Ikona argentinske popularne kulture, danas 51-godišnjakinja, svijetom krstari od najranijeg djetinjstva kada se, nakon državnog udara kojim je prekinuta vladavina dinastije Peron, odselila u Pariz. Njezin otac, poznati tango pjevač i skladatelj, od najranijih dana ju je učio gitaru, što se itekako ocrtalo sinoć u besprijekornom flamenkastom prebiranju žicama. Majka joj je, pak, bila model i glumica, pa je od nje naslijedila dar opuštenog i duhovitog scenskog ponašanja, koji je i sama Juana demonstrirala još od 80-tih kao glumica u nekima od najvažnijih sitkoma latinoameričkog svijeta.

Od 1996. Juana se posvetila isključivo glazbenoj karijeri te do danas snimila šest albuma, među kojima posljednji, Wed 21, predstavlja najkoherentniji sklop svih utjecaja koje je pripuštala kroz karijeru. Pjesme obično počinju repetitivnim gitarskim loopom, na koji se nadovezuju živahne elektroničke sekvence i šašavi semplovi. Sve to Juana nadograđuje melodijama ukorijenjenima u tradiciju južnoameričke folk glazbe, ni u jednom trenutku ne upadajući u rutinu klasične sambe ili bossa nove i dodajući na ionako gustu zvučnu sliku još jedan oblak psihodelije. Takva zvučna paleta donijela joj je u svjetskim medijima usporedbe s Bjork i Beth Orton, iako je nas sinoćnji nastup najviše podsjetio na tUnE-yArDs, uz to da je Merrill Garbus očito pokupila veliki dio trikova gledajući Juanine koncerte.

Naime, scenska postavka trija zaigrane Amerikanke koju smo vidjeli prije dvije godine u Tvornici, gotovo je identična Juaninoj. Argentinka pritom znatno vještije menadžira između loop stationa, sintesajzera, gitare i desetine pedala, a ima i vrlo stabilno zaleđe u vidu dvojice beskrajno simpatičnih, dvostruko mlađih glazbenika koje naziva svojim 'eksternim diskovima'. Odin Schwartz puni zvuk klavijaturama i ukuleleom, povremeno potpomažući na back vokalima koje zna razvući i do psihodelije Beach Boysa, dok se nevjerojatni perkusionist Diego Arcaute igra na potezu od plemenske elektronike do sambe i balkanske šote.

Sat vremena s ovakvom družinom proleti za tren, pa uz divljenje Juani i dečkima na vještini i uzbudljivom nastupu, ostaje nam samo veliko razočaranje što smo ga pohodili u sedmerostruko manjem broju nego Ljubljančani večer prije, gdje je trio nastupio u sklopu festivala Druga godba. Da smo uistinu glazbeno pismeno društvo koliko tvrdimo da jesmo, Juana Molina svirala bi besplatne koncerte na gradskim festivalima na Zrinjevcu ili Cvjetnom trgu. Ovako se samo možemo nadati da će se vratiti još koji put, jer, kako nam je i sama rekla prije nastupa, 'ne brinite, svirala sam u životu i pred manje ljudi'.