Geolozi predlažu da se iza nedostatka 'preživjelih' stijena iz najranije Zemljine povijesti kriju česti udari svemirskih stijena, a kao glavni izvor dokaza za to poslužio im je - Mjesec
Snažni udari asteroida u prvih nekoliko stotina milijuna godina postojanja Zemlje možda su odgodili nastanak prvih stabilnih kontinenata, pokazuje novo istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Science.
Međunarodni tim, predvođen geologom Timom Johnsonom sa Sveučilišta Curtin, smatra da su učestali udarci asteroida oslobađali goleme količine energije koja je zagrijavala Zemljinu koru i plašt, sprječavajući njihovo hlađenje te stvaranje dugotrajne i stabilne kore.
Razdoblje između nastanka Zemlje prije oko 4,5 milijardi godina i prije četiri milijarde godina, poznato kao hadij, ostalo je slabo sačuvano u geološkim zapisima. Od tog razdoblja preostao je tek mali broj stijena i kristala cirkona jer je većina najstarije Zemljine kore nestala.
vezane vijesti
Dosadašnja istraživanja nastanak najstarijih dijelova Zemljine kore objašnjavaju djelovanjem tektonskih ploča, no autori novog rada smatraju da se rana kora možda nije uspjela dovoljno stabilizirati upravo zbog silnih udara asteroida, piše Science Alert.
Kako bi rekonstruirali događaje iz tog razdoblja, istraživači su se oslonili na geološke podatke s Mjeseca. Budući da on nema aktivnu tektoniku, njegova površina čuva tragove udara koji pružaju uvid u povijest bombardiranja unutarnjeg dijela Sunčeva sustava. Znanstvenici smatraju da je Zemlja u isto vrijeme bila izložena sličnom intenzitetu udara.
Tim je zatim računalnim modelima analizirao učinak oslobođene energije tijekom udara. Prema rezultatima istraživanja, toplina nastala nakon sudara mogla je biti usporediva ili čak veća od topline koju je Zemlja tijekom velikog dijela hadija proizvodila vlastitim unutarnjim procesima.
Koautor istraživanja, Craig O'Neill s Tehnološkog sveučilišta Queensland, objasnio je da je velik dio energije udara završavao u Zemljinu plaštu uzrokujući njegovo zagrijavanje, uzdizanje i taljenje stijena te stvaranje velikih količina magme.
Modeli upućuju na to da je stijena neposredno ispod površine tijekom duljeg razdoblja mogla ostati djelomično rastaljena, zbog čega se kora nije mogla dovoljno ohladiti i očvrsnuti da bi nastale stabilne tektonske ploče ili kontinenti. Svaki novonastali dio kore pritom bi se ponovno rastalio i reciklirao u unutrašnjosti planeta.
Autori smatraju da su se uvjeti za stvaranje stabilne kore pojavili u ranom arhaiku, tek nakon što je intenzitet udara znatno oslabio. Tada se Zemljina kora mogla postupno ohladiti i zadebljati, čime su stvoreni preduvjeti za razvoj tektonike ploča, procesa koji se smatra jednim od ključnih čimbenika Zemljine dugoročne nastanjivosti.
Istraživači ističu da njihova hipoteza predstavlja izazov postojećim modelima razvoja ranog Zemljinog površinskog sloja te da će biti potrebna dodatna istraživanja kako bi se provjerila njezina točnost. Prema njihovim riječima, rezultati ipak nude moguće objašnjenje za više dugogodišnjih pitanja o najranijoj povijesti Zemlje, uključujući to zašto ne možemo pronaći sačuvane stijene nastale u prvih 500 milijuna godina nakon stvaranja našeg planeta.
