Uzmemo li u obzir to da su računalne tipkovnice svojevrsna evolucija pisaće mašine, bilo je samo pitanje vremena u kojem će moderniji modeli početi imitirati svoje pretke. Retro estetika je, na koncu, vrlo unosan biznis, a hobi sakupljanja i izgradnje mehaničkih tipkovnica jednostavno vapi za svježinom, pa se modeli poput nedavno izašlog Epomaker Glypha sve rjeđe prozivaju 'čudnima'. Ruku na srce, ova 1,2 kilograma teška periferija školski ispunjava uvjete za 'neobični' i 'nišni' proizvod, makar je u srcu i dalje bežična RGB tipkovnica s linearnim prekidačima.

Glyphov dizajn radi tako da osnovnu ideju mehaničke tipkovnice pokušava nanovo osmisliti, samo bez ugrožavanja osnovnih funkcija i komercijalnog uspjeha periferije. Rezultat je model s velikim plastičnim zaglavljem na kojem se nalazi veliki ekran s modularnim rasporedom sistemskih informacija, a protegnut je u slabo vidljivu traku s točkasto ispisanim datumom.

Gornji lijevi dio tipkovnice obilježava udolina u koju se može staviti tablet ili smartfon, na koje se, po potrebi i želji, Glyph može spojiti bežično.

RGB osvjetljenje vrišti ispod ovalnih plastičnih kapica, a pozadina pruža osvjetljenje koje, makar je impresivno, ne predstavlja skoro nikakav doprinos estetici tipkovnice, s obzirom na to da korisniku zbog položaja pisanja jednostavno nije vidljivo. Uz 75-postotni raspored, Glyph donosi sve beneficije izmjenjivih linearnih prekidača i skrivene višeslojne spužve koja tijekom tipkanja daje udoban i dubok zvučni profil. Na desnoj strani nalazi se knob za podešavanje zvuka dok na lijevoj imamo malu bijelu polugu i njezinim povlačenjem dolje aktivira se tipka Enter, a povlačenjem gore – Backspace.

Riječ je, naravno, o vrlo nepotrebnom i često nefunkcionalnom detalju, no s druge bi se strane isto moglo reći i za sam dizajn tipkovnice koja prije svega služi kao estetski dodatak stolu nego neka, nazovimo je tako, evolucija klasičnog dizajna. Ovo navodim s određenom rezervom, s obzirom na to da se ispod poklopca Glypha na kraju priče ipak nalaze funkcije koje svaki vlasnik mehaničke tipkovnice može cijeniti. Periferija je spojiva putem 2,4 Ghz USB-a, može se povezati i s tri bluetooth uređaja, a cijelu stvar pokreće izvrsna Li-Ion baterija kapaciteta 8000 mAh.

Tu je i silikonska podloga za ruke koja olakšava tipkanje, kao i pleteni USB kabel, alat za vađenje tipki i prekidača te nekoliko zamjenskih switcheva. Problem je, doduše, to što zbog oblika tipkovnice posezanje za desnim knobom, odnosno pritisak rukom i guranje potenciometra gore ili dolje uzrokuje klackanje.

Druga stvar koja me razočarala je softver. Da bi se ažuriralo vrijeme na uređaju, potrebno je instalirati Epomakerov driver koji, makar daje puno opcija poput ubacivanja svojih slika, crtanja po ekranu i uređivanja makro tipki, ne dozvoljava programiranje one čudne kvake na lijevoj strani tipkovnice.

Još jedna stvar na koju imam prigovor vjerojatno je više vezana uz moju sreću nego performanse uređaja, a to je užasno izražen ghosting – velik broj tipki, uključujući razmak, registrira dvostruki pritisak, što dodatno obeshrabruje već oskudno pouzdanje u dugoročno korištenje uzrokovano jako čudnim oblikom kapica. Velik broj tipkovnica koje sam imao priliku testirati u priču donose komadić karaktera neobičnim rasporedom tipki ili specifičnim značajkama koje nagrađuju korisnički angažman i eventualnu prilagodbu. Glyph svojim oblikom i rasporedom u tom pogledu ne donosi skoro ništa osim neobičnog izgleda.

Ekrani s kojima dolazi su impresivni, ali ni po čemu ne definiraju primjenjivost tipkovnice. Udubina za telefon i tablet jako je zgodan detalj, makar je u svakodnevnoj primjeni prilično nišna. Konačno, zbog svega navedenog tipkovnica zauzima puno mjesta na stolu, što do određene mjere poništava razlog zbog kojeg uopće koristi 75-postotni raspored tipki.

Jedine stvari koje stvarno doprinose iskustvu su ugodna taktilnost i dugotrajna baterija, no oni jednostavno nisu dovoljni da konačni dojam okrenu na pozitivnu stranu. Da, možda se iza mojeg mišljenja nalazi određena zasićenost ekscentričnim dizajnerskim tipkovnicama, no kao netko tko se navikavao na 40-postotni raspored tipki ili okušavao sreću s rasporedom Alice (tipkovnicama prepolovljenima u dva dijela), mislim da je na koncu više presudila činjenica da ovaj model jednostavno nije dovoljno dobar da opravda predloženu cijenu od oko 130 eura.