Europljani provode otprilike 90 posto vremena u zatvorenom prostoru, a u njemu se možda skriva i opasnost koju nikada nismo shvaćali dovoljno ozbiljno - plinski štednjak. Upravo na ovo upozoravaju iz Greenpeacea, čiji su znanstvenici proveli prvo opsežno istraživanje o utjecaju koje kuhanje na plin ima na zdravlje ukućana
Većini nas normalno je to da u svom domu nećemo zapaliti cigaretu u blizini djeteta, a načelno ni blizu drugih ukućana nepušača. Želimo čist zrak i zdrave uvjete u svoja četiri zida, svjesni štetnih posljedica pasivnog udisanja toksičnih plinova. Istovremeno nismo ni svjesni toga da se velika opasnost za zdravlje krije i u nečem naizgled toliko bezazlenom i uobičajenom kao što je kuhanje na plinskom štednjaku.
'Prirodni' plin zapravo je štetno fosilno gorivo
Plin, koji mnogi doživljavaju kao prirodan, tradicionalan i 'najbolji za kuhanje', zapravo je fosilno gorivo, a njegova baza je metan – snažan onečišćivač zraka i jedan od glavnih aktera klimatskih promjena. No metan nije jedini sastojak koji živi u našim kuhinjama kada upalimo plamenik.
U fosilnom plinu nalaze se i različiti hlapljivi organski spojevi. Neki od njih ne predstavljaju velik rizik, ali neki – poput benzena – spadaju među tvari koje ne želimo udisati ni u tragovima. Benzen je, podsjetimo, klasificiran kao potvrđeni karcinogen prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka (IARC), a opasna je i njegova minimalna količina.
U praksi to znači jedno: kuhate ručak, a istovremeno punite zrak tvarima koje mogu pogoršati respiratorne simptome, potaknuti napadaje astme ili oštetiti pluća – pogotovo kod djece ili osoba koje već imaju probleme s dišnim sustavom.
Pritom nemamo osjećaj da radimo išta opasno. Ali koncentracije mogu brzo narasti, posebno u manjim, zatvorenim kuhinjama, onima bez dovoljno ventilacije.
Rezultati istraživanja su alarmantni
Kako bismo dobili stvarnu sliku o tome što udišemo, Greenpeace je proveo terensko istraživanje u 12 kućanstava – devet u Hrvatskoj (uključujući Zagreb, Osijek, Koprivnicu, Rijeku i Klenovnik) i tri u Mađarskoj. Cilj je bio izmjeriti što se događa s kvalitetom zraka kada obitelji prijeđu s plinskog na električni štednjak.
U svakom domu mjerene su koncentracije dušikovog dioksida i benzena:
- dok se koristio plinski štednjak
- i ponovno, nakon prelaska na električni štednjak.
Tim znanstvenika htio je provjeriti hoće li zamjena štednjaka – čak i bez ikakvog drugog remodeliranja kuhanja – imati mjerljiv utjecaj na zrak koji udišemo svaki dan.
Što se dogodilo nakon prelaska s plina na struju?
Istraživanje je pokazalo nešto vrlo jednostavno, ali i vrlo važno. Čim su kućanstva izbacila plinski štednjak i prešla na onaj električni, zrak u kuhinji postao je čišći.
Modelirana procjena onečišćenja u zatvorenom pokazala je:
- dušikov dioksid (NO2) – prosječno smanjenje od čak 90 posto
- benzen, potvrđeni karcinogen – u prosjeku je pao na nulu.
U većini domova pad razina ovih tvari bio je veći nego pad zagađenja vanjskog zraka, što jasno upućuje na zaključak: najveći izvor onečišćenja bio je sam plinski štednjak.
Od astme do karcinoma
Upravo o tome razgovarali smo s dr. Aidanom Farrowom, višim znanstvenikom Greenpeaceova Znanstvenog odsjeka, a on je u Zagrebu upozorio na ovu opasnost koja je mnogima od nas dio svakodnevice.
