Sprovod Tatiane Schlossberg održan je 5. siječnja u crkvi sv. Ignacija Loyole u New Yorku, istoj onoj u kojoj je 1994. održan i posljednji ispraćaj njezine bake, Jackie Kennedy.

U crkvu je Caroline ušla uz supruga Eda Schlossberga (80) i njihovu djecu, Rose (37) i Jacka (32). Ispred njih su išli Tatianin udovac George Moran (36) i njihovo dvoje djece: trogodišnji Edwin u malom plavom sakou i jednogodišnja Josephine, koju je Caroline kasnije nježno držala u naručju.

Samo šest dana ranije, obitelj je javnosti priopćila da je preminula njihova prekrasna Tatiana, dodajući: 'Zauvijek će biti u našim srcima'. Njezina sestrična Maria Shriver opisala ju je kao nevjerojatno hrabru: 'Bila je ratnica. Bila je snažna, hrabra… savršena kći, sestra, majka, sestrična, nećakinja, prijateljica – sve'.

Obitelj Kennedy suočila se s još jednim nezamislivim gubitkom – ne samo kćeri i mlade majke koja je iza sebe ostavila supruga i dvoje male djece, već i gubitkom za Caroline, njezinu 68‑godišnju majku koja je već preživjela atentat na oca, predsjednika Johna F. Kennedyja, potom ubojstvo strica Roberta F. Kennedyja i smrt mlađeg brata Johna u padu zrakoplova.​

Nezamisliv gubitak

Sama Tatiana progovorila je o toj naslaganoj tuzi i generacijskim traumama u potresnom eseju za The New Yorker u studenom, kada je prvi put otkrila da se bori s agresivnim karcinomom krvi. 'Cijeli sam život pokušavala biti dobra, biti dobra učenica, dobra sestra i dobra kći, i štititi majku, nikad je ne rastužiti ili naljutiti. Sada sam njezinu životu, životu naše obitelji, dodala novu tragediju i ne mogu učiniti ništa da je zaustavim', napisala je tad. Povjesničar Steven M. Gillon kaže: 'Kad pomislite na sve gubitke koje je Caroline doživjela, jedini koji je proživljavao isto bio je njezin brat John, a onda je izgubila i njega. Za Caroline je ovo niz užasnih osobnih tragedija koje vode do možda najteže od svih'.

Tatiana Schlossberg i George Moran vjenčali su se 9. rujna 2017. na otoku Martha’s Vineyard. Strastvena novinarka i autorica koja se bavila temama okoliša, Tatiana je 25. svibnja 2024. rodila Josephine u bolnici Columbia Presbyterian, u kojoj radi i njezin suprug, specijalist urolog. Upravo su tamo liječnici primijetili nagli skok bijelih krvnih stanica i dijagnosticirali joj akutnu mijeloičnu leukemiju te rijetku mutaciju nazvanu inverzija 3, koja se, prema riječima stručnjaka, javlja u manje od 1 do 2 posto oboljelih, najčešće starijih od 60 godina.​

Tatianu je dijagnoza šokirala. 'Bila sam zapravo jedna od najzdravijih osoba koje sam poznavala. Redovito sam trčala pet do deset milja kroz Central Park. Imala sam sina kojeg sam voljela više od ičega i novorođenu bebu o kojoj sam se trebala brinuti. Ovo jednostavno nije mogao biti moj život', napisala je tad. Sljedećih godinu i pol pretvorilo se u maraton ciklusa kemoterapije, transplantacija matičnih stanica (jedna od starije sestre Rose, druga od anonimnog donora), infekcija i kliničkih ispitivanja. Kad je ostala bez svoje duge valovite kose, zamjenjivala ju je maramama, svaki put se uzaludno prisjećajući kako joj je kosa nekad bila lijepa. U znak podrške, brat Jack, koji danas kandidira za Kongres u New Yorku, obrijao je glavu.​

Ubrzo su se George i djeca, Edwin i Josephine, koje su zvali Eddie i Josie, preselili u stan njezinih roditelja na Park Avenue. Tatianino tijelo bilo je toliko iscrpljeno (smršavjela je oko 14 kilograma), a rizik od infekcije toliko visok, da nije mogla okupati ni nahraniti svoju kćer. 'Nisam mogla podignuti vlastitu djecu', napisala je tad.

