Lajanje je vjerojatno najprepoznatljivija pseća osobina. Ono je, također, izravna popratna pojava udomaćivanja.

Pseći preci - vukovi - rijetko i kratko laju. Ljudi su pse zapravo uzgajali da laju radi vlastite koristi najvjerojatnije postupno ostavljajući potomstvo lajavijih pasa koji su tako najavljivali dolazak stranaca.

Pseće čuvarsko lajanje je najkarakterističnije, no lavež je s vremenom postao suptilna značajka pseće komunikacije, ali i raznovrsna uporabna osobina pasa.

Lajanju su najskloniji terijeri i razni goniči, što je vezano uz njihov način lova. Terijeri pod zemljom trebaju oblajavati lisicu ili jazavca kako bi lovac znao gdje se nalazi divljač dok goniči isto čine nad zemljom goneći svoj plijen.

Psi lajanjem mogu izraziti brojna stanja i emocije, no načelno se može reći kako najčešće laju kad na izravan način upozoravaju na uljeza te kad ih nešto zanima ili nešto žele. Mladi psi, nesigurni u sebe, skloni su lajati na neobično odjevene ljude ili siluete u noći, time nam ukazujući na prijetnju, ali i pokazujući strah.

'Ne laje pas radi sela, nego radi sebe', kaže izreka koja je ipak samo dijelom točna. U većini slučajeva pas ipak laje i radi sebe i radi sela. Kad pse nešto zanima ili nešto žele, također rado i mnogo laju te to zna postati posebno neugodnom navikom.

Često mladi psi žestoko laju kad ugledaju drugog psa, no kad im se taj pas približi, radosno mašu repom i beskrajno mu se vesele. Njihovo je lajanje zapravo izraz frustracije i silne želje da se druže.

Psi koji laju kad ih ostavimo same također su frustrirani i željni društva. Da bismo kontrolirali neželjeno lajanje, važno je da ga nenamjerno ne potičemo. Na pamet mi pada slučaj jednog klijenta čija bi supruga svaki puta kad bi pas u dvorištu počeo lajati kroz prozor bacila komad mesa da ga smiri. Doista, pas bi se smirio i zadovoljno jeo u tišini. Ipak, sutradan bi se njegovo lajanje ponavljalo jer je znao da će za njega, kao i prije, dobiti nagradu.

Psi svoje potrebe i želje naravno žele ostvariti te je važno da ih naučimo da to čine na nama prikladan način. Stoga kad pas laje ako želi izaći iz dvorišta ili stana, naprosto ga ne puštajte dok se posve ne smiri i u tome budite dosljedni i uporni. S vremenom i najtvrdokorniji lajavci posustanu.

Dobar primjer za vlasnike čiji psi laju kad nešto žele je onaj s hladnjakom. Pas, naime, vrlo dobro nakon nekog vremena shvati da u hladnjaku stoji hrana, no na njega ipak nikad ne laje. Naprosto jer zna da se, ma koliko uporan u tome bio, hladnjak nikada neće otvoriti.

Neželjeno lajanje se da kontrolirati čak i kad je postalo izrazita navika, no treba znati da su mu neki psi više skloni pa i biti u određenoj mjeri tolerantan. Za ljubitelje koji iznad svega cijene tišinu tu su ipak pasmine koje ne laju, poput afričkog basendžija, primjerice.