Svakodnevno se diljem svijeta događaju deseci, pa i stotine potresa, no oni nisu baš ravnomjerno raspoređeni
Oko 90 posto svih potresa događa se u tri velike zone na Zemlji. Prema USGS-u, to su cirkumpacifički seizmički pojas, poznatiji kao 'Vatreni prsten' uz rub Tihog oceana, alpski pojas od Jave preko Himalaja i Sredozemnog mora do Atlantika te potopljeni srednjoatlantski greben.
vezane vijesti
Zašto se potresi događaju baš u tom pojasu?
Science Times objašnjava da se tektonske ploče polako pomiču ispod Zemljine površine, a njihove interakcije stvaraju naprezanje duž pukotina. Kada se otpuste, to naprezanje uzrokuje potrese.
Postoje tri granice ploča: konvergentne, divergentne i transformne. Konvergentne granice su važne jer subdukcija stvara ogromne rasjede sposobne za najjače potrese.
U zonama subdukcije jedna ploča tone ispod druge i može ostati zaključana, no kada pukne, potresi se mogu protezati stotinama kilometara i doseći magnitudu devet ili više.
S druge strane, divergentne granice obično uzrokuju manja podrhtavanja, a transformne rasjedne linije mogu generirati plitke potrese.
Gdje je rizik najveći?
Globalne karte pomažu osvijestiti na kojim je područjima najveći rizik od potresa, i to onog velikog i razornog.
No sam položaj neke zemlje ne određuje koliko će on biti razoran. Njegova dubina, udaljenost od rasjeda, lokalna geologija, gustoća naseljenosti, kvaliteta gradnje i pripremljenost za katastrofe mogu uvelike utjecati na konačni utjecaj.
Europa
Dok je sjeverni dio Europe većinom bez potresa – izuzetak je tek Island jer se nalazi na spoju dviju tektonskih ploča – južni dio izložen je čestim podrhtavanjima tla.
Afrička kontinentalna ploča gura se u Euroazijsku ploču upravo ispod Sredozemnog mora, a rezultat su česti i jaki potresi, kakve možemo vidjeti ponajprije u Grčkoj i Italiji. Balkanski poluotok zbog složenih tektonskih pokreta također je izuzetno često na udaru, što i sami možemo osjetiti.
Azija
Pratimo li granice zone prema Aziji, dolazimo do područja koje često pogađaju snažni potresi, a prate ih cunamiji, velika razaranja i brojne ljudske žrtve. Događa se to osobito tamo gdje Australska ploča okružuje indonezijski arhipelag, kao i u Japanu, koji se nalazi između tri kontinentalne ploče.
Upravo se u Japanu bilježi više podrhtavanja nego bilo gdje drugdje na Zemlji, a prate ga Indonezija, Fidži i Tonga.
Najrazorniji potresi u povijesti događali su se upravo u Aziji. Dovoljno je podsjetiti na onaj magnitude 9,1 koji je pogodio zapadnu obalu Sumatre 2014. godine i izazvao najveći cunami u povijesti.
Sjeverna Amerika
U Sjevernoj Americi postoji nekoliko glavnih potresnih zona. Jedna od njih nalazi se na središnjoj obali Aljaske, gdje je 1964. godine zabilježen jedan od najsnažnijih potresa u modernoj povijesti, jačine 9,2 stupnja.
Druga zona proteže se duž obale od Britanske Kolumbije do poluotoka Baja Kalifornija, gdje se Pacifička ploča dodiruje sa Sjevernoameričkom pločom.
Još južnije, u Meksiku, aktivna zona potresa prati planinski lanac zapadne Sierre od blizine Puerta Vallarte do pacifičke obale na granici s Gvatemalom. Veći dio zapadne obale Srednje Amerike seizmički je aktivan, zahvaljujući udaru u Karipsku ploču.
Južna Amerika
Nastavimo li južno, najaktivnije seizmičke zone Južne Amerike protežu se duž njezine pacifičke granice. Druga je značajna seizmička regija ona uz karipsku obalu Kolumbije i Venezuele, gdje se nekoliko kontinentalnih ploča sudara s Južnoameričkom pločom.
Upravo se ondje dogodio najsnažniji ikad zabilježen potres. Bilo je to u svibnju 1960. godine, kad je pogodio središnji Čile, a bio je magnitude 9,5.
Afrika
S druge strane Atlantskog oceana, Afrika ima daleko najmanje zona potresa. No to ne znači da ih nema. Istočna mediteranska obala, gdje se Arapska ploča sudara s Euroazijskom i Afričkom pločom, izuzetno je seizmički aktivno područje.
Oni su česti i u blizini Afričkog roga, gdje je u prosincu 1910. godine zabilježen jedan od najsnažnijih afričkih potresa, a iznosio je 7,8 stupnjeva.
Australija i Novi Zeland
Ovo je pravi primjer seizmičkog kontrasta. Australski kontinent s jedne strane ima nizak do umjeren rizik, no Novi Zeland je s druge strane jedno od svjetskih žarišta potresa. Najsnažniji je ondje zabilježen 1855. godine i iznosio je 8,2 stupnja. Navodno su se tada neki dijelovi krajolika uzdignuli za šest metara.
Antarktika
Iako na njoj nema toliko potresa, a ni ljudi koji bi ih osjetili, ipak postoji regija koja je seizmički aktivna. Radi se o području oko Ognjene zemlje u Južnoj Americi, gdje se Antarktička ploča susreće sa Škotskom pločom. Da se i tamo mogu zabilježiti snažni potresi, pokazuje podatak da je 1998. godine na otocima Balleny zabilježeno podrhtavanje magnitude od 8,1 stupnja. No, osim toga, Antarktika je zapravo seizmički mirno područje.