Pitala se hoće li sin jednog dana pomiješati ono malo sjećanja koja ima na nju sa slikama koje će gledati ili pričama koje će čuti. Za Josie je dodala: 'Ne znam što ona zapravo misli tko sam ja i hoće li, kad mene više ne bude, osjećati ili se sjećati da sam joj ja majka'.​

Sada će upravo Caroline, bivša veleposlanica SAD‑a u Japanu i Australiji, morati popuniti praznine, kao što je nekoć radila njezina majka Jackie nakon atentata na JFK‑a. 'Caroline sada mora učiniti isto ono što je njezina majka učinila za nju i Johna – odgojiti tu djecu. Mora se pobrinuti da se sjećaju majke, a ona već zna kako se to radi', rekao je obiteljski prijatelj. Povjesničar Gillon dodaje: 'Tatianin sin sada je iste dobi kao John kad je izgubio oca. Nažalost, povijest se ponavlja'. Maria Shriver za Caroline je rekla: 'Kakva je stijena bila'.

Tatiana je, međutim, bila puno više od slavnog prezimena. Odrasla je na Manhattanu, pohađala privatne škole, a roditelji su nju i brata i sestru nastojali držati podalje od reflektora: za razliku od djetinjstva koje su Caroline i John proveli pod stalnim objektivima fotografa. 'Caroline je brižna majka koja je učinila sve da njezina djeca imaju koliko‑toliko normalno djetinjstvo', kaže jedna prijateljica. Nakon što je diplomirala povijest na Yaleu, gdje je uređivala studentske novine i upoznala budućeg supruga, Tatiana je magistrirala na Oxfordu, a potom počela raditi kao novinarka početnica u listu The Record u New Jerseyju. Kolegica Stephanie Akin prisjeća se koliko je bila tiha i sramežljiva, te trenutka kad ju je policijski šef pri prvom susretu pitao je li istina da je Kennedy: Tatiana je tada briznula u plač usred redakcije, svjesna da ljudi znaju tko je ona prije nego što je uspjela išta pokazati svojim radom.​

Imala je sve

Godine 2014. pridružila se The New York Timesu kao reporterka za klimatske teme, prateći probleme od tradicionalnog novogodišnjeg zimskog kupanja u Coney Islandu do masovnog uginuća kitova u Atlantskom oceanu. U tekstu za Outside Magazine 2023. opisala je kako ju je taj posao 'pretvorio iz doživotne stanovnice New Yorka u osobu koja voli boraviti vani', pišući o utrci Birkebeiner, 50‑kilometarskoj skijaškoj marathon stazi u Wisconsinu koju je završila za sedam i pol sati. 'Bila je superzvijezda', kaže dugogodišnji prijatelj. 'Kao autorica znala je uhvatiti trenutak. Imala je sjajan smisao za humor i bila vraški pametna. Imala je sve'.

U razgovoru za People 2019., povodom izlaska njezine knjige 'Inconspicuous Consumption: The Environmental Impact You Don’t Know You Have', istaknula je da su je na razmišljanje o zaštiti prirode potaknula ljeta provedena u kući njezine bake na Martha’s Vineyardu koja su nam svima ulila osjećaj da je priroda doista važna. Supruga je opisala kao 'nevjerojatno ohrabrujućeg': 'Uvijek mi kaže koliko misli da je ono što radim važno, a ja se osjećam kao pa ti si liječnik, ništa se s tim ne može usporediti… Oboje radimo svoj dio, a George se brine za spašavanje tuđih života'.

Šest godina kasnije, dok joj se život gasio, napisala je esej koji je urednik New Yorkera David Remnick nazvao 'najiskrenijim mogućim tekstom'. 'Njezina lucidnost u suočavanju s bolešću i kratkim vremenom koje joj je ostalo, beskrajna ljubav prema obitelji, žaljenje što se njezina djeca možda neće sjećati mame, otvorena ljutnja na bliskog rođaka RFK‑a Jr., sve je to toliko snažno ispisano'.

Prije dijagnoze planirala je napisati drugu knjigu, posvećenu klimatskoj krizi i svjetskim oceanima, koji su za obitelj Kennedy uvijek bili izvor utjehe. Umjesto toga, preostalo vrijeme odlučila je posvetiti djeci, Eddieju, koji je u bolnicu dolazio sa šalom na glavi, kako bi izgledao poput mame, i crvenokosoj Josie, koja je po kući hodala u žutim gumenim čizmama i s nanizanim lažnim biserima oko vrata 'kako bih pokušala ispuniti svoj mozak uspomenama', napisala je. 'Ponekad sama sebe zavaravam misleći da ću se toga sjećati zauvijek…