GERD LEONHARD

Futurolog otkriva: Ulazimo u doba tri istovremene revolucije - evo što će se sve promijeniti

17.03.2023 u 13:16

Bionic
Reading

'Budućnost je već ovdje. Ne stiže sutra jer je već stigla!' kaže Gerd Leonhard, jedan od najutjecajnijih svjetskih futurologa

Ove godine ponovno će gostovati na konferenciji Future Tense, koja će se, u organizaciji agencije Komunikacijski laboratorij, održati 10. i 11. svibnja u Muzeju suvremene umjetnosti.

Aktualna kriza i njezin utjecaj na društvo, rehumaniziranje društvenih mreža, kriminalizacija u industriji nafte i plina, cirkularna ekonomija i održivost, roboti i umjetna inteligencija, vještine lidera i središnje društvene vrijednosti neke su od tema koje smo 'pretresli' s Leonhardom uoči konferencije.

Je li doba velike transformacije pred nama i što to točno znači?

Odlično pitanje, zapravo ulazimo u doba tri istovremene revolucije; digitalne, održive i svrhovite revolucije koja se još može nazvati ljudskom ili revolucijom čovjeka. To se naziva velikom transformacijom, što je kao pojam pojačano zbog World Economic Foruma. Ulazimo u eru u kojoj će u sljedećih deset godina digitalna, održiva i svrhovita revolucija promijeniti apsolutno sve; kako putujemo, proizvodimo, komuniciramo, za koga glasamo, a također podrazumijeva zaokret prema potpuno obnovljivoj ekonomiji s obnovljivom energijom, ali i s novom svrhom ekonomije – recimo stakeholderima umjesto isključivo shareholderima, kao i s drugačijom svrhom novca.

U posljednje tri godine svijet su zadesile velike promjene, a još ćemo neko vrijeme osjećati posljedice kriza koje su utjecale na ljude, ekonomiju i povećan broj osiromašenih. Kraj se ne nazire ni ratu u Ukrajini. Što smo naučili od kriza, odnosno jesmo li išta naučili?

Naučili smo puno iz kriza, posebice zbog covida. Neke od stvari koje smo naučili jest to da znanost i tehnologija imaju sposobnost ubrzati se, a onda nam i pomoći u vrijeme velikih izazova kao što je bila pandemija. Ali također moramo ubrzati suradnju i iznova promisliti našu ekonomsku strukturu. Za vrijeme pandemije koronavirusa dobili smo cjepivo u 13 mjeseci, ali ga nismo mogli globalno rasprostraniti zbog nejednake strukture i nepoznanica tko će ga kupiti i za koliko novca. Covid nas je naučio važnu lekciju prema kojoj je kolaboracija mnogo važnija nego što je prije bila.

Dodatno, naučio nas je da nam samo znanost i tehnologija nisu bitni koliko prava javna politika koja regulira kako se koristimo tehnologijom. Smatram da smo osvijestili to da bi preokret prema obnovljivoj energiji bio potreban ponajprije zbog energetske dominacije koja se vidi na primjeru Rusije. Mislim da smo uočili da probleme možemo brže riješiti ako surađujemo, ali trenutno još uvijek svjedočimo rusko-ukrajinskom ratu kao jednoj od najvećih prepreka ponajviše u optimističnom razmišljanju, jer to je zasigurno jedna od prvih stvari u mislima ljudi u bilo kojem dijelu svijeta.

Tema nuklearnog rata i popratni strah dostigli su vrhunac koji u prijašnjih 50 godina nije bio toliko visok. Osobno se nadam da će se to ove godine promijeniti te da će doći do neke rezolucije u tom konfliktu, da će se vatra smiriti i postići neki kompromis – to bi trebalo pružiti koristi svim uključenim stranama. Možda je to moje pretjerano entuzijastično razmišljanje, ali tome se nadam.

Kojim se središnjim vrijednostima trenutno vodimo?

