Riachuelo, kako često nazivaju Rio Matanze, duga je tek 60 kilometara nakon čega se ulijeva u Rio de la Platu. Rijeka se stalno zagađuje industrijskim otpadom, fekalijama i svakodnevnim smećem, a za milijune stanovnika koji žive pokraj ili uduž rijeke to znači prljavu i zatrovanu vodu, zagađen zrak i brojne zdravstvene probleme, posebice respiratorne i dermatološke probleme.

No, zagađenje rijeke nije novost za Argentinu. U prošlosti je bazen Matanza-Riachuelo bio ulazna točka za stranu trgovinu, a sada se uz obalu rijeke načičkalo na tisuće industrijskih pogona, s 25 posto bruto domaćeg proizvoda Argentine koji dolazi iz tog područja.

Prema izvješćima vladinih agencija za okoliš, svakodnevno u Riachueli završi oko 82.000 prostornih metara industrijskog otpada. Vode zlosretne rijeke sadrže 50 posto više toksičnih teških metala od dozvoljene količine, upozoravaju Greenpeace, Green Cross i ostale ekološke udruge.

Riachuelo, koji teče uz rub popularne četvrti La Boca gdje turisti posjećuju popločene ulice Caminita, kolijevke tanga, i Bomboneru, stadion Boca Juniors, veliko je odlagalište otpada kemijskih, petrokemijskih i farmaceutskih postrojenja, no najužasnije stanje vlada u faveli Villa Inflammable (zapaljiva favela) zbog petrokemijskog postrojenja Dock Sud i rafinerije Shella.

Uz to, 21 posto zagađenja dolazi iz pogona za štavljenje kože, pogona mesne i mljekarske industrije, zbog čega je rijeka često tamne boje i od kuda potječe ime Matanza-Riachuelo, što znači "rijeka klaonica". Zagađanju pridonose i ostale industrije, poput tekstilne, metalurške te prehrambene, kao i industrije pića.

Kao što je to slučaj i u ostalim teško zagađenim područjima, djeca su najranjivija i najteže stradavaju od posljedica zagađenja. Razine kroma i olova kod djece iz tog područja su pet puta veće od normalne razine. Izlaganje olovu uzrokuje glavobolje, bolove u trbuhu, anemiju, a utječe i na probleme u ponašanju te pridonosi oštećenju mozga, živčanog sustava i smanjenju rasta i razvoja kostiju i mišića. Česti su i karcinomi bubrega, jetre i pluća, a smrtnost djece je dvostruko veća od ostalih područja Buenos Airesa.

Prvi pokušaj čišćenja rijeke datira iz 1810. godine i od tada je propalo na stotine sličnih inicijativa, no 2008. godine Vrhovni sud u slučaju Mendoza je naredio vlastima da krenu u rješavanje tog problema i od tada je zatvoren veliki broj tvornica jer se nisu pridržavale propisa o ispuštanju otpada. Te je godine, naime, 17 ljudi podiglo tužbu protiv države i nekoliko tvornica zbog štete po zdravlje. No, prije toga, 2004., 500 milijuna dolara koliko je Argentina dobila od Međuameričke banke za razvoj za čišćenje rječnog bazena loše su utrošene.

Rijeka je i dalje, kako kaže ronilac Guillermo Balbi, "poput crnog, želastog jogurta do čijeg je dna nemoguće doći". I dalje čak 35 posto stanovnika tog područja nema pristup pitkoj vodi, a 55 posto uopće nema kanalizaciju. Smrad je i dalje tako nepodnošljiv da stanovnici ne otvaraju prozore. Iako je iz rijeke i s obala izvučeno 12.000 kamiona smeća, tj. 190.000 tona, Greenpeace sa žaljenjem konstatira da još uvijek nema pomaka u kvaliteti vode i razini toksičnosti.

Sadašnji ministar zaštite okoliša Juan Jose Mussi obećaje da će zagađenje riješiti do 2016., no stručnjaci smatraju da je to nerealno jer se tvornicama i postrojenjima propustilo nametnuti stroge standarde glede ispuštanja otpada.

Znakovita promjena neće doći lako. Samo pritisak javnosti i nevladinih udruga može primorati vladu da čišćenje bazena Riachuelo-Matanza proglasi svojim prioritetom, zaključuju stručnjaci.

"Svaka je rijeka izvor života, ali ova je rijeka sinonim za smrt", suglasni su žitelji tog nesretnog i po življenje opasnog područja.