Irina Čulinović u otvorenom razgovoru za tportal otkriva zašto je gotovo odbila poziv s televizije, kako danas gleda na svoj medijski put, što ju je naučila dijagnoza melanoma, ali i zašto su humor, pas Peppe, kuhanje i mali svakodnevni rituali njezin najbolji recept za miran i sretan život.

Kako se osjećate zbog povratka na male ekrane nakon duže stanke?

Moram priznati da je osjećaj neobičan, naročito jer sam se kako od radija, tako i od televizije pošteno oprostila. Mislila sam da sam tu etapu u životu otrčala i da se trebam razvijati u potpuno novim smjerovima. Poziv je došao iznenadno i, priznajem, bio mi je zbunjujući. Zašto bi, pobogu, netko mene zvao na ekran pored toliko talentiranih i lijepih mladih žena?! No urednica i scenografkinja bile su prilično uporne, iako sam ih ja odgovarala od ideje da dođem na probno snimanje, čak sam govorila da na njega ne mogu ni stići jer sam na putu. No one nisu popustile, a danas razumijem i zašto. Emisija govori o starudijama, a ni ja nisam u cvijetu mladosti. Šalim se, emisija je fantastična i zahvalna sam na prilici da radim na ovom projektu. Dijete u meni se ponovno veseli, osjećam se kao da sam se vratila kući.

Što vas je motiviralo da prihvatite ulogu voditeljice u emisiji 'Cash or Trash'?

Da nije bilo upornosti urednice, vjerojatno nikad ne bih radila ovaj projekt. Prvih dana sam si govorila – ne mogu vjerovati da ja ovo radim opet! Pa šminka, pa čarape, pa frizura, pa trepavice, pa jesam li predebela… ajme meni! Ali, kako se snimanje bližilo, tako sam se sve više radovala. Kad sam ušla u studio… kao da iz njega nikad nisam izašla. Divna, poznata lica, radost mene što vidim njih, a kažu i radost njih što vide mene. Sve su to ljudi koje godinama znam i poštujem. Nešto kao obitelj koju dugo niste vidjeli. To je posao koji me cijeli život istinski ispunjavao i ne poznajem što znači raditi nešto što ne voliš. Bila sam baš sretna sve i jednu minutu snimanja ove emisije. I jako se radujem što je sada imate prilike gledati na ekranima.

Važan oblik slobode

Riječ je o uspješnom formatu koji se emitira u svim zemljama Europe. Jeste li gledali neku od stranih emisija?

Da, pregledala sam gotovo sve! Bio mi je ujedno radni zadatak prije nego smo krenuli u snimanje pogledati kako to rade kolege diljem Europe. Tako sam pregledala grčku, francusku, njemačku, talijansku i puno drugih verzija. Svaka se razlikuje jer se osjeti kulturološka razlika i svaka emisija u svakoj zemlji prilagođena je svojim gledateljima. Tako smo i mi dobili priliku prenijeti je gledateljima na hrvatski način. Presretna sam što mi je glavna urednica projekta Antina Bratić dopustila da u ovom formatu budem potpuno svoja. Na tome sam joj beskrajno zahvalna.

Iza vas je bogato voditeljsko iskustvo, od lifestyle emisija do zabavnih showova. Kako biste opisali svoj razvoj kroz te različite formate?

Svaki projekt priča je za sebe: druga energija, drugačije upute, drugačiji formati, drugačija pravila. Televizija je u odnosu na radio za mene malo skučen mediji, ali moram priznati da je ovaj projekt 'Cash or Trash' najbliži onome kako sam se ponašala i kako sam komunicirala na radiju. Za mene je to posebno važan oblik slobode jer nisam 90-60-90 talking head. Nažalost. Rado bih da jesam.

Autentičnost i emocionalna inteligencija

Koje osobine smatrate ključnima za uspjeh voditelja u današnjem medijskom okruženju?

U današnjem medijskom okruženju voditelj više ne smije biti samo 'onaj koji čita pitanja'. Ključne su autentičnost i emocionalna inteligencija – gledatelji odmah osjete kad netko glumi, a kad je stvaran. Važno je znati slušati, reagirati u trenutku i ostati prisutan i kad se dogodi nešto neplanirano. Tu je i prilagodljivost. Mediji se mijenjaju brže nego ikad – danas si na televiziji, sutra na društvenim mrežama, prekosutra u podcastu. Voditelj mora razumjeti i format i publiku, ali i znati mijenjati pristup ovisno o platformi. A onda je tu i kredibilitet. Ljudi žele vjerovati osobi koju gledaju. Kamera 'čita' nesigurnost, ali i sigurnost. I na kraju, rekla bih da je presudna ljudska toplina. Bez obzira radi li se o zabavnom ili ozbiljnom formatu, publika se veže uz emociju, ne uz savršen kadar.

Kako uspijevate unijeti svoj osobni pečat u emisije koje vodite?

