Na policama trgovina sve pršti od oznaka 'low-fat' i 'bez šećera', a obećanje je jednostavno – manje kalorija, manje kilograma. No nova istraživanja upozoravaju da upravo takve 'diet' namirnice mogu imati suprotan učinak i potaknuti prejedanje, debljanje pa čak i veći unos šećera nego što mislimo.

Godinama smo učeni da su masnoće glavni neprijatelj vitke linije. No danas stručnjaci sve češće ističu da nisu sve kalorije iste te da masnoće i proteini, za razliku od rafiniranih ugljikohidrata, dulje pružaju osjećaj sitosti. Problem nastaje kada se masnoća iz proizvoda ukloni, a zamijeni šećerom ili umjetnim sladilima.

Zamka 'low-fat' oznake

Istraživanja pokazuju da ljudi pojedu više hrane kada je označena kao 'low-fat'. U jednom istraživanju ispitanici su pojeli čak 28 posto više čokoladnih bombona s oznakom smanjenog udjela masnoće nego običnih. Istodobno su podcijenili broj unesenih kalorija.

Poznat vam je onaj osjećaj krivnje nakon što pretjerate s visokokaloričnom, masnom ili slatkom hranom? Niste jedini. No kada pojedemo previše hrane s oznakom 'low-fat', osjećaj krivnje znatno je manji, osobito kod osoba s viškom kilograma. Sama etiketa stvara dojam da si možemo priuštiti veću porciju, bez obzira na to je li riječ o zdravoj ili nezdravoj grickalici.

Namirnica s oznakom 'low-fat', u kojoj je masnoća zamijenjena šećerom, često nije nimalo niskokalorična. Primjerice, puslice ne sadrže masnoće, ali su izrazito bogate šećerom. Prehrana koja uključuje 'dobre' masnoće može biti znatno korisnija od one s malo masnoće, ali puno šećera.

Umjetna sladila pod upitnikom

Od dijetalnih gaziranih pića, saharina u kavi i čaju do deserata bez šećera i gotovih jela – umjetna sladila postala su sastavni dio moderne prehrane.

No što ako nam upravo ono što bi trebalo pomoći da unosimo manje šećera zapravo potiče debljanje? Istraživanja sugeriraju da konzumacija slatkog, bez obzira na to je li zaslađeno šećerom ili umjetnim sladilom, može povećati apetit. Sladila aktiviraju moždane puteve nagrade povezane sa šećerom, potičući želju za slatkim i češće posezanje za grickalicama.

Kod prirodno slatke hrane organizam ima početni metabolički odgovor na šećer. No istraživanja pokazuju da početni neurofiziološki odgovor na umjetna sladila nije jednak, što može poremetiti regulaciju apetita. Neka umjetna sladila također potiču lučenje inzulina, koji tijelo usmjerava u način pohrane masnoće, čime se povećava rizik od dobivanja na težini.

Zdrave grickalice koje to nisu

Grickalice koje doživljavamo kao lagane i zdrave često nisu toliko bezazlene. Rižini krekeri mogu se činiti boljim izborom od čipsa, ali pojedini proizvodi sadrže znatne količine soli. Grožđice obložene jogurtom, iako zvuče kao lagani zalogaj, u porciji od 25 grama mogu imati oko pet grama masnoće, dok obične grožđice sadrže tek tragove. Nemasni jogurti imaju manje masnoće i kalorija, ali mogu sadržavati i do deset grama više šećera od običnog, prirodnog jogurta.

Što doista znači zdrava prehrana

Pretjerano fokusiranje na šećer, sol, masnoće ili kalorije može biti kontraproduktivno. Ključ je u cjelovitoj slici. Kuhanje kod kuće omogućuje kontrolu količine soli, šećera i masnoća. Također, važno je ne demonizirati pojedine makronutrijente. Primjerice, šaka badema sadrži oko sedam grama masnoće, ali i obilje proteina i vlakana, koji pridonose duljem osjećaju sitosti.

Treba izbjegavati takozvane 'prazne kalorije' – namirnice koje imaju visoku energetsku vrijednost, ali nisku nutritivnu korist, poput zaslađenih gaziranih pića i slastica. Umjesto da nas zavara etiketa, stručnjaci savjetuju da čitamo sastav proizvoda i biramo što prirodnije, cjelovite namirnice. Jer 'dijetno' ne znači nužno i zdravije, a još manje jamči vitkiju liniju.