Digitalni novčanici poput Apple Paya i Google Walleta u posljednjih su desetak godina od tehnološke novosti postali uobičajen način plaćanja. Danas ih podržava skoro svaka velika kartičarska kuća, a plaćanje mobitelom ili pametnim satom sve je češće jednako prihvaćeno kao plaćanje fizičkom karticom.

Na Appleovim uređajima glavnu ulogu ima Apple Pay, dok je na Androidu najrašireniji Google Wallet, a vlasnici Samsungovih uređaja mogu koristiti i Samsung Pay koji je integriran u njihov ekosustav ali nije kompatibilan kao Googleovo rješenje.

Digitalni novčanici donose niz prednosti, ali imaju i ograničenja koja vrijedi znati prije nego što pravi novčanik ostavimo kod kuće.

Sve kartice na jednom mjestu

Najveća prednost digitalnog novčanika je praktičnost. Umjesto nekoliko fizičkih kartica u novčaniku, sve ih možemo imati pohranjene na uređaju koji ionako gotovo uvijek nosimo sa sobom.

To je posebno korisno ako koristimo različite kartice za različite trgovine ili programe nagrađivanja. Prilikom plaćanja jednostavno odaberemo karticu koja nam u tom trenutku nudi najbolji povrat novca, popust ili druge pogodnosti.

Beskontaktno plaćanje također je vrlo brzo. Dovoljno je približiti telefon ili pametni sat terminalu, autentificirati se prema potrebi i transakcija je obavljena. Kod kompatibilnih uređaja plaćanje je moguće čak i bez vađenja telefona iz džepa posredstvom Apple Watcha ili Android pametnog sata.

Digitalni novčanici pritom nisu ograničeni samo na bankovne kartice. U njih je moguće spremiti propusnice za zrakoplov, ulaznice za koncerte, bonove, digitalne ključeve hotelskih soba, a na nekim tržištima i digitalne osobne iskaznice. Kompatibilni automobili također mogu koristiti telefon kao digitalni ključ.

Na podržanim web-stranicama i u aplikacijama moguće je platiti putem Apple Paya ili sličnih sustava bez ponovnog upisivanja broja kartice, adrese i drugih podataka što štedi vrijeme i smanjuje mogućnost pogrešnog unosa.

Sigurnost je jedna od najvećih prednosti

Digitalni novčanici nisu samo praktični. Oni mogu biti i sigurniji od korištenja fizičke kartice. Ako netko ukrade fizičku karticu, može je pokušati koristiti za kupnju, osobito na mjestima gdje nije potrebna dodatna autentifikacija. Kod digitalnog novčanika situacija je drugačija. Pristup karticama zaštićen je PIN-om uređaja, prepoznavanjem lica ili otiskom prsta.

Dodatna zaštita dolazi od tokenizacije. Prilikom mobilnog plaćanja trgovcu se ne šalje stvarni broj kartice, već se koristi jedinstveni digitalni identifikator odnosno token. Čak i ako se podaci presretnu, oni nisu jednako korisni kao stvarni podaci s kartice.

Digitalno plaćanje također smanjuje potrebu za korištenjem magnetske trake koja je znatno manje sigurna od čipa i beskontaktnog plaćanja. Ako beskontaktno plaćanje ne radi, korisnik fizičke kartice ponekad će prijeći na povlačenje kartice kroz čitač, što nosi dodatne rizike.

Ako izgubimo telefon, kartice je moguće deaktivirati putem korisničkog računa proizvođača. Pritom se izgubljeni uređaj može onemogućiti bez nužnog blokiranja kartica na drugim uređajima.

Još jedna prednost je smanjivanje broja mjesta na kojima ostavljamo podatke kartice. Ako broj kartice unosimo i spremamo na velikom broju web-stranica, svaka od njih predstavlja potencijalno dodatno mjesto na kojem bi podaci mogli biti ugroženi u slučaju hakerskih napada.

Ipak, fizička kartica još nije za otpis

Najveći nedostatak digitalnih novčanika je jednostavan: ne prihvaćaju se baš svugdje.

Trgovina može prihvaćati kartično plaćanje, ali njezin terminal možda nema NFC podršku potrebnu za plaćanje telefonom ili satom. Zbog toga potpuni oslonac na digitalni novčanik može dovesti do neugodnog iznenađenja, posebno na nepoznatim lokacijama. Postoji i još očitiji problem, a to je baterija. Apple Pay i Google Wallet mogu raditi bez internetske veze, ali telefon ipak mora imati dovoljno energije. Ako se uređaj isprazni, digitalna kartica više nije od velike koristi.

Apple na nekim uređajima nudi Express Mode koji omogućuje korištenje određenih propusnica, karata i digitalnih ključeva čak i kada je uređaj zaključan ili mu se baterija ispraznila, no ta mogućnost nije univerzalna i ne treba je promatrati kao zamjenu za rezervni način plaćanja.

Najveći rizik često nije sam novčanik

Kada je riječ o sigurnosti, najveći problem digitalnih novčanika često nisu tehničke slabosti samih sustava, nego društveni inženjering.

Napadaču je u pravilu jednostavnije nagovoriti korisnika da sam pošalje novac, otkrije sigurnosni kod ili odobri sumnjivu transakciju nego probiti zaštitu Apple Paya ili Google Walleta. Zbog toga vrijede ista osnovna pravila sigurnosti kao i kod drugih digitalnih usluga: ne dijeliti PIN-ove i kodove za autentifikaciju, pažljivo provjeravati zahtjeve za plaćanje i biti oprezan s porukama i pozivima koji stvaraju osjećaj hitnosti.

Kod mobilnog plaćanja također je razumno prednost dati kreditnoj kartici u odnosu na debitnu kada je to moguće. Kod prijevare kreditnom karticom ne odlazi odmah vlastiti novac s računa, što može pojednostaviti rješavanje problema.

Digitalni novčanik kao nadogradnja, a ne potpuna zamjena

Digitalni novčanici danas nude vrlo dobru kombinaciju praktičnosti i sigurnosti. Plaćanje je brzo, kartice su uvijek pri ruci, a tokenizacija i biometrijska zaštita mogu pružiti dodatni sloj sigurnosti u odnosu na fizičku karticu. Ipak, tehnologija još nije toliko univerzalna da bi fizički novčanik postao potpuno nepotreban. Terminal bez NFC-a, ispražnjena baterija ili jednostavno trgovac koji ne prihvaća mobilno plaćanje dovoljni su da digitalni novčanik u određenom trenutku postane beskoristan.

Najrazumniji pristup zato nije odabrati jedno ili drugo, nego koristiti prednosti oba sustava. Digitalni novčanik može biti primarni način plaćanja, dok jedna fizička kartica i nešto gotovine služe kao rezerva.

Kada se jednom naviknemo na plaćanje telefonom ili satom, teško je vratiti se na svakodnevno nošenje punog novčanika. No upravo zato vrijedi imati rezervnu opciju - tehnologija je najkorisnija kada nam olakšava život, a ne kada nas ostavi bez načina plaćanja.