INTERVJU: TIM MAUDLIN

Je li filozofija mrtva kao što tvrdi Hawking?

Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Ugledni američki filozof znanosti Tim Maudlin, profesor na Sveučilištu u New Yorku, koji je prošli tjedan sudjelovao na simpoziju 'Filozofija u dijalogu sa znanostima' u Zagrebu, pokušao je u intervjuu za tportal pojasniti koje je mjesto filozofije u suvremenom svijetu kojim dominira znanost te koja su njezina područja istraživanja i mogući doprinosi razumijevanju svijeta

Što mislite kakvo mjesto ima danas filozofija u svijetu kojim, kako se čini, vlada znanost? Neki znanstvenici poput Stephena Hawkinga smatraju da je filozofija mrtva jer nije uspjela zadržati korak sa znanošću. S druge strane neki filozofi uzvraćaju optužbama da je znanstvena slika svijeta previše redukcionistička te da su znanstvenici previše arogantni kada misle da je svijet moguće objasniti isključivo kroz znanost. Takav pogled na svijet pejorativno nazivaju scijentizmom.

Ironija je da zapravo Hawking nije zadržao korak s filozofijom. Istina je da neki filozofi nisu posvetili dovoljno pozornosti znanosti, no u posljednjih 20 godina filozofi znanosti posvećuju puno pozornosti teorijama. Mislim da je Hawkingu teško čitati pa stoga nije svjestan što se zbiva u tom području. Filozofija, osobito filozofija fizike, zapravo ima sličnu ulogu kakvu ima teorijska fizika i matematika, primjerice da upozori da nemamo dovoljno jasnu predodžbu o tome što je kvantna teorija i što govori o svijetu. Mnogi fizičari, poput Richarda Feynmana, koji je i sam rekao da ne razumije kvantnu mehaniku, će se složiti s time. To je neuspjeh fizike od koje očekujemo da nam neće dati samo prediktivni aparat, već i jasnu sliku svijeta. Uloga filozofa je da upozore fizičare da ne bismo trebali biti zadovoljni samo prediktivnom točnošću, već da trebamo tragati za razumijevanjem onoga što stvarno jest. Ne mislim, naravno, da je to isključivo uloga filozofa; to žele i najbolji znanstvenici. Einstein je vodio tešku borbu s fizičarima, baš kao i irski kvantni fizičar John Bell, tražeći više jasnoće u fizici. Filozofi su, možda zbog toga što nisu toliko opterećeni praktičnim problemima, skloniji tome da se usredotoče na temeljna pitanja.

Što se kritika scijentizma tiče, postoji nekoliko načina da se to shvati. Jedino pouzdano znanje koje imamo o svijetu jest ono znanstveno. To je istina po definiciji jer je svaka pouzdana metoda spoznavanja svijeta zapravo znanstvena. Netko može misliti da su moguće i neke druge metode poput vjerske ili mistične objave, međutim, one nisu pouzdane jer nam ne daju dokaze za zaključke koje nude. Dakle, u nekom smislu možemo braniti ideju da je sve znanje znanstveno, jer da bi bilo znanje, mora nuditi dobre dokaze. No to nije ništa loše.

Poznato je da postoji više interpretacija kvantne teorije koje sve koriste istu matematiku, ali različito tumače stvarnost koju ona nastoji opisati. Na svojem ste predavanju rekli da fizičari trebaju otkriti što su u kvantnoj mehanici stvari koje stvarno postoje, a što njihove manifestacije. Mislite li da možemo očekivati da čovjek ima ili će imati potrebna intelektualna, znanstvena i matematička oruđa kojima bi mogao potpuno razumjeti prirodu svijeta? Neki znanstvenici smatraju da se time ne bismo trebali opterećivati već jednostavno 'sjesti i računati'.

