Poslije kup susreta protiv Rome koji je završio Atalantinim porazom 3:0 i ispadanjem iz natjecanja, trener Stefano Colantuono ljutito je izjavio u studiju televizije Sky Italia: 'Stendardo će snositi odgovornost za svoj postupak. Klub će odlučiti o daljnjim mjerama.'

Dok je igrao za Lazio, 31-godišnji nogometaš je završio studij prava na rimskom sveučilištu La Sapienza i diplomirao s radom na temu dopinga u sportu. Sada je trebao položiti dodatni niz pisanih ispita da bi dobio dozvolu za bavljenje odvjetničkim poslom. Od kluba je mjesec dana ranije tražio da mu dopusti izlazak na te ispite, ali rekli su mu da pričeka još malo prije nego što o tome rasprave s trenerom – kad je tema došla na dnevni red, Stendardo je već bio prijavio ispit koji može polagati samo jednom godišnje i nije želio odustati, premda je Colantuono to prešutno očekivao od njega.

Trener je odlučio javno poručiti igraču da razmisli o tome što bi mu bili prioriteti. Spomenuo je 'obveze dobro plaćenog profesionalca prema onima koji mu donose kruh' i slično. Za Atalantu je njegov izostanak došao u nezgodan trenutak, jer je Stendardo zbog suspenzije izostao i iz prethodne utakmice, a kup susret bio je prilika za klub iz Bergama da se prvi put nakon osam godina probije do četvrtfinala tog natjecanja.

Međutim, javno napasti igrača jer se posvetio knjizi doista zvuči pomalo apsurdno. 'Svoje prljavo rublje oprat ćemo u svojoj kući', poručio je trener Colantuono. Zar je 'prljavo' doista pravi izraz za ovaj slučaj, pogotovo za klub čiji je karizmatični kapetan Cristiano Doni prošle godine ostao osramoćen i suspendiran iz nogometa zbog umiješanosti u namještanje utakmica?

Zanimljivo, Atalanta je klub koji je reputaciju izgradio na vlastitoj nogometnoj akademiji, koja je na glasu kao najbolja u Italiji. 21 igrač koji ju je pohađao danas igra u klubovima pet najjačih europskih nacionalnih liga (samo petorica od tih su još u Bergamu) – po tome je Atalanta najuspješniji proizvođač igrača u zemlji i osmi na kontinentu. Riccardo Montolivo i Giampaolo Pazzini su, primjerice, njeni produkti, a direktor akademije Mino Favini u javnim istupima naglašava kako je kod njih 'škola na prvom, nogomet na drugom mjestu'. Zato se 'slučaj Stendardo' pretvorio u klasični PR-autogol.

U Italiji je nedavno provedeno istraživanje koje je pokazalo da samo 0,8 posto nogometaša koji igraju u Serie A ima fakultetsku diplomu. No pustimo postotke – sasvim konkretno, radi se o petorici nogometaša, uključujući Stendarda. Ostali su: Juventusov branič Giorgio Chiellini, Interov Japanac Yuto Nagatomo, treći golman Napolija Roberto Colomba te Sienin napadač Erjon Bogdani, Albanac koji je svojevremeno nastupao i za NK Zagreb.

Za MAXtv Prvu ligu takvi podaci nisu u cijelosti dostupni – zna se da je igrača s diplomom također vrlo malo, ali ipak ih ima. Primjerice, 23-godišnji Hajdukov stoper Goran Milović jedan je od njih: u rujnu je u redovnom roku diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Splitu radom 'Razvoj funkcionalnih sposobnosti nogometaša u pripremnom periodu'.

Je li mali broj akademski obrazovanih nogometaša donekle posljedica njihove zauzetosti profesionalnim obvezama? Možda, ali kad uzmete u obzir da treniraju svega nekoliko sati dnevno, oni zapravo imaju puno slobodnog vremena.

'Mit je da nogometaši nemaju vremena za druge stvari i da su sto posto fokusirani na profesionalne obveze', u intervjuu za Novosti izjavio je bivši srpski reprezentativac Ivan Ergić, koji se prošle godine povukao s terena i nedavno objavio svoju prvu zbirku poezije 'Bajronovski junak'. Još tijekom karijere pisao je novinske kolumne – najprije u švicarskom listu Tages-Anzeiger, a potom u beogradskoj Politici. U njima je često ogoljavao nogomet kao surovi biznis u kojem su igrači i navijači često žrtve, često pri tome citirajući Marxa, Adorna, Junga...

'Mi imamo puno više vremena nego bilo koji drugi radnik koji se bavi nekim konvencionalnim poslom, a druga je stvar to što ga većina nogometaša koristi na Playstation, igranje pokera i ostalo kulturalno smeće', objasnio je Ergić u intervjuu napravljenom 2010, dok je još aktivno igrao. 'Vrijeme je najskuplji artikl u turbokapitalističkoj dinamici življenja. Vremena ima, samo ga treba koristiti na pravilan način da se ljudima razvijaju kulturne, a ne isključivo vegetativne potrebe.'

A to je posebno važno ako razmišljate o tome što ćete raditi poslije igračke karijere. 'Nogometaši su radnici kao i svi drugi', rekao nam Mario Jurić, glavni tajnik hrvatske udruge 'Nogometni sindikat'. 'No oni s 35 godina života odlaze u mirovinu. Ne mogu čekati do svoje 65, moraju od nečega živjeti barem narednih 30 godina.' Jedan od ciljeva udruge je pomoći nogometašima da i poslije igračke karijere vode kvalitetan život, objasnio je. 'Mnogi od njih brzo potroše ono što su, ako su bili sretni i kvalitetni, uspjeli zaraditi. Dok pohvataju konce, jer ne znaju zapravo ništa drugo osim nogometa, često im se ušteđevina istopi. Mi ih želimo usmjeriti da ne završe kao klošari.'

U Italiji je javnost ostala zatečena tretmanom Stendarda u Atalanti. 80 posto ispitanika u anketi lista La Gazzetta dello Sport stalo je na stranu igrača i klub je popustio pod pritiskom – Stendardo nije ni na koji način kažnjen, nego je i u nedjelju nastupio u prvenstvenom susretu protiv Juventusa (opet poraz 3:0).

No on je svoju najvažniju utakmicu dobio dva dana ranije, kad je položio posljednji ispit. Izlazeći iz zgrade sveučilišta u Salernu, u novinarske je mikrofone rekao: 'Sretan sam jer ovo je za mene ostvarenje sna. Nadam se da mogu poslužiti kao primjer mladim igračima da vrhunski sport i obrazovanje nisu međusobno isključivi.'