NIKOLINA ROMIĆ

'Ne želim biti zvijezda u Hrvatskoj'

  • Autor: D.Jagatić
  • Zadnja izmjena 13.01.2011 09:35
  • Objavljeno 13.01.2011 u 08:00
Nikolina Romić

Nikolina Romić

Izvor: Promo fotografije / Autor: Siniša Glogoški

Svojim debi albumom 'Daljine' mlada kantautorica Nina Romić oduševila je ne samo domaće rock kritičare, već i mnogobrojnu publiku. Intima njezinih stihova, osjećajno prebiranje po žicama gitare te neskrivena snaga emocija, njezin su najveći adut, zbog čega je tijekom vremena postala jedna od najhvaljenijih, ali i najtraženijih mladih hrvatskih kantautorica

Prodaja nosača zvuka u CD shopovima danas više nije nikakav pokazatelj nečijeg uspjeha. Što kažu statistike o posjećenosti tvoje MySpace stranice?

Statistike govore o tome da se stvorio jedan novi krug ljudi, ljudi koji slušaju glazbu isključivo preko interneta. Prodaja CD-a u CD shopovima je u padu, a raste prodaja pjesama putem interneta. Također, do željenog albuma je iznimno lako doći i besplatno. To su novi momenti kojima se i izdavač i izvođač moraju znati prilagoditi. No još uvijek postoje ljudi koji kupuju CD-e, pogotovo na koncertima. Posjećenost mog myspacea je dosta porasla otkako su izašle 'Daljine'. Bilježim oko 145.000 posjeta i oko 105.000 preslušanih pjesama. To su za mene velike brojke i samo ukazuju da ljudi imaju potrebu slušati.

Osjećaš li se zbog tih iznimnih brojki i doista impozantne količine slušatelja kao zvijezda?

Ne osjećam se kao zvijezda, daleko od toga. Nisam ni sigurna da je biti zvijezda u Hrvatskoj danas nešto što izdaleka želim za sebe. Osjećam se jednako kao i prije, jer par dobrih recenzija albuma i izvještaja sa koncerata ne čini od nekoga zvijezdu. Jedina stvar koja se promijenila je malo veći interes ljudi za ono što radim. To mi odgovara jer na taj način možemo svirati na raznim mjestima, u drugim gradovima, čak i državama.

Nema sumnje da si svojom glazbom, kao i svojim tekstovima, mnoge oduševila, pogodivši onu pravu 'žicu'. Jesu li ti se zbog tvojih pjesama javljali i nepoznati ljudi?

Javljaju mi se i nepoznati ljudi koji su našli nešto za sebe u mojoj glazbi. Kontaktiralo me i par ljudi putem interneta koji ne razumiju hrvatski jezik i molili su me da im pošaljem prijevode pjesama. To je doista predivan osjećaj, kada na takav način dobiješ povratnu informaciju. Ona je nešto vrijedno za svakog čovjeka, bila pozitivna ili negativna, i poticaj je daljnjemu radu, a nažalost prečesto je zaboravimo odaslati.


Tvoji su tekstovi dosta sjetni, ispunjeni mračnim tonovima i vrlo intimni. Što je to što te natjeralo da se razgolitiš pred publikom i podijeliš s njima tu svoju intimu?

Pjesme su odraz mojih stanja u raznim periodima života. To su trenuci u kojima sam bila inspirirana i zapravo čin stvaranja me je izvukao iz sjetnih i mračnih stanja. Tako da ja ne gledam na te pjesme kao tužne, već kao snažne, pozitivne i oslobađajuće. Mislim da ih i ljudi koji ih vole doživljavaju na sličan način kao i ja. U startu nisam mislila da ću sa svojim pjesmama nastupati ili puniti klubove (naravno, uvijek sam sanjarila pomalo o tome). Pjesme su bile na neki način namijenjene meni samoj. Negdje krajem 2005. godine sam stavila nekoliko svojih sobnih snimaka na internetsku stranicu Earbugs koja je promovirala mlade glazbenike, zanimalo me sviđaju li se kome. Njima sam zahvalna što su mi organizirali prva dva koncerta. Nakon toga je sve krenulo jednim normalnim glazbenim putem. Ljudi su mi se počeli javljati za suradnje, uslijedili su pozivi na koncerte, stvorila se publika...

