U posljednje vrijeme možemo naići na sve češća svjedočanstva samaca koji su ostali razočarani kada su na samom početku dejtanja, a ponekad čak i prije prvog susreta, bili suočeni s listom kriterija koje bi trebali zadovoljiti kao potencijalni partner.

Materijal za brak - ili ništa

Dojam je kao da bi do trećeg spoja brak praktično trebao biti ugovoren – ili je gotovo. Nekada su se veze razvijale prirodno, uz dozu neizvjesnosti, kemije i sanjarenja. Danas se mnogi ponašaju kao da sklapaju poslovni ugovor: sve mora biti definirano unaprijed. Neki bi rekli da je to znak zrelosti i emocionalne odgovornosti dok drugi u tome vide gubitak čarolije, uz često opasno nerealno visoke standarde.

Jer ako na drugom spoju već procjenjujete može li osoba biti budući roditelj vaše djece, koliko prostora ostaje za ono nepredvidivo – za zaljubljivanje, za rast i otkrivanje? I koliko su ti kriteriji uopće ostvarivi? O svemu tome popričali smo s dr. med. Ivom Stasiow, a ona se individualnom psihoterapijom bavi skoro 15 godina u privatnoj praksi te stoji iza portala Psihonet.

'To doista postaje uobičajen obrazac. Ljudi sve češće pristupaju ljubavnim odnosima s logikom 'evaluacije' umjesto znatiželje. Lista kriterija često služi kao psihološki štit – pokušaj da se kontrolira neizvjesnost i spriječi ponovno razočaranje. U pozadini se najčešće krije potreba za sigurnošću, a ne nužno za savršenstvom. Kad osoba na početku traži da sve bude jasno i definirano, često time zapravo pokušava izbjeći osjećaj ranjivosti, a on je neizbježan u stvarnom upoznavanju', rekla je psihoterapeutkinja Stasiow.

Checklista prije prvog poljupca

Zanimalo nas je što misli o listama kriterija koje se vade već na prvom spoju, a na njima se najčešće nalaze pitanja o braku, djeci, vjeri, načinu odgoja i profesionalnim ciljevima. Što osoba koja ima takve fiksne kriterije dobiva time? Je li to osjećaj veće sigurnosti u uspješnost veze i zaštita samog sebe od potencijalno neuspješnog odnosa?

'Da, to je najčešće pokušaj da se smanji tjeskoba vezana uz nesigurnost odnosa. U pozadini je često ideja da se može izbjeći pogreška ako se unaprijed ispita sve. No u ljubavnim odnosima ne postoji test koji jamči sigurnost. Takva kontrola zapravo smanjuje prostor spontanosti i otkrivanja, a time i mogućnost stvarne povezanosti.'

Kompatibilnost kao novi ideal

Pojam kompatibilnosti postao je svojevrstan sveti gral suvremenih odnosa. Ljudi traže partnere koji dijele iste vrijednosti, ciljeve, pa i politička ili prehrambena uvjerenja. S jedne strane, to ima smisla – velike razlike u načinu života, odgoju djece ili vjerskim stavovima mogu kasnije postati ozbiljan izvor sukoba.

No problem nastaje kada se kriteriji pretvore u popis nerealnih zahtjeva, kada kompatibilnost preraste u perfekcionizam, a potraga za 'savršenim partnerom' postane beskonačna. Tada više ne tražimo osobu s kojom ćemo graditi odnos, nego gotov proizvod koji savršeno pristaje našoj zamišljenoj slici života.

'Kompatibilnost nije nešto što se može izmjeriti pitanjima, već nešto što se pokazuje u situacijama koje provedete zajedno. Možete imati iste vrijednosti na papiru, a da se u stvarnosti ne razumijete u načinu izražavanja, u tempu, u emocionalnoj bliskosti. Kompatibilnost se ne događa u razgovoru, nego u odnosu – u onome što nastane između dvoje ljudi', ističe psihoterapeutkinja pa pojašnjava koji su profili ljudi skloniji ovakvom pristupu potrage za partnerom:

'Najčešće su to osobe koje su u prošlosti bile povrijeđene, razočarane ili su ulagale u odnose koji nisu imali jasnu budućnost. Ima i onih s izraženijom potrebom za kontrolom, koji teško podnose neizvjesnost. Kod nekih je to i odraz perfekcionističkog stava prema životu – vjeruju da ako budu dovoljno racionalni i naprave 'pametan odabir', moći će izbjeći emocionalnu bol. No upravo takav pristup često vodi u emocionalnu distancu.'

