Mellor je ovoga puta udružio snage s dugogodišnjim prijateljem i sommelierom Cameronom Dewarom. Samo ime restorana dolazi iz glazbenog svijeta i označava titranje tona koje zvuku daje dubinu i emociju. Upravo takav efekt Mellor želi postići i kod gostiju - da večera ne bude samo obrok, nego doživljaj koji ostaje.

Meni je posveta Italiji u njezinoj najiskrenijoj formi. Bez pretencioznih koncepata i suvišnih trikova, tu se slavi ono što talijanska kuhinja radi najbolje – jednostavnost, sezonalnost i vrhunske namirnice. U suradnji s Gaiom Enrijom i chefom Louisom Lingwoodom, jela putuju od Ligurije do Valle d’Aoste i Lazija, kao mali gastronomski road trip bez napuštanja stolca.

Već na početku jasno je da se tu ne štedi na gostoprimstvu. Antipasti dolaze kao bogata kompozicija malih zalogaja, uključujući domaću fiordilatte mozzarellu pripremljenu svakodnevno. Tu su i klasici poput bagna cauda (toplo jelo/umak spravljen od češnjaka, inćuna, crnog vina i ekstra djevičanskog maslinovog ulja, tipično za Donji Pijemont), crostinija s pečenom paprikom ili sirove govedine na način albese (tradicionalno jelo iz regije Pijemont, slično tatarskom bifteku, koje se sastoji od sirove, vrlo fino sjeckane govedine, junetine ili teletine). Savršeno za dijeljenje i lagani uvod u večer.

Primi piatti donose ono što svi potajno čekamo - svježu tjesteninu izrađenu na licu mjesta svaki dan. Tagliatelle s ragùom, bijeli rižoto s odležanim Parmigianom Reggianom ili mezze maniche alla Gricia s artičokama, koje podsjećaju zašto su talijanski klasici bezvremenski. Jednostavno, ne treba im ništa osim savršene izvedbe.

Kod glavnih jela stvari postaju ozbiljnije, ali i dalje ostaju elegantno nenametljive. Cijela riba s roštilja, sezonska pečenja ili specijaliteti poput brudeta iz Abruzza izmjenjuju se tijekom godine, uvijek u skladu s namirnicama i inspiracijom kuhinje.

A onda dolazi trenutak slabosti – dolci. Topli amaretti pečeni po narudžbi, čokoladni sorbet s notama moscato grappe ili kolač od lješnjaka iz Langhea uz zabaglione čine kraj večere koji nije za one bez karaktera.

Poseban detalj koji odaje filozofiju kuće je coperta po cijeni tri funte – mali ritual koji otključava maslinova ulja, odležani parmezan, svježe pečeni kruh i kuhinjske 'tajne' za savršeno umakanje. Drugim riječima, sitnice koje čine razliku između dobrog i nezaboravnog.

Vinska karta, s čak 250 etiketa, pažljivo je osmišljena i uključuje i boce iz Mellorova osobnog podruma. Fokus je na klasično stiliziranim vinima s minimalnim intervencijama, uz poneku „otkvačenu“ bocu za one koji vole istraživati.

Interijer prati istu priču - bijeli stolnjaci, svijeće, terrazzo pod i zidovi obloženi ručno rađenim furnirom stvaraju ugođaj talijanske trattorije s dozom londonske sofisticiranosti. U stražnjem dijelu skriva se intimni koktel bar s dvanaest sjedala, gdje se klasici poput martinija ili Cynar spritza poslužuju s preciznošću stare škole.

I dok glazba lagano teče kroz prostor (pažljivo odabrana iz Mellorove osobne kolekcije) postaje jasno da Vibrato nije samo restoran. To je mali svijet u kojem se susreću hrana, vino, umjetnost i ljudi, bez žurbe i bez kompromisa. Savršen savjet kad se za posjeta Londonu zaželite nečeg poznatog i iznimno ukusnog.

Jer ponekad je sve što trebate – dobra večera, čaša vina i mjesto koje zna kako pogoditi pravu notu.