Naša vrsta pojavila se u Africi prije više od 300.000 godina, s migracijom s kontinenta prije 60.000 do 70.000 godina, najavljujući time početak globalnog širenja Homo sapiensa. Ali kamo su ti pioniri otišli nakon što su napustili Afriku?
Nakon godina rasprava, nova studija nudi odgovor.
Čini se da su se te grupe lovaca-sakupljača zadržale tisućama godina kao homogena populacija u području koje se protezalo između Irana, jugoistočnog Iraka i sjeveroistočne Saudijske Arabije prije nego što su naselile cijelu Aziju i Europu prije otprilike 45.000 godina, objavili su znanstvenici u ponedjeljak.
Njihovi se zaključci temelje na genomskim skupovima podataka izvučenim iz drevne DNK i modernih genskih skupova, u kombinaciji s paleoekološkim dokazima koji su pokazali da bi ta regija predstavljala idealno stanište.
Znanstvenici su tu regiju, dio onoga što se naziva Perzijska visoravan, nazvali 'centrom' za te ljude - kojih je bilo možda samo u tisućama - prije nego što su tisućljećima kasnije nastavili dalje kretati prema udaljenijim područjima.
vezane vijesti
'Naši rezultati daju prvu cjelovitu sliku o tome gdje su se nalazili preci svih današnjih neafrikanaca u ranim fazama kolonizacije Euroazije', rekao je molekularni antropolog Luca Pagani sa Sveučilišta u Padovi u Italiji, voditelj studije objavljene u časopisu Nature Communications.
Antropolog i koautor studije Michael Petraglia, direktor Australskog istraživačkog centra za ljudsku evoluciju na Sveučilištu Griffith, rekao je da je studija 'priča o nama i našoj povijesti - naš je cilj bio razotkriti neke od misterija naše evolucije i našeg širenja svijetom.' 'Kombinacija genetskih i paleoekoloških modela omogućila nam je da predvidimo mjesto na kojem su prve ljudske populacije obitavale čim su izašle iz Afrike', dodao je Petraglia.
Ti su ljudi živjeli u malim pokretnim grupama lovaca-sakupljača, rekli su znanstvenici. Lokacija je nudila različite uvjete, od šuma do travnjaka i savana, mijenjajući se tijekom vremena ovisno o sušnim i vlažnim razdobljima. Bilo je dovoljno dostupnih resursa, a dokazi pokazuju da je postojao lov na divlje gazele, ovce i koze, rekao je Petraglia.
'Njihova se prehrana sastojala od jestivih biljaka i male do velike divljači. Čini se da su skupine lovaca i sakupljača prakticirale sezonski način života, živeći u nizinama u hladnijim mjesecima i u planinskim regijama u toplijim mjesecima', rekao je Petraglia.
Ljudi koji su u to vrijeme živjeli u tom području očito su imali tamnu kožu i tamnu kosu, možda nalik ljudima koji sada žive u dijelovima istočne Afrike, rekao je Pagani. 'Spiljska umjetnost se pojavila čim su ljudi napustili to područje. Tako da su ta kulturna dostignuća možda nastala dok su bili u tom području', rekao je Pagani.
Njihovo konačno širenje u različitim smjerovima izvan tog područja postavilo je osnovu za genetsku divergenciju između današnjih Istočnih Azijata i Europljana, rekli su znanstvenici. Studija je obuhvatila moderne i stare genomske podatke za Europljane i Azijate.
'Utvrdili smo da su posebno korisni najstariji genomi koji datiraju od prije 45.000 do 35.000 godina', rekao je molekularni antropolog i glavni autor studije Leonardo Vallini sa Sveučilišta u Padovi i Sveučilišta u Mainzu u Njemačkoj.
Znanstvenici su osmislili način kako raspetljati opsežno genetsko miješanje populacija koje se dogodilo od raspršivanja iz tog područja kako bi točno odredili gdje je područje na koje je iz Afrike prvo stigao Homo sapiens. Bilo je ranijih manjih izleta Homo sapiensa iz Afrike prije ključne migracije prije 60.000 do 70.000 godina, ali čini se da se radilo o 'slijepim ulicama'.
Homo sapiens nije prva ljudska vrsta koja je živjela izvan Afrike - uključujući područje koje obuhvaća područje istraživano ovom studijom. Drevno križanje naše vrste ostavilo je mali neandertalski doprinos DNK-u modernih neafrikanaca. 'Potvrđeno je da su neandertalci bili na tom području prije dolaska Homo sapiensa, tako da je to područje možda bilo mjesto gdje se ta interakcija dogodila', rekao je Vallini.
