Dehidraciju uglavnom vežemo uz ljetne vrućine, znoj i sparne dane. No zima nosi vlastite rizike, samo što ih je teže primijetiti. Istraživanja hladnog vremena provedena na Sveučilištu New Hampshire upozorila su na povećan rizik od dehidracije, stanja koje češće povezujemo s vrućinama.

‘Ljudi jednostavno ne osjećaju toliku žeđ kada je hladno. Kada nisu žedni, ne piju toliko, a to može izazvati dehidraciju’, objasnio je Robert Kenefick, tadašnji izvanredni profesor kineziologije na tom sveučilištu.

Zašto hladnoća ‘utišava’ žeđ

Ključ je u načinu na koji se tijelo brani od hladnoće. Na hladnom se krvne žile sužavaju, a krv se usmjerava prema vitalnim organima i središtu tijela kako bi se sačuvala toplina, pa mozak teže prepoznaje početak dehidracije i slabije potiče lučenje hormona koji izazivaju žeđ.

Posljedice su dvostruke. Bubrezi dobivaju slabiji signal da zadrže tekućinu, a osjet žeđi smanjuje se i do 40 posto. Zato zimi češće mokrimo, a stručnjaci tu pojavu nazivaju diurezom izazvanom hladnoćom.

‘To je kompromis – održavanje tjelesne temperature postaje važnije od ravnoteže tekućine’, rekao je Kenefick. Valja napomenuti da su ti rezultati dobiveni mjerenjima na ljudima koji su u hladnim komorama vježbali na traci za trčanje i odmarali se, pa je riječ o kontroliranim uvjetima, a ne o prosjeku za svakoga.

Tekućinu gubimo i kad to ne primjećujemo

Hladnoća nije jedini krivac. Svakim udisajem gubimo dio vode: dišni putovi moraju zagrijati i ovlažiti hladan, suh zrak prije nego što stigne do pluća, a tu vlagu potom izdišemo.

Ni boravak u zatvorenom ne pomaže. Zimski je zrak sam po sebi manje vlažan, a grijanje mu oduzima još vlage, pa u suhim, toplim prostorijama provodimo veći dio dana. Uz to, znoj na suhom i hladnom zraku gotovo odmah ispari, zbog čega ni ne primijetimo koliko se znojimo pod debelim slojevima odjeće.

Dio problema čine i navike. Stručnjaci među uzrocima zimske dehidracije navode i to što zimi više ne nosimo bocu vode sa sobom, kao što to rado činimo ljeti.

Znakovi koje ne treba zanemariti

Blaga dehidracija često se skriva iza simptoma koje lako pripišemo umoru ili zimi. Česti znakovi uključuju ispucale usne, suhu kožu i usta, tamniju mokraću, glavobolju, zatvor te manjak energije i umor. Neki osjećaju vrtoglavicu, razdražljivost ili ubrzan rad srca, a upozorenje može biti i jako suha koža koju ne spašava ni višestruko nanošenje kreme tijekom dana.

Ozbiljniji simptomi traže brzu reakciju. Teška dehidracija može izazvati zbunjenost, nesvjesticu, ubrzan rad srca i disanje, pa čak i šok, a takvi simptomi zahtijevaju hitnu liječničku pomoć.

Dobra je vijest da je prevencija jednostavna. Ne čekajte da ožednite, nego vodu držite nadohvat ruke na stolu ili u torbi. Ako vam hladna voda zimi nije privlačna, zamijenite hladne napitke toplima i jedite namirnice bogate vodom poput juha i voća. Dobar saveznik su i krastavac, rajčica, špinat, brokula i celer, koji se sastoje od više od 90 posto vode. A najjednostavniji pokazatelj imate svaki dan – boju mokraće. Što je tamnija, to je veća vjerojatnost da tijelu treba još tekućine.