Kada govorimo o našim središnjim vrijednostima, moramo razmišljati i pitati se što želimo od budućnosti i ekonomije koja je prikladna toj budućnosti. Ali trenutno imamo ekonomiju koja je ipak prikladnija prošlosti i koja se može opisati kao spoj industrijske i digitalne ekonomije te koja novac i profit stavlja iznad svega, a to neće moći funkcionirati tako. Sada svjedočimo nizu problema, poput klimatskih promjena, korištenja energije, bolesti, nepovoljnog utjecaja društvenih mreža, koje moramo razriješiti, što će ponajprije iziskivati dobru suradnju. AI pokazuje da strojevi mogu obavljati rutinske poslove, ali nam to neće pomoći ako nemamo pravu javnu politiku i suglasnost o tome kako ćemo iskoristiti mogućnosti strojne ekonomije da bismo naposljetku uživali u benefitima umjetne inteligencije.

To iziskuje puno više od inicijativa velikih tech kompanija za otvoreni AI, a zapravo zahtijeva promjenu socijalne i kulturološke paradigme na svim razinama; lokalnim, regionalnim i međunarodnim. To je naša karta prema boljoj budućnosti jer nećemo spasiti svijet samo zato što imamo bolju tehnologiju, a također nam je potreban alat koji se na grčkom zove telos – odnosno svrha i bolje razumijevanje.

Da zaključim, naučili smo puno iz krize te nastavljamo svakodnevno učiti i to je teško jer smo u vremenima višestrukih kriza, koje neki ljudi krovno nazivaju permakrizom, ali ja to ipak zovem permapromjenama. Puno toga učimo i preispitujemo, a stvari koje su nam se prije činile dobrima, poput industrije nafte i plina, danas nam više tako ne izgledaju. To nas potencijalno dovodi do tzv. nove belle époque ili zlatne ere, kad prijeđemo preko prvotnih odbijanja. Često kažem da me 2023. podsjeća na 1968. jer rebootamo društvo, a istovremeno i naše razmišljanje.

Neki stručnjaci navode da nam je potreban 'novi oblik kapitalizma'.

Prvo trebamo odbaciti definicije društvenih razlika tako da ih gledamo prema kapitalizmu, socijalizmu i komunizmu. Takvi su termini postali neprikladni za korištenje jer nam je potreban oblik ekonomije koji odgovara budućnosti. To zapravo znači da će kolektivni benefit – odnosno ljudi, planet, svrha i prosperitet - biti prikladni za budućnost te da moramo ponovno evaluirati kako klasificirati tko dobiva što te po kojim mjerilima određujemo zašto je određena kompanija uspješna. Još se uvijek vodimo starom definicijom profita i rasta, što u budućnosti neće funkcionirati jer imamo puno više briga od samog profita i rasta.

Još uvijek je potrebno imati prosperitet i ne glasam za to da se pretvorimo o degrowth društvo u kojem se novčani rast ne cijeni, ali nam trebaju i druge vrijednosti koje se moraju cijeniti i zadovoljiti. Ponavljam, to su ljudi, planet, svrha i prosperitet. Ako već moram koristiti kapitalizam kao termin za opis, rekao bih da je socijalni kapitalizam ili antropocentričan kapitalizam najprikladniji za budućnost. Slobodno tržište je također dobra stvar, ali ono neće riješiti naše najveće probleme, poput klimatskih promjena ili korištenja umjetne inteligencije. Ako društvom upravlja novac, onda će se vrlo često voditi pogrešnim stvarima.

Čime se danas društvo vodi i koliki je pritom utjecaj društvenih mreža?

Društvene mreže prvenstveno su dobre za ponovno povezivanje i stvaranje prijatelja, kao i pronalazak istomišljenika, ali postale su žrtvom umjetne inteligencije. Najveće društvene mreže kojima prednjači Facebook koriste AI da bi nas označavale, grupirale i saznale tko smo kako bi nam slale oglase, zbog čega njihovu svrhu smatram potpuno pogrešnom. Idemo u pogrešnom smjeru jer se loše vijesti i informacije, točnije netočne informacije, češće šire društvenim mrežama, i to se nekako treba popraviti.

Moramo vratiti čovjeka na društvene mreže tako da se zapošljavaju ljudi na koje se troši novac da bi se prekinula klopka prema kojoj će društvene mreže prodavati više klikova i naših informacija oglašivačima. To bih čak nazvao primitivni Web1, načinom dolaska do novca kao što se primjerice radi s internetskim kolačićima. To se treba promijeniti jer su ovakve društvene mreže na putu prema smetlištu, osim ako ne smislimo načine da ih rehumaniziramo. Jedna od glavnih stvari mog izlaganja na konferenciji Future Tense bit će rehumaniziranje društvenih mreža.

