Creutzig je jedan od vodećih istraživača klimatskih promjena i održivog razvoja gradova. Sudjelovao je u izradi izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC), a danas vodi istraživačku skupinu za gradove na Potsdamskom institutu te se bavi odnosom umjetne inteligencije, klimatske politike i održivosti.

Tehnološke kompanije ulažu goleme iznose u razvoj AI infrastrukture. Prema najnovijim procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalna potrošnja električne energije podatkovnih centara mogla bi se gotovo udvostručiti do 2030. godine, s 485 teravatsati u 2025. na 950 teravatsati. Potrošnja centara posebno namijenjenih umjetnoj inteligenciji trebala bi rasti još brže.

AI može pomoći klimi, ali zasad uglavnom u teoriji

Upitan može li umjetna inteligencija doista pomoći u rješavanju klimatske krize ili bi njezini ekološki troškovi mogli nadmašiti koristi, Creutzig kaže da potencijal postoji, ali da trenutačni smjer razvoja nije ohrabrujući.

'U teoriji, umjetna inteligencija mogla bi pomoći u borbi protiv klimatske krize, primjerice u preciznoj poljoprivredi i razvoju baterija. Međutim, trenutačni razvoj naglasak stavlja na brzo širenje, što dovodi do golemih podatkovnih centara, velike potrošnje energije i visokih emisija stakleničkih plinova', kaže Creutzig.

Smatra da će se AI moći ozbiljnije usmjeriti prema primjenama korisnima za ljude i okoliš tek ako se industriju regulira tako da se ograniče njezine najštetnije posljedice.

Brine ga što rast potrošnje električne energije može usporiti energetsku tranziciju. Obnovljivi izvori energije sve su konkurentniji fosilnim gorivima, no nova potražnja za strujom znači da se dio postojećih elektrana na ugljen i plin i dalje mora koristiti.

'Naša istraživanja pokazuju da su obnovljivi izvori energije napokon na putu da zamijene fosilna goriva i smanje emisije stakleničkih plinova. Nažalost, podatkovni centri povećavaju potražnju za energijom, zbog čega elektrane na plin i ugljen ostaju u pogonu, na štetu lokalnog stanovništva koje se suočava s onečišćenjem zraka i kraćim očekivanim životnim vijekom', upozorava.

Gdje su stvarni rezultati?

Tehnološke kompanije često ističu da AI može optimizirati promet, smanjiti potrošnju energije u zgradama i učiniti industrijsku proizvodnju učinkovitijom. No koliko je tih koristi dosad stvarno ostvareno? 'Većina ušteda zasad je hipotetska. U urbanim područjima, na koja su usmjerena moja istraživanja, gotovo da nema primjena koje doista donose smanjenje emisija', kaže Creutzig.

Njegova istraživanja, objašnjava, pokazuju da sama tehnologija nije dovoljna. Važnije su odluke vlasti o tome kako će se njome koristiti.

Kao primjer navodi Stockholm, koji je uveo naplatu naknade za prometno zagušenje kako bi smanjio broj automobila i emisije ugljikova dioksida. Sustav se oslanja na napredna digitalna rješenja, ali za Creutziga ključ uspjeha nije tehnologija, nego odluka da se promet drukčije organizira.

'Moja istraživanja također pokazuju da politika dolazi prva, a tehnologija druga', ističe, dodajući da digitalizacija i AI mogu poduprijeti takve mjere, ali ih ne mogu zamijeniti.

Upozorava i na još jedan mogući problem. Razvojem učinkovitijih modela pojedini AI zadaci postaju jeftiniji i troše manje energije, ali to može potaknuti njihovu još širu uporabu. Ukupna potrošnja energije zato može nastaviti rasti unatoč tehnološkom napretku. 'Da, to bi se moglo dogoditi. Zato je važno usmjeriti primjenu umjetne inteligencije na ono što pomaže planetu i ljudima u njihovu poslu, umjesto da im oduzima posao', kaže.

Što Zagreb može naučiti od Ljubljane?

Creutzig se velik dio karijere bavi upravo gradovima i njihovom ulogom u smanjenju emisija. Na pitanje što bi europski gradovi, uključujući Zagreb, mogli naučiti iz uspješnih primjera održivog razvoja, izdvaja Ljubljanu. 'Ljubljana je sjajan primjer. Središte grada usmjereno je na pješake i javne prostore, privlači turiste i posjetitelje te tako obogaćuje lokalno gospodarstvo', kaže.