'Naša studija pokazala je da plinske ploče loše utječu na kvalitetu zraka na dva načina. Prvo, izgaranjem plina nastaju štetne tvari poput dušikovog dioksida, onečišćivača koji može izazvati astmu. Drugo, dio plina uvijek pomalo curi, a u njemu se nalaze opasne kemikalije poput benzena, koji uzrokuje rak. Dakle plinski štednjaci povećavaju rizik i od astme i od karcinoma, pri čemu su osobito ugrožena djeca, čija se pluća još razvijaju', rekao je dr. Farrow za tportal pa naglasio zašto je dušikov dioksid toliko opasan:
'Kada udišete veće koncentracije dušikova dioksida, uzrokujete upalu stanica u tijelu. Dugotrajna izloženost postepeno uzrokuje sve ozbiljnije probleme te, kao prilikom pušenja, rizik raste s vremenom. Što se benzena tiče, znanstvenici nisu uspjeli pronaći sigurnu razinu izloženosti. Svaka količina nosi određeni rizik, a benzen je posebno povezan s vrstama karcinoma krvi.'
Zvuči zastrašujuće, ali podaci ukazuju na to da da pri kuhanju na plin razina onečišćenja zraka raste toliko brzo da je mjerljiva s vanjskim zagađenjem u blizini prometnice.
'Tijekom kuhanja koncentracije mogu doseći vrijednosti kakve biste očekivali na autocesti ili vrlo prometnoj cesti. Budući da je zagađenje zarobljeno u zatvorenom prostoru, razine postaju visoke u vrlo kratkom vremenu.'
Djeca su među najugroženijima
Dr. Aidan Farrow je počasni znanstveni suradnik pri Sveučilištu u Exeteru, član Instituta za upravljanje kakvoćom zraka (Institute of Air Quality Management, IAQM) i Ustanove za znanost okoliša (Institution of Environmental Sciences, IES) te viši znanstvenik pri Greenpeace Internationalu, a u razgovoru za tportal naglasio je koje su skupine najugroženije od izlaganja utjecajima plinskih štednjaka.
'Najviše me brine utjecaj na djecu jer zagađivači mogu utjecati na razvoj pluća. Ako dijete razvije astmu, posljedice mogu trajati cijeli život. Rizični su i svi s postojećim respiratornim problemima, ali i starije osobe. Ako već imate neku bolest, dodatni stres iz okoline – poput lošeg zraka – može biti ozbiljan problem.'
PR trik na koji gotovo svi padaju
Ako ste mislili da je kuhanje na plin zdravije jer je 'prirodno', među mnogima ste koji su povjerovali u ono što je, u svojoj srži, PR trik. Naime velika je zabluda da je riječ o nečemu što bi se moglo povezivati s prirodnim i zdravim.
'To je samo dobra PR poruka industrije fosilnih goriva. Plin nije 'prirodan' u smislu sigurnosti niti zdravlja. To je fosilno gorivo koje se obrađuje, pakira i prodaje – baš kao i plastika. Prirodno ne znači sigurno.'
Kako se zaštititi od utjecaja plinskog štednjaka
Zanimalo nas je kako se ljudi mogu zaštititi, posebno ako imaju djecu ili starije osobe u kućanstvu, a ne mogu zamijeniti plinski štednjak električnim.
'Prvo – ne treba paničariti. Govorimo o rizicima, ne o sigurnim posljedicama. Ali postoje jednostavni koraci, pri čemu su adekvatna ventilacija i provjetravanje prostora apsolutno najvažniji:
- ventilacija – kad kuhate, uključite napu ako je imate i otvorite prozor
- provjetravanje prije spavanja – važno je da zrak bude čišći dok spavate
- efikasno kuhajte – stavite poklopac i skratite vrijeme kuhanja
- održavajte štednjak – neka ga pregleda stručnjak
- držite djecu podalje od štednjaka prilikom kuhanja.
Vrijeme je za konkretne korake
Greenpeace poziva vlade da ciljanim subvencijama pomognu kućanstvima, posebno obiteljima s djecom, osobama s postojećim zdravstvenim problemima te kućanstvima s niskim prihodima da prijeđu na električne štednjake, zabrane ugradnju plinskih štednjaka u nove stambene zgrade te da promiču rješenja bez ugljičnih emisija kao dio šire klimatske i zdravstvene politike.
