Što se to događa? Je li nas iznevjerio duboko usađeni moral koji smo razvijali desecima tisuća godina?

Evolucijski antropolog Christopher Boehm, autor knjige o evoluciji vrlina, altruizma i srama 'Moral Origins', profesor na University of Southern California, smatra da uzroke ovog paradoksa treba potražiti u činjenici da se naši moralni instinkti nisu razvili za ovakve složene situacije pa je logično da se ne znamo s njima nositi.

Velike i opasne pogreške koje je napravila financijska industrija nedvojbeno su nanijele teške štete američkom, europskom i svjetskom gospodarstvu. Svakodnevno se razotkrivaju novi skandali, pranje novca, namještanje cijena, promašene investicije, a bankari si i dalje dijele izdašne bonuse. Bijes ljudi prema njima samo raste, no začudo, najodgovorniji za probleme izbjegli su kazne u tradicionalnom pravosudnom smislu.

Kako se razvijao moral?

Naša želja da krivci za gospodarsku krizu budu kažnjeni ima korijene u drevnim oblicima društvene kontrole koja je dovela do suvremenog osjećaja moralnosti. Boehm smatra da je sustav kažnjavanja za zločine star desecima tisuća godina. Njegov razvoj počeo je u društvima sakupljača-lovaca. Za zahtjevne poslove zajedničkog lova bilo je nužno razviti osjećaj pravedne raspodjele plijena. U takvoj situaciji pokušaji alfa mužjaka da prisvoje veći dio ulova nisu mogli biti produktivni – ostali bi gladovali i oslabili - pa su oni bili kažnjavani. Da bi bili uspješni, ljudi su se morali naučiti samokontroli. Boehm procjenjuje da je moralna društvena kontrola kakvu danas imamo prisutna najmanje 45.000 godina, a vjerojatno i duže.

Prije 12.000 godina razvilo se glomaznije sjedilačko društvo s većom potrebom za centraliziranom kontrolom nasilnika koji su svoje sebične ciljeve pretpostavljali zajedničkim. Konačno su skupine plemena stvorile autoritativan sustav vladanja. Nakon toga došle su rane civilizacije koje su imale snažne moralne sustave koji su propisivani i provođeni centralizirano. Njima i suvremenim moralnim sustavima utemeljenima u državi zajednička je jedna stvar – ljudski kapacitet za moralnu osudu. On je i danas vrlo snažan pa je logično da su ljudi bijesni kada vide da su se bankari izvukli bez kazne. No čini se da u ovom slučaju ipak postoje čimbenici koji cijelu stvar kompliciraju i podrivaju naš moralni instinkt. Koji su to faktori?

Zbrka u moralnom sustavu

Cilj opće moralnosti od drevnih vremena bila je zaštita interesa pojedinaca od društvenih predatora. Imajući to na umu pokušajmo shvatiti što se događa kada se kršenje zakona odvija u velikim, teško razumljivim gospodarskim sustavima, a štetne posljedice su difuzne i institucionalne, a ne izravne i osobne. Postoji očita nepovezanost između onoga što se zbiva u malenoj skupini u kojoj moralni prekršaji završavaju bolnim kaznama koje odgovaraju zločinima i vrlo velikih sustava međunarodnih financija u kojima su negativne posljedice mnogo manje izravne, a sposobnost njihova sprječavanja i kažnjavanja gubi se u procesu.

Ovome treba dodati činjenicu da su demokratski sustavi kompromitirani lobiranjem koje se nerijetko ne razlikuje od institucionalizirane korupcije. Reformu u tom sustavu teško je očekivati jer lobirani političari koje biramo istovremeno kontroliraju i birački i pravosudni sustav. Rezultat je da lobisti često gaze ono što nazivamo voljom naroda sve dok mogu izbjeći moralnu osudu koja bi se mogla ozbiljno odraziti na izborni uspjeh. Bankari su vrlo utjecajni lobisti. Izviješće Međunarodnog monetarnog fonda iz 2009. pokazalo je da su upravo banke koje su najviše lobirale ulazile u najrizičnije poslove.

Kada uz sve to u obzir uzmemo još i dugu tradiciju gledanja kroz prste prekršiteljima u činovničkim redovima čija nedjela naizgled štete samo korporacijama te veliku složenost prosuđivanja gospodarskih posljedica krivih postupaka, postaje jasnije zašto su kazne za bankare izostale.

Složene okolnosti traže nova moralna rješenja

Ekonomisti razvijenih zemalja zapada poput SAD-a naučili su na primjeru Rusije i Kine da pretjerana državna kontrola i regulacija vodi u tešku gospodarsku neučinkovitost. Većina ljudi u kapitalističkim zemljama stoga vjeruje u razumno, ali ipak minimalno reguliranu ekonomiju koja se uglavnom sama organizira. Ona bi trebala stvoriti uređenje koje će osigurati osobnu autonomiju, ali i dovoljnu centraliziranu kontrolu kako bi se velikim sustavom moglo upravljati. Međutim, razmjeri suvremenog društva u kombinaciji s internacionalizacijom poslovanja stvorili su kognitivne izazove na koje, u vrijeme sve veće manipulacije lobista, treba pronaći nove odgovore, a njegovu moralnu regulaciju prilagoditi i približiti potrebama običnih glasača. Pojednostavnjena rješenja poput kriminalizacije kršenja financijskih pravila koja uzrokuju društvenu štetu pokrenula bi prevelike polemike. Dakle, zaključuje Boehm, naš drevni pristup provođenju pravde radi općeg dobra u slučaju velikih korporativnih zločina teško je primijeniti pa je neophodno što prije pronaći nove etičke odgovore za nova vremena.