Slovenska prijestolnica posljednjih je desetljeća veći dio središta oslobodila automobilskog prometa i pretvorila ga u prostor namijenjen pješacima i biciklistima.

Takve promjene, smatra Creutzig, mogu se dodatno olakšati primjenom umjetne inteligencije u urbanističkom planiranju. Usto izdvaja digitalne blizance, odnosno virtualne modele gradova koji omogućuju simuliranje različitih zahvata i njihovih mogućih posljedica prije nego što se provedu u stvarnosti. Smatra, dakle, da ne treba gradove prilagođavati umjetnoj inteligenciji, nego tehnologiju koristiti za ostvarivanje jasno postavljenih urbanističkih i klimatskih ciljeva.

Podatkovni centri postali su i političko pitanje

Potrošnja električne energije pritom nije jedini problem. Za izgradnju i rad AI infrastrukture potrebne su velike količine vode, metala i drugih sirovina, a posljedice njihova korištenja često najviše osjećaju stanovnici područja u kojima se nalaze podatkovni centri ili rudnici. Creutzig ističe da utjecaj potrošnje vode i rudarenja sirovina često ostaje lokaliziran, ali može biti vrlo velik.

Kao primjer navodi američku saveznu državu Teksas, u kojoj se protivljenje podatkovnim centrima pretvorilo u važno političko pitanje. Nezadovoljstvo bukom i onečišćenjem zraka te strah zbog pada vrijednosti nekretnina pridonijeli su podršci demokratima na nedavnim izborima.

Takvo raspoloženje potvrđuju i istraživanja javnog mnijenja. U anketi Sveučilišta u Houstonu, provedenoj uoči američkih međuizbora, 79 posto ispitanih birača u Teksasu podržalo je ograničavanje broja podatkovnih centara, dok ih je 61 posto smatralo da bi izgradnja takvog centra u njihovoj blizini smanjila vrijednost nekretnina.

'Tehnološke kompanije moraju platiti za informacije koje su ukrale'

Creutzig smatra da se razvoj umjetne inteligencije ne može prepustiti samo tehnološkim kompanijama. S međunarodnom skupinom istraživača nedavno je predstavio 13 pravila za regulaciju AI-ja u Europi, kojima predlažu strožu kontrolu utjecaja tehnologije na društvo, gospodarstvo i okoliš.

Prijedlozi obuhvaćaju veću transparentnost potrošnje energije i resursa, ekološka ograničenja za podatkovne centre, zaštitu radnika, odgovornost autonomnih AI sustava i nadzor nad tržišnom moći tehnoloških kompanija. Jedna od ključnih ideja jest da proizvođači naprednih AI sustava moraju dokazati da poštuju propisane uvjete prije nego što dobiju pristup europskom tržištu.

Creutzig smatra da Europa ne mora birati između razvoja konkurentne AI industrije i strožih pravila koja bi trebala zaštititi ljude i okoliš. 'Konkurencija i regulacija nisu u suprotnosti. Regulacija je nužna da bi umjetna inteligencija postala proizvod prilagođen ljudima', poručuje.

'Umjetna inteligencija trebala bi plaćati svoj pravedan udio poreza. AI botovi također bi trebali poštovati medijske propise i preuzeti odgovornost za svoj sadržaj. Naposljetku, AI kompanije trebale bi platiti za informacije i znanje koje su ukrale od autora i javnosti', kaže Creutzig.

Na to se nadovezuje i pitanje autorskih prava te način na koji tehnološke kompanije koriste tuđe tekstove, radove i druge sadržaje za razvoj svojih sustava.

Poruka Hrvatskoj: Uključite se u donošenje pravila

Hoće li za deset godina umjetna inteligencija biti korisna ili štetna za okoliš? Odgovora još nema, kaže profesor. Ishod će ovisiti o odlukama koje države i regulatorna tijela donesu u godinama koje dolaze. Zato smatra da Hrvatska ne bi trebala ostati po strani dok Europska unija oblikuje pravila za razvoj i korištenje umjetne inteligencije.

'To ovisi o našim postupcima. Hrvatska bi se trebala aktivno uključiti na razini Europske unije kako bi usmjerila umjetnu inteligenciju prema ekološki prihvatljivim primjenama. To također zahtijeva da podatkovni centri plate za štetu koju nanose okolišu', zaključuje Creutzig.