Revolucija osobnih računala bila je pred nama, a američke tehnološke tvrtke vrtjele su se oko Compagnie des Machines Bull, legendarne, ali problematične francuske računalne tvrtke. Francuska je bila odlučna otkriti kako i zašto.

Između 1987. i 1989. godine Direction Générale de la Sécurité Extérieure, francuski ekvivalent CIA-e, postavila je krtice u urede Bullovih najvećih američkih konkurenata, IBM-a i Texas Instrumentsa, gdje su špijuni predavali poslovne tajne francuskoj tvrtki.

FBI i CIA na kraju su ih otkrili, a zaposlenici su otpušteni.

Četiri desetljeća kasnije globalni problem korporativne špijunaže velikih tehnoloških tvrtki poprimio je puno veće razmjere.

Američka Nvidia, najveći i najvažniji svjetski proizvođač čipova za umjetnu inteligenciju, istražuje izvješća prema kojima je njen prvi čovjek Jensen Huang bio upleten u izvanbračnu vezu s navodnom kineskom špijunkom Alice Huang, direktoricom singapurske tehnološke tvrtke Megaspeed.

Istragu o tome proveo je i američki State Department.

Problem je veći nego što se misli

Silicijska dolina osobito je ranjiva na korporativnu špijunažu.

Vrhunske tehnologije koje razvija postale su vitalne za globalno gospodarstvo, a OpenAI, Google, Apple i mnoge druge visokoprofilirane tehnološke tvrtke posljednjih tjedana i mjeseci izvijestile su o stranim i domaćim pokušajima špijunaže.

Problem je vjerojatno puno veći nego što većina ljudi zamišlja.

Kako je eksplodiralo ekonomsko značenje IT-a u posljednjih nekoliko desetljeća, informacije su postale jedna od najvrjednijih svjetskih roba. To je pretvorilo tajne velikih tehnoloških tvrtki u zlato koje se nalazi u podzemnom trezoru i učinilo ga poželjnim za krađu, a umjetna inteligencija značajno je pojačala bitku za njih.

Špijunaža koja se oslanja na ljude ubačene izravno u tvrtke i druge organizacije postaje sve važnija.

Najsofisticiraniji akteri ne biraju samo jedan put za pristup poslovnim tajnama jer kibernetički napadi mogu pomoći zemljama i tvrtkama da ukradu informacije, ali ljudski izvor može pomoći u savjetovanju koje su tajne važne i koje će odluke o njima biti donesene.

Oni koji žele doći do poslovnih tajni 'staromodnom' špijunažom obično to postižu na jedan od dva načina: zapošljavanjem ljudi koji su spremni otkriti tajnu ili postavljanjem krtica koje se sprijateljuju s ključnim rukovoditeljima. Prisutnost špijuna u nekoj tvrtki daje potencijalno puno dulji vremenski okvir za dobivanje informacija od samih kibernetičkih napada jer oni nakon nekog vremena obično aktiviraju alarm.

Ljudi, nasuprot tome, mogu pristupiti ključnim dokumentima koji bi mogli biti povezani sa svakodnevnim zadacima i, za razliku od računala, mogu steći povjerenje zaposlenika, od kojih mnogi drže ključeve bitnih informacija.

To svakoga čini metom, ne samo čelne ljude.

Tvrtke nerado priznaju špijunažu

Taj rizik davno prethodi računalnoj eri. Korporativna špijunaža datira barem iz 1700. godine, kada je francuski isusovački svećenik François Xavier d’Entrecolles poslan na misiju u Jingdezhen u Kini.

Uvezeni kineski porculan preplavio je blagovaonice europske elite početkom 18. stoljeća, a D’Entrecolles je poslan u Jingdezhen, gdje su bile koncentrirane tvornice, kako bi doznao sve o proizvodnom procesu koji je zbunjivao europske proizvođače.

Svećenik koji je govorio kineski proveo je sljedeća dva desetljeća obilazeći tvornice i intervjuirajući obitelji da bi otkrio tajnu kineskog porculana. Prvo pismo blagajniku isusovačkih misija u Kini s detaljima o korištenim materijalima, kao i o postupku pročišćavanja, oblikovanja i pečenja porculana, napisao je 1712. godine.

U međuvremenu se takva praksa proširila diljem svijeta. Američki savezni sudovi prošle godine tako su zabilježili rekordnih 1500 slučajeva vezanih uz otkrivanje poslovnih tajni.

Mjesec dana prije otkrića Huangove afere OpenAI je objavio da je u jednom od svojih američkih ureda otkrio sofisticirani uređaj za snimanje koji je postavio saudijski zaposlenik koristeći interni alat za produktivnost da bi utvrdio kada i gdje se sastaju visokopozicionirani direktori.

U veljači je pak američko Ministarstvo pravosuđa optužilo tri bivša zaposlenika Googlea da su špijunirali za strane države, uključujući Iran.

Ti su slučajevi vjerojatno tek vrh sante leda. Naime, čak i kad otkriju slučajeve korporativne špijunaže, tvrtke nerado govore javno o njima jer time moraju priznati da su izgubile potencijalno ključne podatke i informacije te se izložiti riziku tužbe, piše CNN Business.