Oya Unustasi jedna je od onih glumica koje domaća publika prvo zapamti po ljepoti i stilu, a onda po tome koliko dobro nose emocionalno teške likove. Rođena je 1988. u Istanbulu, ali korijeni joj vode iz Izmira. Studirala je na Sveučilištu likovnih umjetnosti Mimar Sinan, na odsjeku za flautu, tako da joj je prvotna struka zapravo glazba, a u glumu se zaljubila kasnije. Uz akademsku glazbenu naobrazbu okušala se i u svijetu mode – 2013. je sudjelovala na izboru za Miss Turske i ušla među 20 najljepših kandidatkinja, što joj je otvorilo vrata castinga i prvih uloga. Iza nje su brojne uloge u serijam, filmovima i na kazališnim daskama.

U 'Tajnama prošlosti' Oya tumači Berak Tecer, suprugu uglednog Serhata (Murat Yildirim), koja izvana izgleda kao savršena žena: inteligentna, profinjena, s besprijekornim ukusom u odijevanju i uređenju doma, potpuno posvećena djeci i statusu obiteljske dame iz višeg sloja. No iza te slike stoji žena koja godinama vodi dvostruki život, što seriji daje snažan emocionalni luk. Berak je ključna figura obiteljskih tajni - upravo njezine odluke pokreću lavinu događaja koja će Serhatu srušiti sve što je mislio da zna o svojoj obitelji. U razgovoru za Gazetebirlik i Hurriyet otkrila je zanimljivosti vezane uz seriju, ulogu...

U seriji 'Tajne prošlosti' tumačite Berak. Ona je majka koja vrši pritisak na svoje kćeri i želi da u onome što rade budu najbolje. Kako ste se nosili s takvom ulogom?

Emocionalna manipulacija, prelaženje zdravih granica pod krinkom dobronamjernosti zapravo su prisutni i kod onih koji za sebe misle da su dobri ljudi. Takva ponašanja često ni ne primjećujemo. Berak to čini vrlo jasno, a dok je igram, stalno se preispitujem – koliko sam i sama sposobna prihvatiti voljene osobe takvima kakve jesu? Berrak me tjera da se pogledam u ogledalo – i premda je to neugodno, svima nam je ponekad potrebna takva introspekcija.

Kako biste opisali njezinu emocionalnu ranjivost?

Ona je povrijeđena osoba. Napustila ju je majka i odrasla je bez ljubavi. Ona zapravo ne zna voljeti. Kader je pak biće koje je suočava s njezinim ranama. Zato Berak teško pokazuje ljubav, i prema samoj sebi i prema svojoj kćeri.

Ljutnja i osjećaj nemoći

Kako ste glumački pristupili posljedicama njezine prošle odluke?

Ne mogu otkrivati previše jer postoje brojni detalji koje još nismo vidjeli i ne bih htjela pokvariti doživljaj gledanja. No mogu reći – svatko u sebi nosi i ružičnjak i pakao. Naša priča prikazuje kamo taj unutarnji put vodi, a mi ćemo s gledateljima pratiti kako se Berak mijenja.

Što vam je ova uloga donijela kao glumici?

Glumcima su likovi puni suprotnosti i krajnosti uvijek posebno privlačni – to nas tjera da istražujemo reakcije izvan uobičajenih okvira, a to je, profesionalno gledano, iznimno ispunjavajuće. No da bih Berak mogla autentično utjeloviti, moram razumjeti i prihvatiti razloge zbog kojih sama sebi daje za pravo. A to ponekad kod mene izaziva i ljutnju i osjećaj nemoći jer opravdava postupke koji su mi osobno neprihvatljivi.

'To me osobno duboko pogađa...'

Jeste li se posebno pripremali za ulogu Berak?

Prošli smo kroz detaljan pripremni proces s redateljem i ekipom. Zajedno smo pažljivo gradili zajednički izražajni jezik.

Koji vam je trenutak u seriji bio najteži – emocionalno ili glumački?

Svaki put kad Berak ne može uzvratiti Kader ljubav i mora je odbiti – to me osobno duboko pogađa. Čak i znajući da je riječ o ulozi, u meni to stvara unutarnji otpor jer mi je strano odbacivati nekoga tko traži ljubav. Igrati osobu koja nosi masku savršenstva, a u srcu se osjeća neželjeno i nevoljeno – i u konačnici se i pokaže takvom – emocionalno je vrlo zahtjevno.

Što mislite, kako će se Berrak promijeniti kada njezine tajne isplivaju na vidjelo?

Nitko ne može zauvijek izdržati poniženje. I nitko nije isključivo zao – životne odluke oblikuju čovjeka. Ponekad nas upravo prisilna samoća suoči s vlastitom istinom. Ne znam kako će se sve razviti, ali otkrit ćemo to zajedno.

Kakvo je vaše mišljenje o balansu između roditeljstva, kontrole i slobode?

Roditelji su prije svega ljudi. Očekivati od njih savršenstvo je nerealno. Nisam majka, pa ne bih htjela pametovati, ali osobno mislim da djeca nisu naša imovina, ni projekti koje treba izvesti. Umjesto da budemo autoriteti koji nameću, trebali bismo biti njihovi vodiči, zaštitnici koji im s poštovanjem pomažu pronaći vlastiti put. Pronaći ravnotežu između zaštite i slobode – to je možda i najteži zadatak na svijetu.