Iako iza sebe ima karijeru dugu gotovo sedam desetljeća, s Oscarima nagrađene filmove i status žive holivudske legende, ni Clint Eastwood nije prošao bez promašaja. Jedan od njih posebno mu je ostao u lošem sjećanju: kriminalistička komedija 'Vrelina grada' Richarda Benjamina iz 1984., koju je snimio s Burtom Reynoldsom, a koju danas opisuje tek kao 'nekakvu bezvezariju'
Na papiru je sve izgledalo savršeno - film smješten u 1930-e, dvojica tada najvećih muških zvijezda Hollywooda, Clint Eastwood i Burt Reynolds, i spoj krimića i old school humora. Studio je računao na siguran kino-hit, a publika je s nestrpljenjem čekala zajednički nastup ovog dvojca. No, iza kulisa ubrzo je postalo jasno da projekt ne ide u željenom smjeru.
Kaos iza kamera: smjene redatelja i teška ozljeda
Problemi su počeli i prije nego što je pala prva klapa. Naime, prvotni redatelj Blake Edwards udaljen je s projekta, a kasnije je cijelo iskustvo opisao kao 'užasno'. Tijekom snimanja situacija se dodatno zakomplicirala: Burt Reynolds je u jednoj sceni tučnjave teško ozlijedio čeljust nakon udarca metalnom stolicom.
Premda je nastavio raditi, zbog bolova je počeo uzimati jake analgetike, što je, navodno, bila prekretnica koja je dovela do ozbiljnih zdravstvenih problema i ovisnosti.
Rezultat koji nitko nije želio
Kad je film napokon stigao u kina, postalo je jasno da je film 'Vrelina grada' daleko od očekivanog blockbustera. Kritika je ostala mlaka, zarada tek prosječna, a Reynolds je za svoju ulogu zaradio i nominaciju za Zlatnu malinu za najgoreg glumca. Umjesto da se pamti po magnetičnoj energiji dvaju zvijezda, film je ostao zapamćen po problemima tijekom snimanja.
>> Clint Eastwood otišao u mirovinu: Završava karijeru dugu sedam desetljeća <<
Clintova iskrena 'presuda'
Godinama kasnije, kad su Eastwooda pitali smatra li taj film jednim od dražih projekata, nimalo nije uljepšavao. U jednom je intervjuu priznao da priča nikad nije bila 'osobito jaka' te je film sažeo u jednu rečenicu: 'nekakva bezvezarija'. Upravo zbog lošeg iskustva na setu i razočaravajućeg rezultata, ovaj film danas se više spominje kao upozorenje da ni najveća imena ne garantiraju dobar naslov, nego kao važan naslov u bogatoj filmografiji Clinta Eastwooda.