.

Naglašava da HRT nije privatna televizija političkih stranaka na vlasti te da je nužan konsenzus oko budućnosti javne radiotelevizije: 'HRT nije prćija petero ili šestero osoba, nego kompanija od nacionalnog interesa. Potrebna je strategija i dugoročan plan rada, moramo znati što želimo od HRT-a pa da vidimo koliko to košta. Nije to teško izračunati kada znamo što želimo. Želimo li četiri programa i hoćemo li snimati serije o, naprimjer, Ruđeru Boškoviću? (...) Naravno da HRT treba racionalizirati, ali treba onda odgovoriti na pitanja trebaju li nam četiri kanala ili možemo imati 500 zaposlenih i jedan kanal?'