Održivost je postala imperativ. Jesu li globalne kompanije postale svjesne toga kakvi su izazovi pred nama?

Najveći izazov definitivno je ekonomski model. Kompanije su postale svjesne održivosti, izvršni direktori su spremni, čovječanstvo to traži... Posjedujemo toliko tehnologija koje bi nam omogućile da rastemo i razvijamo se, a pritom bismo mogli smanjiti CO2 ili ga čak potpuno ukloniti, ali najveći je problem to što nam se fokus miče s važnih stvari. Nije problem to što se države ili kompanije tim područjima ne žele baviti, već novac koji se koristi kako bi se izmjenjivala vizija budućnosti i koji se investira na pogrešne strane. Najveći nam je izazov trenutno promjena paradigme.

U narednih pet godina svjedočit ćemo povećanoj kriminalizaciji u industriji nafte i plina, što će biti popraćeno velikim valom protesta. Čovječanstvo će biti prvo koje će tražiti da se stvari promijene i zaokret prema obnovljivoj i zelenoj energiji diljem svijeta. Kad to postane veliki ekonomski problem, imat ćemo promjenu koju neće voditi samo političari. Ponavljam, najveći je izazov promjena financijskog modela i pronalazak onog što funkcionira kako bi se prešlo preko ludog razmišljanja i želje za više novca, profita i tržišnog udjela. Treba zauzeti realan stav te mislim da nam to uskoro stiže.

Rat u Ukrajini podigao je svijest o potrebi za resursima obnovljive energije, ali se polako vraćamo tzv. prljavim industrijama.

Mislim da je ovo privremeno, ali je definitivno veliki problem to što se vraćamo starim industrijama, poput ugljena i nuklearnim elektranama, a vraćamo se i većoj produkciji oružja, što je definitivno korak unatrag. Ipak, smatram da se taj konflikt barem u vojnim okvirima neće previše širiti nakon ove godine. Mislim da zbog tog rata shvaćamo da što brže trebamo prijeći na održivost te smo prisiljeni iznova promisliti sve, posebice kako da stvorimo nuklearnu energiju koja bi bila sigurnija i manje štetna za okoliš.

Ako sagledavamo cjelokupan razvoj klimatske tehnologije – ona posvuda eksplodira; baterije, agrikulturna tehnologija, korištenje umjetne inteligencije – i mnoge će velike kompanije redom biti u klimatskoj tehnologiji. Rat u Ukrajini stvarno je ubrzao ovaj razvoj, a dodatno je akcelerirao naše brige, zbog čega se nadam da ćemo ove godine ipak zatvoriti to poglavlje.

Kakvog će utjecaja imati nova paradigma cirkularne ekonomije?

Mislim da je cirkularna ekonomija naša karta prema budućnosti, prema kojoj neke stvari izbacujemo, a neke vraćamo – to vrijedi za turizam, agrikulturu i prehrambenu industriju. Zasad smo izbacili naftu i plin, ali nismo vratili šumu, drveće i nestale vrste. Doslovce smo samo uzimali, uzimali i uzimali. Vjerujem da su ljudi toga postali svjesni i da takav pristup dolazi kraju te da E. O. Wilsonova ideja o rewildingu ponovno stupa na snagu.

Mislim da cirkularna ekonomija ima velikog utjecaja, ali je problem ako potaknemo ekonomiju potrošnje, a ne radimo na ekonomiji ekstrakcije, pa će postepeno doći do kolapsa jer nećemo vraćati sve ono što smo uzeli. Mislim da bi svi trebali biti plaćeni jedino ako sudjeluju u cirkularnoj ekonomiji te bi to trebala biti jedna od važnijih procjena dividendi, isplata i plaća izvršnih direktora.

Kada se osvrnemo na postignuća u društvu, što zamišljanje i kreiranje boljeg sutra znači za kompanije?

