Incident na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) početkom lipnja ponovno je skrenuo pozornost na tehničko stanje najvećeg međunarodnog svemirskog projekta i neizvjesnost oko njegove zamjene. Privremena uzbuna izazvana pogoršanjem dugotrajnog curenja zraka u ruskom segmentu postaje pokazala je koliko održavanje više od dva desetljeća stare infrastrukture postaje sve zahtjevnije.

NASA je 5. lipnja naredila petorici astronauta da se sklone u pristalu letjelicu Crew Dragon i pripreme za moguće hitno napuštanje postaje. Uzbuna je ukinuta nakon otprilike sat i pol, kada je procijenjeno da neposredna opasnost više ne postoji, a posada se vratila redovitim aktivnostima.

Problem se nalazi u prijelaznom tunelu PrK modula Zvezda, jednom od starijih dijelova ruskog segmenta ISS-a, u čijoj su se konstrukciji tijekom godina pojavile sitne pukotine iz kojih sporo istječe zrak. One su više puta sanirane brtvilom, no trajno rješenje zasad nije pronađeno.

NASA i ruska svemirska agencija Roscosmos različito procjenjuju ozbiljnost situacije. Roscosmos smatra da trenutno curenje ne predstavlja sigurnosni rizik za posadu dok NASA upozorava na moguće narušavanje strukturnog integriteta modula i potencijalno ozbiljnije posljedice ako se stanje pogorša.

Prema dostupnim informacijama, početkom lipnja pojavile su se nove pukotine, a brzina curenja se povećala. Roscosmos je predložio nekoliko metoda popravka, uključujući zahvate koji bi zahtijevali bušenje ili uklanjanje dijela nosive konstrukcije tunela. Predložena su rješenja bila povučena nakon što je NASA izrazila zabrinutost zbog mogućih posljedica takvih zahvata, a ruska strana potom je odlučila zatvoriti PrK tunel i izolirati ga od ostatka postaje.

ISS se približava kraju radnog vijeka

Međunarodna svemirska postaja nikada nije bila zamišljena kao trajna infrastruktura. Od početka je planirano da je postupno zamijene komercijalne svemirske postaje te da NASA i druge svemirske agencije postanu njihovi glavni korisnici.

Međutim razvoj privatnih orbitalnih postaja odvija se sporije od planiranog. Tvrtka Vast gradi postaju Haven-1, namijenjenu kraćim boravcima u svemiru, a njezino lansiranje sada se očekuje tek 2027. godine. Veći projekt Haven-2 predviđen je za razdoblje između 2028. i 2032. godine, kada bi trebao biti dovršen.

Axiom Space i konzorcij Starlab također razvijaju orbitalne postaje, ali su oba projekta još uvijek u fazi razvoja, a dodatnu neizvjesnost stvorili su financijski izazovi Axiom Spacea.

Zbog kašnjenja komercijalnih projekata američki zakonodavci razmatraju produljenje rada ISS-a do 2032. godine. Prijašnji plan predviđao je završetak misije do 2030., no novi prijedlozi vezani su uz uvjet da odgovarajuća zamjena bude operativna prije povlačenja postaje iz upotrebe.

Takav pristup odražava i geopolitičku dimenziju projekta. Američki zakonodavci upozoravaju da ne žele razdoblje u kojem bi Kina ostala jedina država s trajnom ljudskom prisutnošću u niskoj Zemljinoj orbiti, piše The Conversation.

Kontrolirani završetak misije

Po završetku radnog vijeka NASA planira kontrolirano uklanjanje ISS-a iz orbite pomoću posebno prilagođene letjelice SpaceX Dragon, a procijenjeni trošak tog projekta iznosi oko 840 milijuna američkih dolara.

Postaja mase približno 420 tona bit će usmjerena prema atmosferi iznad Point Nema, najudaljenije točke u Tihom oceanu, kako bi se mogućnost pada ostataka na naseljena područja svela na minimum. Ipak, stručnjaci procjenjuju da bi pojedini dijelovi veličine manjeg automobila mogli preživjeti prolazak kroz atmosferu.

Takav scenarij otvara i pravna pitanja. Budući da je ISS izgrađen od modula koje su lansirale Sjedinjene Države, Rusija, Japan, Kanada i države članice Europske svemirske agencije (ESA), eventualna odgovornost za štetu regulirana je Konvencijom Ujedinjenih naroda o međunarodnoj odgovornosti za štetu prouzročenu svemirskim objektima iz 1972. godine.

Ako bi ostaci postaje prouzročili štetu na Zemlji, odgovornost država sudionica bila bi objektivna, odnosno nije potrebno dokazivati nečiju krivnju. U slučaju štete nanesene drugom svemirskom objektu u orbiti, odgovornost bi ovisila o dokazivanju propusta, što bi u složenoj međunarodnoj misiji poput deorbitiranja ISS-a moglo predstavljati ozbiljan pravni izazov.

Europska perspektiva

Za Europu je budućnost ISS-a posebno važna jer ESA ostaje jedan od ključnih partnera tog projekta te sudjeluje u njegovom financiranju i znanstvenim misijama. Kašnjenje komercijalnih postaja moglo bi utjecati na europske istraživačke programe i pristup astronauta niskoj Zemljinoj orbiti u sljedećem desetljeću.

Istodobno aktualni problemi pokazuju da održavanje dugotrajnih orbitalnih postaja zahtijeva kontinuirana ulaganja i redovite tehničke intervencije. Iskustvo s ISS-om stoga će imati važnu ulogu u projektiranju komercijalnih postaja koje bi trebale preuzeti njegovu ulogu nakon završetka jedne od najdugovječnijih međunarodnih znanstvenih suradnji u povijesti svemirskih istraživanja.