Postoje dva aspekta ovog pitanja. Prvi je možemo li doći do ikakve jasne teorije koja daje prava i točna predviđanja. Naravno, postoji mogućnost da nismo dovoljno inteligentni da smislimo ijednu točnu teoriju, da su sve izvan našeg dosega. No u tom slučaju ne bismo mogli očekivati da ćemo doći do bilo kakve teorije koja daje dobra predviđanja, a do sada smo bili dosta uspješni u predviđanjima. Dakle, čini se da su naše matematičke sposobnosti ipak dobre. Drugi problem je da ćemo možda imati više različitih teorija i da nećemo moći razlikovati koja je od njih ona prava. No jedini način da to otkrijemo jest da nastavimo formulirati što više jasnih verzija koje možemo smisliti, a koje eksperimenti nisu isključili.

Mislite li da znanost može dati odgovore na pitanja smisla i svrhe života? Jesu li to uopće znanstvena pitanja? Neki smatraju da znanstveno shvaćanje svijeta prema kojem svemir, a time i život nemaju nikakvu inherentnu svrhu, ne može definirati jasne moralne odrednice jer nam ne može ponuditi siguran odgovor na pitanje što je dobro, a što ne, kao niti za koga ili za što je nešto dobro.

Neki ljudi misle da je fizički svijet stvoren s određenom svrhom. Međutim, što nam znanost više otkriva strukturu svijeta, od Kopernika do danas, sve manje nam se čini da je on stvoren za nas ili uopće s bilo kakvom svrhom. Očito je da mi ljudi nismo u njegovom središtu niti je on organiziran radi nas. Svemir je golem, a mi smo njegov jedva uočljiv dio. No to ne znači da je život besmislen, da ga ne možemo učiniti boljim za sebe i za druge i da to ne možemo smatrati dobrim. Može li itko osporiti tvrdnju da je dobro liječiti bolesti ili eliminirati patnje? Mislim da su to pitanja koja ne ovise o strukturi i podrijetlu svemira.

Neki filozofi će reći da je znanstveni pozitivizam pretjerano redukcionistički, da kao istinu prihvaća samo ono što je mjerljivo, a isključuje sve ostale dimenzije iskustva poput primjerice psiholoških, te da znanost predstavlja tek modele svijeta koji se često smjenjuju, a ne njegovu bit. Ima kritičara koji znanstvene procese spoznaje ilustriraju primjerom indijanaca koji vide da tijekom oluja lišće treperi pa zaključuju da lišće uzrokuje munje. Kao filozof i znanstvenik što mislite o tome?

Ako stvarno razmišljate znanstveno, uvijek ćete uzimati u obzir mogućnost da činite pogrešku. Nikada nećete biti sigurni da je neka teorija istinita jer sutra netko može predstaviti bolju. U znanosti dokazi neke teorije nikada neće narasti do razine potpune sigurnosti. Znanstvenici su svjesni toga više od svih drugih. Što se ilustracije s lišćem tiče, znanstvenici odavno intenzivno razmišljaju kako razlikovati korelacije od uzročnosti. To je jedna od prvih stvari koje se uče u znanosti. Među ostalim u tu svrhu se organiziraju eksperimenti s različitim dizajnima, kontroliranim i eksperimentalnim skupinama te variranim uvjetima.

Mislite li da Hawking zapravo govori o tzv. kontinentalnoj filozofiji; da je ona za razliku od analitičke, propustila zadržati korak sa znanošću?

Nisam stručnjak za to, ali imam utisak da kontinentalna filozofija ne doživljava znanost dovoljno ozbiljno. No termin analitička tradicija danas više nije najbolji. Svojevremeno se činilo da je filozofiji preostala samo mogućnost da se bavi jezikom i konceptualnim analizama. No to nije ono čime se bavimo ja i moji kolege. Ja ne marim previše za jezik već sam zainteresiran za prirodu vremena i prostora. To su pitanja kojima su se filozofi oduvijek bavili, a ako danas želite pronaći odgovore, trebate vidjeti do čega su došli fizičari. S druge strane znanstvenici nisu uvijek jasni u tumačenju onoga što nam teorije govore. Njima je ponekad dovoljno da imaju dobar prediktivni aparat, međutim, onda neće imati odgovore na dublja pitanja o strukturi svemira. To nije sva filozofija, primjerice nije etika ili logika, no dobar dio filozofije i dalje je okrenut fundamentalnim pitanjima o prirodi prostora, vremena, uma i sl.

