Generacijama je bila spas za prazan stol, jeftina, zasitna i uvijek pri ruci. Kad je došlo bolje vrijeme, mnogi su je se htjeli što prije riješiti kao podsjetnika na oskudicu. Danas se ista ta jednostavna namirnica vraća na tanjure vrhunskih restorana, ukrašena tartufima i sirevima, a kuhari tvrde da je tek sada dobivamo priliku cijeniti
Rijetko koje jelo u ovim krajevima ima toliko imena kao palenta. U Dalmaciji i Istri zovu je upravo tako, u Zagorju i Međimurju to su žganci, a drugdje kačamak ili kukuruzna kaša. Bez obzira na naziv, riječ je o jelu koje je desetljećima hranilo cijele obitelji, ponajviše one koje si nisu mogle priuštiti puno više.
vezane vijesti
Upravo je zato palenta dugo nosila nezavidnu etiketu. Za mnoge je bila simbol oskudice i teških vremena, nešto što se jede kad nema mesa, a čim su prilike dopustile, zamijenila su je ‘ozbiljnija’ jela.
Od skromne kaše do jela koje je hranilo Europu
Kukuruz je u Europu stigao iz Amerike u 16. stoljeću i ubrzo se pokazao kao pravi dar za siromašne. Bio je prinosan, jeftin i lako se uzgajao, pa je kukuruzna kaša u mnogim krajevima zamijenila starije kaše od prosa i heljde.
U sjevernoj Italiji, ali i kod nas, palenta je za brojne seljačke obitelji bila osnova gotovo svakog obroka. Često se jela s vrlo malo dodataka, tek s malo mlijeka, masti ili zelja, a ponekad i potpuno sama. Takva jednolična prehrana imala je i svoju tamnu stranu jer je dio stanovništva zbog nedostatka drugih namirnica obolijevao od pelagre, bolesti povezane s manjkom vitamina B3.
Upravo je ta povijest pridonijela tome da su je mnogi kasnije povezivali isključivo s neimaštinom i rado je izbacili s jelovnika.
Zašto je kuhari danas toliko vole
Posljednjih godina slika se potpuno okrenula. Palenta se vraća u restorane s visokim cijenama i ambicioznim jelovnicima, a kuhari je prepoznaju kao izvanrednu podlogu za bogate okuse. Poslužuje se kremasta, s maslacem i parmezanom, pečena na žaru, prženih rubova ili uz istarske tartufe, divljač i gulaše.
Njezina je snaga upravo u jednostavnosti. Blagog je okusa pa se lako prilagođava i umacima i sirevima, a pravilno skuhana ima baršunastu teksturu koja podsjeća na pire. Dodatna prednost je to što je prirodno bez glutena, pa je sve češće izbor i onih koji ga izbjegavaju.
Velik dio njezina povratka duguje se i rastućem zanimanju za lokalne i tradicionalne namirnice. Gosti sve više žele jela s pričom i korijenima, a malo koje jelo ima bogatiju priču od palente.
Kako je pripremiti kod kuće
Dobra vijest je da za vrhunsku palentu nije potrebna restoranska kuhinja. Ključ je u kvalitetnom kukuruznom brašnu i strpljenju. Tradicionalna palenta kuha se polako, uz često miješanje, dok ne postane gusta i glatka, a instant verzije nude brže rješenje za užurbane dane.
Umjesto same vode može se kuhati u juhi ili mlijeku, a na kraju obogatiti maslacem, sirom ili začinskim biljem. Ohlađena se može narezati na ploške i ispeći na tavi ili roštilju, čime dobiva hrskavu koricu i potpuno novi karakter.
Ono što je nekad bila nužnost danas je stvar izbora i užitka. I možda je upravo to najljepši dio priče o palenti, jelo koje smo se toliko trudili zaboraviti pokazalo se vrijednim svakog povratka na stol.
