No trenutačni podaci pokazuju jasniju sliku: američka mornarica jača svoju poziciju u tjesnacu, dok Iran gubi znatan dio kontrole nad tim strateški važnim plovnim putem, javlja CNN.

Više od 80 posto brodova koji su u posljednja dva tjedna prošli Hormuškim tjesnacem koristilo je rutu uz Oman, plovni koridor odobren pod okriljem UN-a kojem se Iran oštro protivi, pokazuju podaci tvrtke Kpler, koja prati brodove pomoću transpondera i satelitskih podataka.

Iran tvrdi da kontrolira tjesnac, a napao je desetke brodova koji su pokušali proći uz sjevernu obalu Omana. Unatoč opasnosti, većina brodova u posljednje vrijeme ignorira iranske zahtjeve i bira tu rutu, oslanjajući se na obećanu zaštitu američkih pomorskih snaga.

‘Sve više izgleda da je Iran barem djelomično izgubio kontrolu nad tjesnacem’, rekao je Homayoun Falakshahi, voditelj analize tržišta sirove nafte u Kpleru.

Promijenio se odnos snaga

Situacija je potpuno drukčija nego prije mjesec dana, kada Kpler na omanskoj ruti gotovo uopće nije bilježio brodski promet. Nagli pad prometa rutom koju preferira Teheran ujedno je Iranu onemogućio naplatu pristojbi brodovima koji prolaze tjesnacem, što je činio tijekom proljeća.

Istek Memoranduma o razumijevanju između SAD-a i Irana ovog tjedna Iranu bi teoretski ponovno omogućio naplatu pristojbi. Međutim prema podacima Kplera, zasad nema naznaka da Teheran to uspijeva provesti.

‘Većina aktera na Bliskom istoku ne želi plaćati pristojbe koje Iran traži, a dosad ih uglavnom nisu ni plaćali’, rekao je Dan Pickering, osnivač i glavni investicijski direktor Pickering Energy Partnersa. ‘Zato ruta uz Oman definitivno ima najviše smisla.’

Kuvajt, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati unajmili su vrlo velike tankere za prijevoz sirove nafte, poznate kao VLCC, kako bi naftu iz Perzijskog zaljeva prevozili kroz Hormuški tjesnac, a zatim je izvan opasne zone u Omanskom zaljevu prekrcavali na tankere kupaca, rekao je Andy Lipow, predsjednik Lipow Oil Associatesa.

Kako bi izbjegli iranske napade, neki od tih tankera isključuju transpondere, katkad i tjednima. Takav ‘mračni promet’ očito je promaknuo i pojedinim servisima za praćenje poput Kplera. Dio brodova može se uočiti satelitima, ali ih je tradicionalnim metodama znatno teže pratiti.

SAD, koji je u tom području rasporedio znatne vojne snage, prati brodove koji prolaze tjesnacem i objavio je podatke prema kojima je promet nafte znatno veći nego što su pokazivale ranije procjene.

Američki ministar energetike Chris Wright prošlog je tjedna rekao da je kroz Hormuški tjesnac i alternativnim rutama tijekom jednog tjedna prevoženo ukupno oko 15 milijuna barela nafte dnevno. To je već znatno bliže predratnom prosjeku od oko 20 milijuna barela dnevno.

Ni Washington nema potpunu kontrolu

Ti su podaci potaknuli američkog predsjednika Donalda Trumpa da u ponedjeljak izjavi kako SAD ima ‘potpunu kontrolu nad tjesnacem’, što je tvrdnja koju je tijekom sukoba više puta ponavljao. Ipak, kontinuirani iranski napadi i količine nafte koje su još uvijek osjetno ispod predratnih razina pokazuju da ni SAD nema potpunu kontrolu nad Hormuškim tjesnacem.

Ali nema je ni Iran.

‘Ako im je cilj biti oni koji upravljaju situacijom, rekao bih da ni na početku nisu imali potpunu kontrolu’, rekao je Pickering. ‘Čini mi se da im je cilj odvraćanjem pokazati da oni kontroliraju situaciju. Mislim da i dalje uspijevaju odvraćati dio prometa.’

No ako tankeri doista kroz tjesnac prevoze onoliko nafte koliko tvrdi Washington, sposobnost Irana da odvraća brodove i kontrolira Hormuški tjesnac znatno je slabija nego prije mjesec ili dva.

Situaciju dodatno kompliciraju razgovori Omana i Irana o ponovnoj uspostavi slobodne plovidbe tjesnacem, i to bez sudjelovanja SAD-a, čime Trump nije zadovoljan. Zasad nije jasno kako će ti pregovori utjecati na promet nafte i odnos snaga u tjesnacu.

‘Sve informacije i naslove uzimao bih s rezervom’, rekao je Lipow. ‘Ali može se reći da je Iran djelomično izgubio kontrolu nad tjesnacem.’