Tijekom 90-ih, kanadski redatelj armenskih korijena Atom Egoyan slovio je za izuzetno cijenjenog autora 'Exotice', 'Felicijinog putovanja', 'Sweet hereafter', pa onda i politički provokativnog 'Ararata' o 'zaboravljenom' genocidu Turaka nad Armencima. Danas je njegov autorski rukopis, čini se, izblijedio, ali društveni filmski angažman, izgleda, nije bio samo izlet u kolektivnu traumu svojih predaka. U svom novom filmu 'Tajna jezera Devil's Den' Egoyan se, naime, bavi jednom prilično traumatičnom epizodom iz američke nedavne povijesti – misterioznim ubojstvom trojice dječaka u šumi u gradu West Memphisu na rijeci Mississippi. No ono što Egoyana interesira više od osobne tragedije koja je pogodila obitelji stradalih, kao i cijelu zajednicu, jest neučinkovitost američkog sudstva i policije. Suočeni s neučinkovitošću hrvatskih institucija, gotovo da je utješna spoznaja da stvari ne funkcioniraju onako kako bi trebale ni u razvijenijim demokracijama.

'Tajna jezera Devil's Den' snimljen je prema istinitim događajima iz 1993. i istoimenoj knjizi Mare Leveritt iz 2002. Za pretpostaviti je da se Egoyan obilato poslužio i dokumentarnom trilogijom 'Izgubljeni raj' ('Paradise Lost') koja prati slučaj od početaka pa sve do oslobađajuće presude 2011. godine. No istina o slučaju nikada nije otkrivena.

Jezoviti misterij okružuje okrutno ubojstvo trojice dječaka za koje su, bez materijalnih dokaza, samo uz priznanja problematičnih svjedoka, bila optužena trojica lokalnih tinejdžera za koje se vjerovalo da su sotonisti. Kao i dokumentarci, tako i Egoyanov film uvelike relativizira priču o krivnji tinejdžera koji vole heavy metal glazbu, odijevaju se u crno i posve su neprilagođeni demaskirajući je kao rezultat nemoći policije i sudstva. Otuđeni tinejdžeri tako su postali žrtveni janjci neučinkovitog sustava i jedne kulture čija se potreba za trenutnim zadovoljenjem mora ispuniti bez odgađanja i po bilo koju cijenu. Priča o tinejdžerima-ubojicama, poznatima kao West Memphis Three, o prakticiranju okultizma, o mjestu koje je ponovo pronašlo svoj mir zvučala je dovoljno dobro da umiri stanovnike, zadovolji medije i da se ostavi dojam o učinkovitosti policije i sudstva. Prvooptuženi Damien Echols osuđen je na smrt, Jessie Misskelley, koji je smanjenih intelektualnih sposobnosti, osuđen je na doživotnu kaznu plus 20-godišnju kaznu, a Jason Baldwin osuđen je na doživotnu kaznu.

Spoznaja o tome da bi još tri nevina mlada života uzalud mogla biti izgubljena bila je motivacija i za privatnog istražitelja Rona Laxa, lik koji tumači u filmu 'Tajna jezera Devil's Den' ozbiljni i staloženi Colin Firth. Iako su njegovi napori u filmu uzaludni, u stvarnosti su se trojica iz West Memphisa ipak uspjela izboriti da izađu pred sud s novim forenzičkim dokazima koji su potvrdili da njihov genetski materijal nije nađen na mjestu zločina. U kolovozu 2011., oslobođeni su optužbi nakon što su odslužili 18 godina u zatvoru. U zatvor su ušli kao tinejdžeri, a izašli u srednjim 30-ima. Nikada nije dokazano da su imali ikakve veze sa stradanjem dječaka.

Kad su uhapšeni, Jessie Misskelley imao je 17, Jason Baldwin 16, a Damien Echols 18 godina. Baldwin i Echols bili su najbolji prijatelji, a Misskelleyja su poznavali iz škole. Echols potječe iz strašno siromašne obitelji, problematičnog je ponašanja bio od mladih dana. Od škole je odustao nakon što je kolegi pokušao izbiti oko, završio je u popravnom domu i tamo pio krv nekog dječaka, nakratko je boravio i u psihijatrijskoj bolnici, bio je kažnjavan zbog krađe i provale, s dijagnozom depresije i samoubilačkih sklonosti – idealan bad guy za uvjerljivu priču. S Baldwinom, koji je u školi bio odličan, družio se jer su imali sličan glazbeni ukus i interese.
Mara Leveritt u svojoj knjizi 'Tajna jezera Devil's Den' sugerira to da je cijeli slučaj zapravo namještaljka policije koja se nije ni potrudila uredno i savjesno evidentirati dokaze, a kamoli što drugo.

Na tom je tragu i Egoyanov film, no svoje argumente ne izlaže osobito pregledno, a osobito su slabašni dijelovi koji uključuju majku jednog od ubijenih dječaka koju tumači nadahnuta Reese Witherspoon. Ova izvanredno intrigantna priča u rukama Atoma Egoyana nije ispala baš izvanredno zanimljiv film kakav bi mogao biti, no gledljiv i atmosferičan svakako jest. Američka mu kritika osobito zamjera to što ne donosi nikakvu novu perspektivu u odnosu na ranije dokumentarce i ne iskorištava mogućnosti koje mu fikcijska forma nudi, no priča je našoj publici prilično nepoznata i sama po sebi istinski zanimljiva.