'Kako se osjećam kada sam s tom osobom?'

Na što bismo se onda trebali fokusirati u pronalasku partnera i postoji li način da u ranoj fazi prepoznamo da netko nije za nas, a da pritom ne pristupimo tome kao da će idući spoj biti u uredu matičara?

'Fokus treba biti na emocionalnoj prisutnosti, otvorenosti i znatiželji. Umjesto da tražimo znakove 'je li to – to', bolje je pitati se 'kako se osjećam kad sam s tom osobom'. Ako se osjećamo smireno, viđeno i prirodno, to su pokazatelji da postoji temelj. Prepoznavanje da netko nije za nas također ne mora biti drama – dovoljno je uočiti da odnos ne donosi mir, nego stalnu napetost i sumnju.'

Tražimo li osobu ili projektiramo ideal?

Današnje generacije sve su svjesnije onoga što žele, ali i sve opreznije. U tome nema ničeg lošeg – ako imamo mjeru. Postaviti granice i znati što ne želimo zdravo je i zrelo. No potpuno eliminirati spontanost, emociju i rizik znači odreći se dijela onoga što ljubav čini stvarnom.

Ipak, često možemo pročitati da je važno znati 'kakvog točno partnera želimo' kako bismo imali uspješan odnos. Na koji način nam pomaže, a na koji odmaže takva jasna slika?

'Koristi nam dokle god nije kruta. Znati što nam je važno znači imati emocionalni kompas, ali ako ta slika postane previše precizna, više ne tražimo osobu, već projektiramo ideal. Ljubav se ne događa unutar konture onoga što smo zamislili. Događa se kad netko neočekivano donese nešto za što nismo znali da nam treba.'

Evo zašto liste kriterija i nisu baš najbolja ideja

U svemu tome kriju se i mnoge zamke. Što je nemoguće detektirati, a vrlo je bitno za odnos? Zanemaruju li se time bitne stavke kao što su stil komuniciranja i rješavanja sukoba, emocionalna dostupnost, spremnost na kompromis...?

'Upravo to – ono što ne vidimo u prvim tjednima najviše određuje odnos. Način na koji netko reagira kad je frustriran, koliko može biti emocionalno prisutan, prepoznaje li tuđe potrebe – to su dimenzije koje ne otkriva checklista. Imala sam klijenticu koja je nakon nekoliko neuspjelih veza odlučila da će 'odmah sve pitati' jer više ne želi gubiti vrijeme. No tek kad je dopustila sebi da nekog upozna bez testiranja, otkrila je da se prava bliskost ne gradi na sigurnosti, nego na prisutnosti.'

Pogled prema sebi

Također, čini se da mnogi imaju puno dulju listu onoga kakav bi potencijalni partner trebao biti, zanemarujući pritom svoje prednosti i mane. Što bi moglo koristiti osobi koja traži vezu da sama postane kvalitetniji čimbenik u odnosu?

'Najvažnije je pogledati prema sebi – kako reagiram kad me netko razočara, kako postavljam granice, mogu li izraziti potrebu bez optuživanja. Ljubav nije samo pronalazak pravog partnera, nego i sposobnost da budemo emocionalno zrela strana u odnosu. Rad na sebi – kroz introspekciju, psihoterapiju ili učenje komunikacijskih vještina – ne garantira da će veza uspjeti, ali povećava šansu da će biti autentična i zdrava.'

Usuditi se i kada ne znamo kamo to vodi

Za kraj, je li ovaj trend 'dejtanja za brak' oduvijek postojao, a sada je samo očitiji jer je danas puno lakše doći do spoja te se o trendovima dejtanja više govori?

'Oduvijek je postojala želja da se pronađe 'onaj pravi', ali današnji tempo i dostupnost izbora čine taj proces bržim i tjeskobnijim. Ljudi žele sigurnost, ali traže je u formi umjesto u kontaktu. A stvarna sigurnost nastaje tek kad dvoje ljudi dopusti da ih odnos mijenja. Ljubav ne zahtijeva da znamo sve unaprijed – dovoljno je da znamo prepoznati kada smo u prisutnosti nečeg stvarnog i da se usudimo ostati, čak i kad ne znamo kamo to vodi', poručuje dr. Stasiow.