Naglasio je da je u istraživanju ispitan učinak plina iz mreže, a ne iz plinskih boca. Ipak, ne postoje nikakve indikacije toga da bi plin iz boce bio manje opasan.
'Što se tiče nastanka dušikova dioksida – praktički su isti. Čim postoji plamen visoke temperature, nastaje i dušikov dioksid jer se dušik u zraku zagrijavanjem pretvara u NO2. Kod benzena je drugačije – rizik ovisi o dobavljaču i kvaliteti goriva. No tvrtke ne moraju navoditi koliko benzena sadrži boca, pa je to vrlo teško pratiti. Najbolje rješenje je ne spaljivati gorivo za kuhanje ili – ako to nije moguće – maksimalno ventilirati.'
Plinski štednjaci uskoro će biti zabranjeni?
U Europi i svijetu već postoje inicijative kojima bi se zakonski zabranila ugradnja novih plinskih štednjaka.
'U SAD-u neke savezne države više ne dopuštaju ugradnju plinskih štednjaka. U Europskoj uniji planira se uvođenje sličnih mjera, a Greenpeace traži što raniji rok. Točan datum ovisi o zakonodavstvu svake zemlje.'
Plinski štednjaci u Hrvatskoj su česta pojava
Svi znamo da su plinski štednjaci u Hrvatskoj učestala pojava. Dapače, još uvijek je uobičajeno da se plin ugrađuje i u novogradnje, a svijest o ovom problemu i dalje je vrlo niska. O tome smo razgovarali s Petrom Andrić, voditeljicom kampanje Greenpeacea u Hrvatskoj, a ona se prvo kratko osvrnula na istraživanje koje je ta organizacija provela upravo u našim gradovima.
'Koliko nam je poznato, ovakvo istraživanje – koje posebno prati emisije benzena iz plinskih štednjaka – dosad nije bilo provedeno nigdje u svijetu. Nije se znalo emitira li se benzen iz plina u zrak u kućanstvu i u kojoj mjeri se zadržava u prostoru', rekla je i nadovezala se na dr. Farrowa govoreći o razlikama između plinskih boca i plina iz mreže.
'Što se tiče NO2, nema razlike. On nastaje samim procesom izgaranja, bez obzira dolazi li plin iz boce ili iz cijevi u zidu. Što se tiče benzena, sve ovisi o tome koliko ga ima u samom gorivu. U propan-butanskim bocama može ga biti više ili manje, ali je teško znati točne vrijednosti jer dobavljači to ne moraju javno objavljivati. U svakom slučaju, šteta postoji – samo varira intenzitet.'
Država je na potezu
Što bi država trebala napraviti kako bi građanima olakšala prelazak na čišće tehnologije i smanjila ovisnost o plinu?
'Tražimo da se uvedu financijski poticaji, slično kao što postoje za solarne panele, električne automobile ili energetski učinkovitije uređaje. Takva praksa već postoji, ali bi je trebalo proširiti i na prelazak s plina na električne štednjake. Ujedno želimo da se prestane ulagati u fosilna goriva i nove plinske projekte – od plinovoda do LNG terminala – te da se investicije konačno usmjere prema energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije', kaže Andrić i poručuje:
'Zašto bi itko trebao birati između kuhanja večere i udisanja čistog zraka? Svjesni smo toga da nisu svi u mogućnosti u kratkom roku zamijeniti plinske štednjake, ali nadamo se barem pomoći onima koji su u procesu odlučivanja. Svi ostali mogu savjete za smanjivanje zdravstvenih rizika preuzeti na stranicama Greenpeacea Hrvatska', dodala je Andrić, a dr. Farrow za kraj je istaknuo:
'Volim naglasiti da ovo nije priča o tome da vam netko želi 'uzeti' plinski štednjak. Radi se o tome da ljudima damo zdraviji i čišći dom. Ne treba gledati na to kao na gubitak, nego kao na priliku da živimo u ugodnijem i zdravijem prostoru.'