Dosta si surađivala s Dunjom Knebl. Je li te Dunja zarazila svojom ljubavlju spram arhaičnih hrvatskih napjeva i pjesma?

S Dunjom sam se upoznala 2007. godine kada sam krenula na etno radionicu jer sam se htjela upoznati i s tradicijskom glazbom naše zemlje. Dunja mi je otvorila prozor u svijet starih, gotovo zaboravljenih pjesama iz svih krajeva Hrvatske, u svijet koji nisam poznavala do tada i vrlo sam joj zahvalna na tome. Omiljene pjesme su mi sa sjevera Hrvatske i vrlo ih rado uvrštavam u repertoar na koncertima. Dunja me zvala da gostujem s po jednom otpjevanom pjesmom na nekoliko njenih albuma i bila sam dio multimedijalne predstave 'Oj ti tožni človek' s kojom još uvijek nastupa. U 2008. smo snimili zajednički album starih božićnih pjesama 'Dođe Božić Oj Koledo' s Tomom Sombolcem i Damjanom Čakmakom. Dunja je u meni potaknula veliku ljubav za starim narodnim pjesmama.

Je li svojim karakterističnim glazbenim izrazom ostavila traga na tvom autorskom izrazu?

Pokazala mi je kako treba cijeniti i voljeti hrvatsku baštinu i otkrila mi je stare pjesme koje bez njene pomoći vjerojatno ne bih nikada otkrila ni toliko zavoljela.

Kako komentiraš činjenicu da su hrvatski rock kritičari i novinari koji sustavno prate domaću glazbenu scenu tvoj album 'Daljine' svrstali među pet najboljih u 2010. godini?

Drago mi je da su mediji i kritičari konačno dali prostora i ovakvoj vrsti glazbe kakvu izvodim ja i još nekolicina mojih prijatelja, kantautora. Sviramo već par godina, stvoren je krug ljudi koji zalaze na naše koncerte i ta je scena definitivno postojala i prije nego se desio izlazak albuma. Izlazak albuma je samo pomogao u smislu da pjesme dođu do ljudi i da se čuju i u nekim drugim medijima, a da nije internet. Naravno, još uvijek je prisutno nepovjerenje medija, ali i puževim koracima se nešto na kraju postiže. Ovo što se sada događa je vrlo pozitivno ako gledamo trenutačno stanje na hr glazbenoj sceni i potvrda je višegodišnjeg rada ne samo mene, nego i svih mladih kantautora i bendova sklonijih intimnom pristupu glazbi.

Nekako paralelno s tvojim uspjehom iz sjene su počeli izlaziti mnogobrojni kantautori koji kao da su čekali nekoga poput tebe da ih izvede iz njihovih soba pred medije. Kako komentiraš činjenicu da je unazad par godina stasala cijela jedna nova generacija hrvatskih kantautorica i kantautora?

Ponosna sam da se vidi rezultat truda sviju nas koji smo godinama u više navrata organizirali kantautorske večeri i akustične koncerte za mlade glazbenike, gdje smo se međusobno izmijenjivali na bini i gdje se s vremenom profilirala publika koja je htjela prisustvovati koncertima na kojima se glazba istinski slušala i proživljavala skupa s nama. Drago mi je vidjeti da je sve više novih lica koji imaju nešto reći, da su ohrabreni i da sviraju na raznim mjestima te da je sve više klubova koji nude program za akustičnu, kantautorsku svirku, da daju priliku da se sviraju autorske pjesme pred publikom. Nešto se vremenom definitivno pomaklo na bolje, sama sam svjedok toga. Također, to gibanje je nešto što i prelazi granice naše države. Drago mi je vidjeti da granice ne postoje kad je riječ o glazbi. Član sam malog, ali probranog društva koje se naziva 'Novi odmetnici'. Sastoji se od kantautora i kantautorica iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Slovenije koji su se na početku povezali putem interneta da bi kasnije počeli zajedno stvarati i surađivati. Tu su Olovni ples, Ivana Lulić, Ivan Škrabe, Čopor i Nevjerni Tomo iz Hrvatske, Katarina Juvančić iz Slovenije, te Izmena Vremena, Milan Korać i Prkos Drumski iz Srbije i Crne Gore. Doista sjajna ekipa!