Mislim da je to spontanost. Najbolja sam kad improviziram i reagiram u trenutku. U 'Cash or Trashu' bilo je puno situacija u kojima sam morala brzo reagirati na ono što su sudionici govorili, a često nas je u kadru bilo i po osmero – tada nema šablone, moraš slušati, osjećati ritam. Zahvalna sam glavnoj urednici što mi je od prvog dana dala povjerenje i slobodu da budem svoja. Ništa što gledatelji vide nije unaprijed naučeno napamet – sve je nastalo u trenutku, spontano. I upravo u tom 'živućem' trenutku nastaje autentičnost, a to je, nadam se, nešto što će publika prepoznati.

Strast i osobna sreća

Malo njih zna da ste pokrenuli web portal Ordinacija.hr u godinama u kojima su digitalni mediji bili u začecima. Kako danas gledate na to vrijeme?

Danas se ne bih usudila ponoviti nešto slično. Bilo je to iznimno hrabra avantura jer sam svu ušteđevinu uložila u svoju viziju, u taj projekt koji sam stvarala sa svojim suradnicima od nule, a u isto vrijeme imala sam malo dijete i tri posla. Nemam pojma otkud mi ta energija. Za mene osobno to je bilo vrijeme dokazivanja, htjela sam dokazati i sebi i drugima da ono što vidim kao viziju ima i poslovni rezon. Godina je bila 2007., kad nikome nije bilo jasno zašto ulažem u internet i zdravlje. Danas je to možda malo jasnije. Ordinacija.hr i danas živi i radi u vlasništvu Večernjeg lista.

Bavite se turizmom i nekretninama, radite kao konzultantica za komunikacije s raznim institucijama i tvrtkama, kao osobni communication coach pripremate ljude za javni nastup, često ste voice over u televizijskim i radijskim reklamama, glas koji djeci čita bajke... Što vam je danas najveća motivacija?

Danas me najviše motivira to da svoj glas, znanje i iskustvo mogu prenijeti na druge, osnažiti, smiriti, ohrabriti nekoga. Dobar javni govornik se ne rađa, to je vještina koju svatko može naučiti. Uživam kad se iz dana u dan vide drastične promjene. Kad oni koji žele snimati reklame nauče kako, oni koji imaju veliku tremu saznaju trik kako je otkloniti, kad tihi postanu glasniji… puno sam toga naučila iskustvom na radiju, pa i na televiziji, i najviše me u ovim godinama raduje kad to znanje mogu prenijeti drugima. Volim kad zajedno dolazimo do velikih rezultata, pobjede treme, pojačanog vokala, sjajnih govora, prezentacija, profesionalnog javnog nastupa. To je moja strast i osobna sreća.

'Živim svjesno, ne i u strahu'

Kako vam je dijagnoza melanoma promijenila pogled na život i zdravlje?

Trenutak u kojem sam saznala dijagnozu za mene je zaista bio velik šok. Nisam bila pripremljena ni za kakve dijagnoze s 30 i nešto godina. No danas sam zahvalna na tom upozorenju jer se prenijelo i na ostale aspekte zdravlja, ne samo onaj koji se tiče kože. Postala sam svjesnija svoga tijela i odgovornija prema njegovim potrebama. Živim svjesno, ne i u strahu, jer mislim da mi ne služi, ali vodim računa o zdravoj prehrani, redovno vježbam, još samo da i redovitije spavam, gdje bi mi bio kraj?

Koje aktivnosti vam trenutno donose najveće zadovoljstvo i pomažu u održavanju ravnoteže?

Pod svakodnevnu aktivnost broj jedan stavljam humor. Otkad otvorim oči, dok ne odem u krevet, trudim se zabavljati prije svega sebe, a onda i sve oko sebe. Ponekad mi se čini kao da i dalje glumim da sam na radiju i trudim se svima prenijeti neke sumorno teške životne situacije ili bilo kakve druge na duhovit način. Tu je i apsolutno najveća sreća na svakodnevnoj bazi – moj pas, francuski buldog Peppe. Kako mi je sin odrastao i manje me treba, pronašla sam srodnu dušu kojoj uvijek i bezuvjetno trebam. A onda je tu i povratak slikanju, što sad zvuči ozbiljno, ali nikakav sam talent, no bezobrazno uporna da stvaram i još bez srama poklanjam svoje uratke prijateljima, pa ih onda moraju stavljati na zid. Svime time ponajprije čuvam ono što mi je najvrednije – unutarnji mir.

Jesu li vaš sin Karlo i suprug Vedran vaši najveći kritičari?

Sad pitam Vedrana, kaže – ne! A ja ću vam reći – apsolutno! Vedran je sklon fino upakirati svoje mišljenje dok Karlo nema milosti, udara u pleksus. Uglavnom, sina mogu teško impresionirati.

U kojim malim svakodnevnim ritualima uživate?

Vedranu je najmanje drag ritual moj običaj da svaki dan završavam u kadi. Brine ga račun za vodu. Druga najmanje mu draga moja omiljena aktivnost je kuhanje. Uporno tvrdi da nešto nije u redu sa mnom jer sam stalno 'za šporetom' i kaže da bih mogla nahraniti cijeli kvart. Ali kuhanje obožavam, beskrajno me usrećuje. Ne propuštam ni svakodnevno maženje s mojim Peppeom, to je nezamjenjiva razmjena energije. Volim vrijeme provedeno s prijateljima, treninge s mojom Tihanom i smijeh. Puno smijeha. Svaki dan. Recept za sreću – radujte se malim stvarima.