Znači da sad imamo drugačiji objektiv te da bolju i uspješniju budućnost ne čine isključivo posao, novac ili veća prodaja. Radi se o širem pogledu, što se stvarno vidi i kod pregršt ljudi diljem svijeta ako se usmjerimo na inicijative, među kojima su FG, GlassCoke ili Kolaboracija o budućnosti bankarstva, koja se koristi kao svojevrsni okidač za klimatsku revoluciju.

O svemu tome govori i koalicija First Movers u Davosu, a primjeri u kojima iznova zamišljamo poslovanje i uspjeh prije svega su fokusirani na ljude, planet, svrhu i prosperitet. To znači da kompanije vrše odabire prikladne za budućnost te prestaje kratkoročno razmišljanje u kojem je sve dobro dokle se god nešto prodaje. Mislim da pogotovo novije generacije, a među njima milenijalci i generacija Z, kao predvodnici traže drugačiju svrhu.

Kakve vještine lideri danas moraju imati?

Trebamo lidere koji su spremni za budućnost te koji razumiju što dolazi, koji su optimistični, koji imaju širok pogled na stvari i koji mogu predvidjeti što se može dogoditi za 10 ili 15 godina. Trebaju nam oni koji su okrenuti globalnom cilju globalne svijesti. Primjer takvog vođe u Novom Zelandu bila je Jacinda Ardern, a dobri primjeri su i Justin Trudeau u Kanadi te Emmanuel Macron u Francuskoj.

Mislim da već sad vidimo tendenciju prema mlađim liderima, koji su sve češće žene, ali i barem prema primjerima država iz Južne Amerike, često okrenutim ljevici. Iako, ponovno naglašavam da je definiranje lijevog i desnog besmisleno te je jedino važno pitanje formiranje javnih politika i stanja uma koje je prikladno za budućnost. Takvo stanje uma nazivam future mindset te o njemu često govorim i u videozapisima koje objavljujem na svom kanalu na YouTubeu. Takvi nam vođe trebaju jer je budućnost već ovdje. Ne stiže sutra jer je već stigla!

U današnje vrijeme ohrabrujemo STEM, ali što je s posjedovanjem 'mekih vještina'?

Moramo nastaviti razvijati vještine koje nemaju strojevi, a njih je velik broj. Strojevi, roboti i umjetna inteligencija imaju rutinske vještine zbog kojih mogu zamišljati stvari na osnovnoj razini, koja je bazirana na podacima (data), ali to nije ni blizu ljudskoj spoznaji i inteligenciji. Imamo kulturološku, kinestetičku, glazbenu, društvenu i emocionalnu inteligenciju, a roboti, AI i ostali strojevi imaju jednu inteligenciju – a to je logička.

Trebamo prijeći preko STEM razumijevanja o kojem razmišljamo kao o (jedinoj) karti za budućnost te se ponovno usmjeriti na skraćenicu koju u svojoj knjizi 'Technology Vs. Humanity' nazivam HECI (Humanity, Ethics, Creativity & Imagination). Mislim da se trebamo vratiti obrazovanju u kojem se fokus stavlja na kreativnost, intuiciju i imaginaciju, jer to je upravo ono što strojevi ne mogu. Strojevi mogu programirati i pisati, ali na svoj strojni način, za koji stručnjaci kažu da čini svega tri posto naše stvarnosti. Mislim da bismo ih trebali i ostaviti na tih tri posto te ih koristiti kao dobar pomoćni alat.

Je li Europa danas ujedinjena?

Ne, još nije ujedinjena, ali polako idemo ka tome. Mislim da će 'Ujedinjene Države Europe' ubrzo doći te su očit način na koji bi Europljani posjedovali globalnu moć te kako bi se dogodila ekonomska, vojna i politička kolaboracija. Mnogo načina vođenja dolazi iz Bruxellesa te zbog birokracije spomenuto ujedinjenje iziskuje puno vremena, ali mislim da smo uz AI legislativu te akte o digitalnim uslugama i drugim odredbama o digitalnim medijima na pravom putu.

Vjerujem da Europa postaje globalni lider te iako nam se teško ujediniti zbog prijašnjih različitosti, zbog Brexita se ponajprije vidi koje su koristi toga. Iako će ujedinjenje biti bolno te će za njega biti potrebno još jedno desetljeće – 'Ujedinjene Države Europe' su po mom mišljenju konačne.