Što im je, osim dobrih pjesama, najpotrebnije da pronađu put do svoje publike?

Po meni, bitno je znati što želiš, biti prepoznatljiv i svirati što više. Povezati se s ljudima ne samo iz Zagreba, nego iz čitave regije, ovisno o vlastitim afinitetima. Ako netko radi dobru autorsku glazbu iza koje stoji, ne vidim neku prepreku da svira i dalje od granica naše zemlje. Internet je veliko prostranstvo s mnogo prostora za samopromociju putem foruma, glazbenih portala, društvenih mreža, youtubea i uz malo truda se može dobiti mnogo za sebe.

Koji su bili tvoji uzori kada si počinjala i općenito tvoji uzori na kantautorskoj sceni kod nas i u inozemstvu?

Glazba koju slušam i glazba koja me inspirira je raznolika. Od klasike, psihodelije pa do metala i avangarde. Doduše, najviše uživam u autentičnom ili nježnom kantautorskom, psihodeličnom i folk pristupu u glazbi i u mom iPodu će se uvijek naći mjesta za klasike poput Boba Dylana, Pink Floyda, Nicka Drakea, Elliota Smitha, Patti Smith ili Toma Waitsa. U zadnje vrijeme sam slušala jako puno Tomaža Pengova, Billa Callahana, Lauru Marling, Brendana Perryja i manje poznate Woods i Kilimanjaro Darkjazz Ensemble. Volim otkrivati raznu glazbu iz raznih zemalja, osjetiti kroz nju kako se diše i stvara u različitim dijelovima svijeta.

Koliko ti, kao teti u vrtiću, gdje si na svom radnom mjestu, ostaje vremena za posvetiti se svojim pjesmama i samim nastupima?

Radim kao odgajatelj u vrtiću i koristim glazbu svakodnevno u radu, to je moja odgojna metoda. Mislim da je ono što mi mnogo olakšava povezanost mog posla i stvari kojima se bavim izvan posla. Ako je prisutna ljubav u onome što radite i čime se bavite, uvijek se nađe vremena da se sve uskladi.

Kada i gdje ćemo moći uskoro gledati Ninu Romić uživo?

Uskoro imam koncert u Sobi, nastupam u programu zvanom Sobarica koji ide ponedjeljkom, a domaćin je kantautor Bebe Na Vole koji će svirati sa mnom te večeri. Od drugog mjeseca kreće i Škrabica u Booksi koju organiziramo Luka Belani, Ante Perković i ja. Svaki petak je netko od nas domaćin i dovodimo razne glazbene goste. U ožujku, 5. 3, nastupam sa svojim pratećim glazbenicima Damjanom i Fredom u MM Centru u sklopu programa 'Bendovi u rezidenciji' i taj me koncert naročito veseli jer je naš zajednički koncert u Zagrebu nakon dugo vremena.

Spremaš li već pjesme za novi album?

Pjesme se lagano spremaju, već smo na pola puta. Nakon što smo snimili 'Daljine' i nakon Orlanova odlaska, Damjanu i meni se pridružio Fred koji je dao svoj pečat i doista uživam u svakoj probi s njima, gdje pjesme dobivaju razna obličja. Nadam se albumu iduće godine.

Siniša Glogoški

Siniša Glogoški

Izvor: Promo fotografije / Autor: Siniša Glogoški

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi