Potresi u Njemačkoj nisu rijetkost, ali mnogi od njih prolaze nezapaženo jer nastaju duboko pod zemljom i često su vrlo slabi. Upravo su takva podrhtavanja posljednjih godina privukla pozornost znanstvenika koji prate područje jezera Laacher u zapadnonjemačkoj regiji Eifel, piše Euronews.

Između rujna 2022. i kolovoza 2023. godine mreža mjernih postaja zabilježila je više od 500 lokalnih mikropotresa ispod jezera nastalog u krateru vulkana koji je posljednji put erumpirao prije približno 13.000 godina.

Najmoćniji njemački vulkan

Posljednja erupcija bila je toliko snažna da je pepeo stigao sve do Švedske na sjeveru i sjeverne Italije na jugu, zbog čega stručnjaci i danas upozoravaju da to područje treba neprekidno nadzirati.

Više istraživanja pokazalo je da pod zemljom i dalje postoje aktivnosti. Znanstvenici su 2019. godine objavili nalaze o dubinskim niskofrekventnim potresima, a u listopadu 2025. na području istočnog Eifela ponovno je zabilježen porast seizmičnosti.

Takva podrhtavanja, poznata pod kraticom DLF, mogu upućivati na kretanje magmatskih fluida duboko pod zemljom i smatraju se znakom da bi vulkan u jezeru Laacher jednoga dana mogao ponovno erumpirati, premda trenutačno nema pokazatelja da bi se to moglo dogoditi u skoroj budućnosti.

Laacher, najveće jezero u saveznoj pokrajini Porajnju-Falačkoj, nalazi se u regiji koja se s razlogom naziva Vulkanskim Eifelom, a samo na području istočnog Eifela nalazi se polje s približno stotinu vulkana.

'Dubinski niskofrekventni potresi diljem svijeta smatraju se pokazateljem kretanja magmatskih fluida na velikim dubinama', objasnio je Torsten Dahm, voditelj odjela za fiziku potresa i vulkana u njemačkom Centru za geoznanosti (GFZ).

'Ispod aktivnih vulkana, primjerice na Islandu, u Japanu ili na Kamčatki, takvi se potresi redovito bilježe', dodao je.

Prema rezultatima istraživanja, magmatski fluidi vjerojatno se nakupljaju na dubini od približno 12 do 14 kilometara. Mogu sadržavati vodu, kisik, sumporne spojeve ili halogene, a oslobađaju se iz rastaljenih stijena te imaju važnu ulogu u tome koliko će erupcija biti eksplozivna, a njihovo kretanje može izazvati potrese ispod površine.

Pretpostavlja se da se ti fluidi iz gornjeg dijela Zemljina plašta uzdižu prema kori duž rasjedne zone Ochtendung. Prema GFZ-u, to je još jedan dokaz da je vulkanski sustav ispod jezera Laacher i dalje aktivan.

Nalazi također upućuju na postojanje magmatskih komora u Zemljinoj kori koje bi se mogle polako puniti.

Više od 90 potresa u 12 sati

U noći 10. listopada 2025. godine zabilježen je neuobičajen potresni roj: u samo 12 sati registrirana su približno 92 mikropotresa, a najsnažniji je imao magnitudu od tek 0,9.

'U istočnom Eifelu u proteklih pet godina otkrivene su ukupno četiri prostorno ograničene skupine takvih dubinskih niskofrekventnih potresa', rekao je Martin Hensch iz Udruženja državnih seizmoloških službi, vodeći autor istraživanja objavljenog 2019. godine.

Unatoč tome, znanstvenici ne očekuju skoru vulkansku aktivnost. Analiza magme nastale prilikom posljednje erupcije pokazuje da se gornja magmatska komora ispod jezera Laacher možda punila približno 30.000 godina prije nego što je vulkan erumpirao.

'Uzdizanje magme prema plićim dijelovima Zemljine kore gotovo uvijek prate rojevi visokofrekventnih potresa. Takva aktivnost u istočnom Eifelu dosad nije zabilježena', rekao je Joachim Ritter iz Geofizičkog instituta Tehnološkog instituta u Karlsruheu.

Dahm ističe i da nema znakova podizanja površine tla, što bi se moralo jasno uočiti kada bi se velike količine magme počele kretati gore.

Osim slabih potresa i potresnog roja, znanstvenici bilježe kontinuirano oslobađanje ugljikova dioksida iz Zemljina plašta.

GFZ je 2024. godine proveo radiomagnetotelurska mjerenja na dvjema lokacijama oko jezera Laacher i na objema je utvrđeno ispuštanje ugljikova dioksida magmatskog podrijetla. Svi ti nalazi potvrđuju da se podzemni procesi nastavljaju.

U istraživanju objavljenom ove godine geolozi su analizirali više od 500 mikropotresa zabilježenih od rujna 2022. do kolovoza 2023. Zaključili su da fluidi pod visokim tlakom lome stijene, što su opisali kao primjer prirodnog hidrauličkog frakturiranja.

Otkrivena je i struktura nalik rezervoaru, možda magmatska komora, na dubini između 12 i 14 kilometara, a proteže se vodoravno približno 15 kilometara ispod aktivne potresne zone.

Erupcija tijekom posljednjeg ledenog doba

Novija istraživanja pomaknula su procijenjeni datum posljednje erupcije vulkana u jezeru Laacher. Prema novim rezultatima, dogodila se prije 13.084 godine, odnosno oko 184 godine ranije nego što se prije mislilo.

Riječ je o erupciji golemih razmjera. Vulkanski pepeo vjerojatno se uzdigao oko 30 kilometara, sve do stratosfere, a vjetrovi su ga raznijeli tisućama kilometara. Na sjeveru je stigao do Švedske, a na jugu do sjeverne Italije.

Na internetskim stranicama obližnje opatije Maria Laach navodi se da je eksplozivna snaga erupcije bila usporediva s približno 500 atomskih bombi bačenih na Hirošimu.

Pepeo i plovućac stvorili su u dolini Rajne sloj debeo oko sedam metara, a u neposrednoj blizini vulkana naslage su mjestimice bile debele približno 60 metara dok se na području današnjih gradova Kölna i Bonna nakupilo do metra pepela.

Jezero Laacher nastalo je tek nakon erupcije, a ona je trajala desetak dana uz nekoliko razdoblja relativnog mirovanja. Kada su vreli plinovi došli u dodir s podzemnim vodama, raznijeli su temeljne stijene i stare tokove lave te otvorili put magmi koja se uzdizala iz dubine.

Kako bi preciznije odredili vrijeme erupcije, znanstvenici sa sveučilišta u Mainzu, Frankfurtu i Heidelbergu tražili su tragove sumpora u prirodnim klimatskim arhivima te su ih pronašli u ledenoj jezgri s Grenlanda i stalagmitu iz špilje u Westerwaldu, pri čemu je ključan bio udio sulfata.

Vulkanske stijene nastale tijekom erupcije poslije su se, među ostalim, koristile kao građevni materijal u 19. stoljeću.