Možete li se sjetiti nekih primjera filozofa koji su pridonijeli razvoju znanosti? Netko može reći da je Einstein bio znanstvenik, ali da je imao i filozofski um. Znamo da su filozofi znanosti Thomas Kuhn i Karl Popper sredinom 20. stoljeća dali svoj određeni doprinos razumijevanju kako znanost i znanstvenici funkcioniraju. No što u tom smislu rade filozofi znanosti u posljednjih nekoliko desetljeća?

Popper i Kuhn su operirali na vrlo općenitoj razini koja je trebala pokriti svu znanost. No 70-ih i 80-ih filozofi znanosti su shvatili da je znanost previše raznolika za tako nešto te da određene znanosti imaju određene probleme. Tako su se pojavili filozofi fizike, biologije i sl. Primjerice moj mentor Clark Glymour se bavio upravo pitanjem o kojem smo ranije razgovarali – kako razlikovati uzročnu strukturu od korelacije. On je razvio novi sustav testiranja novih teorija. Među ostalim proveo je dva desetljeća na izgradnji računalnog programa koji bi bio koristan društvenim i drugim znanstvenicima. Za njega niste čuli jer nije predstavio neku veliku teoriju već radi vrlo detaljan rad, primjerice na dizajnu određenih uređaja koji bi trebali pomoći u analizi sastava Marsova tla.

Fizičar Feynman se svojevremeno, kada je njegov sin učio filozofiju, izrugao zaključcima Barucha Spinoze i nazvao ih djetinjastima. Mislite li da ima smisla proučavati stare filozofije koje su imale krive predodžbe o svijetu?

Mi ne izmišljamo sliku svijeta iznova svakih nekoliko godina već obično koristimo ono što smo naučili i potom unosimo promjene. Važno je povijesno istraživati kako se slika svijeta razvijala, ako ni zbog čega drugoga, onda da bismo shvatili da je Spinoza napravio pogreške koje su možda još uvijek prisutne u shvaćanju svijeta. Ako ih prepoznamo, možemo ih se osloboditi. No mnogi smatraju također da su nam za bolje razumijevanje svijeta potrebni novi koncepti - moguće je da imamo problema jer su nam sadašnji preprimitivni. Razvijanje novih koncepata i analitičkog oruđa je zahtjevan posao. Ja osobno posljednjih godina radim na razvoju novog matematičkog oruđa za razumijevanje geometrije.

Mislite li da je kvantna mehanika toliko zanimljiva pseudoznanstvenicima jer još uvijek nije dala jasne odgovore na pitanje što je prava priroda stvarnosti?

Svakako. Ako ste šarlatan koji ne razumije teoriju relativnosti svi će se stručnjaci složiti oko toga što ste krivo shvatili. Međutim, budući da još uvijek ne postoji slaganje oko toga što je pravo tumačenje kvantne teorije, teže je reći koje su ideje i zbog čega krive što ostavlja više prostora za lude ideje.

Vaša supruga Višnja, također profesorica filozofije znanosti, je Hrvatica pa ste dosta vremena proveli u našoj zemlji. Imali ste kontakata s našim filozofima i znanstvenicima. Kakav je vaš dojam? Što mislite gdje se hrvatska filozofija znanosti danas nalazi?

Mislim da se u Hrvatskoj danas zbiva ono što se u SAD-u dogodilo prije 30-ak godina – grade se veze između nekih skupina filozofa i znanstvenika. Ta tradicija ovdje još nije zaživjela. No to je vrlo zanimljivo vrijeme. Na konferenciji na kojoj sam sudjelovao imao sam vrlo zanimljive razgovore s nekim znanstvenicima koji su otvoreni i predstavili su vrlo zanimljive spekulacije. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se to razvijati. Ovdje postoje veće institucionalne barijere koje razdvajaju filozofiju od znanosti pa će trebati više vremena.

Tim Maudlin je, među ostalim sudjelovao u znanstveno-popularnoj emisji 'Through the Wormhole' u kojoj je govorio o prirodi vremena (pogledajte dolje).

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!