Sićušno perje pronađeno u fosiliziranom izmetu dinosaura moglo bi pomoći znanstvenicima odgovoriti na jedno od velikih pitanja paleontologije – zašto su neke ptice preživjele udar asteroida koji je prije 66 milijuna godina izbrisao dinosaure, dok su druge nestale
Neobičan fosil pronađen je u Montani, a pripadao je ptici koju je, neposredno prije katastrofalnog udara asteroida, pojeo predator, vjerojatno tiranosaur ili njegov manji srodnik. Nalaz je opisan u novoj studiji objavljenoj u časopisu 'Current Biology'.
Posebno je zanimljivo što se u fosiliziranom izmetu, poznatom kao koprolit, nalazi najbolje očuvano pero ikad pronađeno u stijenama iz mezozoika, odnosno razdoblja dinosaura.
'To je prekrasno, dobro očuvano pero iz potpuno neočekivanog izvora i uzbudljivo je što bi nam moglo pomoći odgovoriti na ovo veliko pitanje paleontologije', rekla je glavna autorica studije Jingmai O'Connor iz Field Museum u Chicagu.
vezane vijesti
Ptica koja nije preživjela katastrofu
Znanstvenici smatraju da su perje i kosti pronađeni u koprolitu pripadali maloj ptici koja nije mogla letjeti, ali je ronila i izgledom podsjećala na današnje gnjurce. Pripadala je skupini Hesperornithiformes, koja je danas izumrla.
Paleontolozi već desetljećima znaju da su ptice evoluirale iz dinosaura. Današnje ptice zapravo su jedina skupina dinosaura koja je preživjela veliko izumiranje, no sve potječu od jedne grane ptica iz doba dinosaura, Neornithes.
Upravo bi razlike u građi perja mogle pomoći objasniti zašto je ta skupina preživjela, dok su Hesperornithiformes nestali.
Perje možda krije ključ preživljavanja
Neka od pronađenih pera bila su vrlo slična perju današnjih ptica. Imala su središnju os četvrtastog presjeka, što je perju davalo čvrstoću uz malu težinu.
Druga su, međutim, bila primitivnije građe – manja i paperjastija. Takvo perje nije pružalo jednako učinkovitu toplinsku izolaciju kao perje modernih ptica.
To tijekom toplog svijeta mezozoika nije nužno predstavljalo problem. No sve se promijenilo nakon udara asteroida.
Znanstvenici smatraju da je udar prije 66 milijuna godina u atmosferu izbacio goleme količine prašine, sumpora i drugih plinova. Oni su blokirali Sunčevu svjetlost i izazvali naglo zahlađenje planeta. Prema istraživanjima, biljke gotovo dvije godine nisu mogle normalno provoditi fotosintezu.
U takvim uvjetima pticama je trebalo više energije kako bi održale tjelesnu temperaturu, dok je istodobno hrane bilo sve manje.
Tragovi posljednjeg obroka
Fosilizirani izmet pružio je znanstvenicima još jedan detalj o posljednjim trenucima nesretne ptice. U njemu su pronađene i dvije sićušne ljuske ribe gar, vrste koja i danas postoji. Riba je bila premala da bi zadovoljila velikog dinosaura, pa znanstvenici pretpostavljaju da ju je ptica pojela neposredno prije nego što je i sama postala plijen predatora.
Fosil je 2016. godine pronašao paleontolog David DeMar Jr. dok je u Montani prikupljao fosile riba. Nalaz je otkriven u formaciji Hell Creek, području koje se fosilima istražuje već oko 150 godina.
U početku DeMar nije ni pomislio da se u pukotini crvenkastosmeđeg komada stijene nalazi perje. Tek je pregledom kroz povećalo shvatio da gleda u sićušno fosilizirano pero.
Tek naknadnim snimanjem koprolita mikro-CT skenerom znanstvenici su otkrili koliko je nalaz zapravo vrijedan. Osim više pera, u njemu su pronađene kosti nogu i ostaci sadržaja ptičjeg želuca, pri čemu su mnogi dijelovi izvanredno očuvani u tri dimenzije.
Trebat će još jedan ključni fosil
O'Connor smatra da bi razlike u perju mogle biti jedan od razloga zbog kojih su Neornithes preživjeli masovno izumiranje. Ranije se pretpostavljalo da je život uz vodu mogao pomoći određenim vrstama ptica da prežive katastrofu.
No Hesperornithiformes također su živjeli uz vodu, a ipak su nestali.
Kako bi potvrdili svoju hipotezu, znanstvenici bi morali pronaći fosil Neornithes iz neposrednog razdoblja prije udara asteroida te analizirati njegovo perje. Takav bi fosil morao biti iznimno dobro očuvan, primjerice u jantaru ili koprolitu, kako bi se perje sačuvalo u tri dimenzije i kako bi se uz njega mogle identificirati kosti.
'Tko zna, možda je netko već pronašao koprolit s takvim tragovima unutra', rekla je O'Connor.
Upravo zato ovaj neobični komad fosiliziranog izmeta ima toliku vrijednost. Kako je istaknula O'Connor, da pukotina nije otkrila perje, znanstvenici možda nikada ne bi shvatili da koproliti mogu čuvati ovakve podatke.
