3D printeri mogu pretvoriti više od dvadeset vrsta hrane u jestive oblike. Iako je ta tehnologija još skupa i nepraktična za svakodnevnu upotrebu, stručnjaci vide njezin velik potencijal u klinikama, domovima za starije i personaliziranoj prehrani.

Odavno 3D printeri više ne služe samo za izradu plastike te se sve češće koriste i za ispis hrane: umjesto filamenta kroz mlaznicu istiskuju mekane sastojke poput čokolade, sira ili biljnih alternativa mesu te ih slažu sloj po sloj, a željeni se oblik najprije dizajnira na računalu.

Na tržištu su već etablirani proizvođači poput ukrajinsko-bugarske tvrtke Chocola3D, španjolskog Natural Machinesa i njemačkog Print2Tastea. Zasad se ta tehnologija uglavnom koristi u nišnim područjima, od slastičarnica do bolnica, jer proboj u svakodnevicu još nije ostvaren.

Printer može obrađivati više od 26 materijala

Prema proizvođaču, Chocola3D razvija svoju tehnologiju od 2014., a tvrtka je osnovana nekoliko godina kasnije i njezini uređaji danas se koriste u Ukrajini, Bugarskoj, Njemačkoj i Estoniji. Korisnici punjive štrcaljke pune pastama poput čokolade, sira, mesa, povrća ili proteina graška te sustav navodno radi s više od 26 materijala.

Za razliku od uređaja sa zatvorenim kapsulama, Chocola3D ne veže korisnike uz određena punjenja pa sami moraju odrediti odgovarajuće postavke ispisa, a cijene prehrambenih 3D printera kreću se od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura.

Oblik hrane dizajnira se digitalno

Prehrambeni tehnolog Mario Jekle sa Sveučilišta u Hohenheimu neovisno istražuje ovu tehnologiju. Pojedinačni koraci poznati su iz kuhinje: najprije se napravi fina pasta, zatim se oblikuje, a potom zagrijava kao u pećnici ili tavi. Novost je prije svega digitalna priprema – oblik konačnog proizvoda mora se najprije izraditi na računalu.

Slastičari ovu tehnologiju već koriste za izradu figura od marcipana za svadbene torte. Prema Jekleu, potencijal je najveći kod prilagođenih proizvoda i malih serija do oko 200 komada. Nakon ispisa materijal mora postati dovoljno čvrst za jelo nožem i vilicom, što se može postići zagrijavanjem u pećnici ili komori printera.

Ispis biljnog odreska kod kuće mogao bi trajati samo 15 minuta

Jekle opisuje i moguću svakodnevnu upotrebu. Osoba koja želi ispisati biljnu alternativu odresku jednostavno bi poslala dizajn printeru, a proces bi trajao pet do 15 minuta. Predlošci bi mogli dolaziti iz baza podataka, aplikacije ili specifikacija uloška, a ključna prednost je precizna kontrola sastojaka putem svojevrsnog modularnog sustava. Biljna alternativa mesu, primjerice, mogla bi sadržavati znatno više vlakana nego konvencionalno meso.

Masovna upotreba u kućanstvima, procjenjuje Jekle, udaljena je pet do deset godina, a trenutačno ne postoji ni opskrbni lanac za punjenja. Važnim smatra i korištenje sirovina koje zahtijevaju što manje obrade, a njegov tim radi s nusproizvodima prehrambene i poljoprivredne industrije te ih 3D ispisom pretvara u novu hranu.

Što je manje obrade potrebno sirovini, to je manja potrošnja energije, što je korist i za okoliš i za potrošače.

Primjene u medicini i skrbi

Tehnologija je najnaprednija tamo gdje je potrebno precizno dozirati male količine. Kako navodi njemački Tagesspiegel, tim sa Sveučilišnog medicinskog centra Hamburg-Eppendorf testira žvakaće tablete s okusom maline u obliku srca i zvijezda kako bi djeci oboljeloj od raka olakšao uzimanje lijekova tijekom kemoterapije. Bolnica također testira individualno dozirane lijekove za pacijente s Parkinsonovom bolešću.

3D ispisana hrana mogla bi pomoći i starijima s poteškoćama pri žvakanju ili gutanju. Nutricionistkinja Dorothee Volkert istraživala je može li 3D ispis vratiti poznate oblike pasiranoj hrani, primjerice oblik kobasice koji zadržava izgled izvornog proizvoda. Reakcije su bile pozitivne, a sudionici su unosili više energije i proteina jer se hrani mogu dodati dodatni proteini i masti.

Meso iz 3D printera: Mnogi potrošači i dalje su skeptični

Reprezentativno istraživanje Bitkoma provedeno 2025. na 1004 osobe starije od 16 godina pokazuje koliko su ljudi u Njemačkoj otvoreni prema ideji hrane proizvedene 3D ispisom. Trenutačno, u odnosu na prije šest godina, kad je postotak bio niži (13 posto), 24 posto Nijemaca može zamisliti da jede kultivirano meso proizvedeno pomoću 3D printera, a ono se uzgaja iz životinjskih stanica u bioreaktoru te mu printer daje strukturu nalik mesu.

Otvorenost je najveća među mlađima: oko trećine osoba u dobi od 16 do 49 godina razmotrilo bi konzumaciju takvog mesa u usporedbi s 18 posto osoba između 50 i 64 godine i 14 posto među starijima od 65 godina.

Margareta Maier iz Bitkoma ističe da tehnologija omogućuje izgled i teksturu sličnu konvencionalnom mesu, uz znatno manji ekološki otisak. Jedina prepreka je cijena: samo sedam posto ispitanika bilo bi spremno platiti više za 3D ispisano meso dok ga 17 posto smatra luksuznim proizvodom. Maier to povezuje s visokim troškovima i specijaliziranim sastojcima, zbog čega proizvodi još nisu prikladni za masovno tržište.

Koliko je tehnologija napredovala?

Istraživač Mario Jekle naglašava da 3D ispis hrane nije zamišljen kao zamjena za konvencionalnu proizvodnju. 'Nemamo viziju da ćemo time u budućnosti zamijeniti polovicu proizvodnje hrane. To je pogrešna vizija', kaže.

Tehnologiju vidi kao posebno korisnu za ljude koji nemaju vremena kuhati i skupine s posebnim prehrambenim potrebama, poput bolničkih pacijenata ili stanovnika domova za starije. Ona omogućuje proizvodnju hrane posebno prilagođene manjim, jasno definiranim skupinama. Prednost je i smanjenje njezina bacanja jer se porcije mogu preciznije prilagoditi individualnim potrebama.

Biljna alternativa lososu izrađena pomoću 3D printera već je dostupna u jednom velikom lancu supermarketa. Ipak, proći će još neko vrijeme prije nego što prehrambeni 3D printeri postanu uobičajeni kućanski uređaji. Kao i kod 3D kuća, tehnologija je već izvediva za određene primjene, ali do njezine široke svakodnevne upotrebe još je dug put, piše Euronews.