ŽIVOT NA OTOKU

Mirjana Hrga: 'Što kada se jednog dana probudimo iz ove noćne more? Sve propada jer mi čuvamo živu glavu...'

  • Autor: N. Sa.
  • Zadnja izmjena 18.03.2020 14:55
  • Objavljeno 18.03.2020 u 14:55
tportal

Izvor: Pixsell / Autor: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Epidemija koronavirusa, koja je zadesila cijeli svijet, loše utječe na sve. Iako još uvijek ima onih koji misle kako se to njima ne može dogoditi, većina ih se ipak prilagodila novim pravilima. Socijalna udaljenost, higijena i dezinfekcija postali su nam dio svakodnevice, a toga se pridržava i urednica i novinarka te bivša savjetnica Kolinde Grabar Kitarović Mirjana Hrga

Zagreb je odavno zamijenila životom na otoku, a iako se tek nedavno pohvalila kako je njezin suprug s poslovnim partnerom preuzeo konobu na Cresu, Mirjana Hrga i njezin suprug Saša Stefanović sada su zbog sigurnosti gostiju, ali i djelatnika isti morali i zatvoriti.

O cijeloj situaciji koja se trenutno događa u cijelom svijetu, ali i njezinom životu, Mirjana Hrga progovorila je u podužem statusu na svom Facebook profilu, kojeg prenosimo u cijelosti:

'Ako dobijem ovaj glupi virus, nemojte mi reći 'to je zato što si se non stop opirala!' Ne opirem se, samo pokušavam ostati čovjek u ovoj superdisciplini i superludilu. Apsolutno poštujem sva pravila. Ne rukujem se, ne približavam se manje od metra, i da hoću nemam gdje otići jer ništa ne radi. Nitko se ni ne druži.

I naš obiteljski restoran je zatvoren zbog sigurnosti gostiju, radnika, pravila... Ali iz nekog inata ne želimo stati. Sad ljudi dolaze do ograde, isporučujemo im naručenu hranu, osmijeh dva i koja suplja dođu kao melem. Vjerojatno se nećemo proslaviti, ali osjećaj je odličan da si djelomično izbjegao samoeutanaziju. Koristan si. Ljudi moraju jesti. I raditi. Moraju se sretati. I kretati. I bistriti um.

Inače, što će od nas ostati kad jednom to sve završi. Jučer sam prvi put pokleknula u strahu od neizvjesnosti i napravila 'lagani zastoj u apoteci'. Ljudi su čekali da kupe svoje lupocete, traže maske i sve što već treba, a ja sam bila silno sretna što taj mali gradić u svojoj apoteci ima jedan od mojih parfema. Trajalo je dok sam izabrala koji mi točno trenutačno podiže raspoloženje.

Onda sam otišla u DM. Ljudi kupuju wc papir i slično, a ja boju za kosu i sredstvo za odmašćivanje cijevi! Jutros sam otišla do štanda po svježe limune. Taman stigli. Miriše. Ne znaju za glupu koronu...Nismo se srdačno pozdravili, ali eto, bili smo na tren u staroj rutini. Dojam je kvario pogleda na praznu rivu, dvojicu zabrinutih mesara na vratima i to je to. Život je iznad svega, ali ovo fakat ni na što ne sliči.

I to bih podnijela, ali čini mi se kao da se netko zeza. Sve radim po pravilima. Koža mi se na rukama već ogulila, ali čim u Lidlu zalupim nogom vrata WC-a, nakon guranja kolica po marketu, primim ključ, pa kvaku, pa volan, pa mobitel... Kako da znaš gdje se skrio taj sićušni gad?

  • +2

Mirjana Hrga

Izvor: Pixsell / Autor: Igor Soban/PIXSELL

Tko je zdrav, a tko zaražen? Mogu li uopće gajiti nadu da sam u skupini sretnika? Na osnovu čega? Zato što pazim na metar, ruke i što zaboravljam na običaje koji život čini životom? Sve se sada pomaklo. Gledamo u Državu kao u Boga. Propisuju, otpisuju, spašavaju...i neka, svaka im čast na naporu.

Ali što kada se jednog dana probudimo iz ove noćne more? Njive će biti neuzorane, janjići nas neće uveseliti za Uskrs...kako ćemo ga uopće i proslaviti? Roba u restoranima propada, ljudi odlaze na burzu, sve propada jer mi čuvamo živu glavu. Ako tako mora biti neka bude, ali što će onda biti?'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!