Amerikanci, Kinezi, Europljani, Rusi, Izraelci, Indijci... Svemirske agencije iz cijelog svijeta nadaju se da će jednog skorog dana kolonizirati Mjesec. Ali izgradnja baze na Zemljinom satelitu skup je posao: odvođenje samo jednog kilograma korisnog tereta sa Zemlje u orbitu košta oko 20.000 eura.

Ova visoka cijena prijevoza znači da istraživači traže alternativni građevinski materijal za izgradnju lunarnog naselja, uključujući sirovine koje su pronađene na Mjesecu ili one koje su proizveli sami astronauti, primjerice njihove mokraće.

Istraživači su osmislili način korištenja uree, organskog spoja pronađenog u ljudskoj mokraći, kako bi se stvorio kvalitetniji 'mjesečev beton', objavila je Europska svemirska agencija ESA. Otkrića tima, predvođenog znanstvenicima s Tehničkog fakulteta Sveučilišta Østfold i Europske svemirske agencije, nedavno je objavio i Journal of Cleaner Production.

'Zahvaljujući budućim stanovnicima Mjeseca, 1,5 litra tekućeg otpada koji čovjek stvara svaki dan mogao bi postati obećavajući nusproizvod za istraživanje svemira', navodi ESA u izjavi.

Urea, najzastupljenija sastavnica ljudskog urina nakon vode, može razgraditi vodikove veze i smanjiti viskoznost tekućih smjesa, piše Smithsonian Magazine. Istraživači su miješali vodu, ureu i lunarni regolit, praškastu zemlju koja se nalazi na mjesečevoj površini i u 3D printeru tiskali geopolimerne smjese nalik plastelinu. Urea je pritom pomogla čvrstoći dobivenog materijala i njegovom lakšem oblikovanju.

'Budući da je urea druga najzastupljenija sastavnica urina (nakon vode), lako je dostupna svugdje gdje ima ljudi', napisali su autori u studiji.

Da bi simulirali uvjete okoliša na Mjesecu, znanstvenici su podvrgavali mješavinu mjesečevog betona ciklusima vakumiranja te smrzavanja i odmrzavanja. Temperature na Mjesecu mogu se kretati od -160 Celzijevih stupnjeva noću do 120 stupnjeva danju.

Budući stanovnici Mjeseca ne bi bili prvi koji bi koristili urin u praktične svrhe. Urea je uobičajeni sastojak u industrijskim gnojivima i česta sirovina kemijskih i medicinskih kompanija na Zemlji. Povijesno, urin se koristio za izbjeljivanje zubi, omekšavanje kože, stvaranje baruta i napajanje električnom energijom.

'Urin astronauta mogao bi se koristi na Mjesecu, uz manja prilagođavanja sadržaja vode. To je vrlo praktično rješenje i izbjegava potrebu za dodatnim kompliciranjem sofisticiranih sustava recikliranja vode', rekla je koautorica studije Marlies Arnhof. 'Naš novi recept nudi bolji od drugih materijala, a privlači i činjenica da bismo mogli koristiti ono što se već nalazi na Mjesecu.'