Neki doista funkcioniraju, dok se drugi toliko dugo prenose da ih više ni ne propitujemo. Upravo u tu drugu skupinu, čini se, pripada popularan trik s kuhinjskim ručnikom i perilicom posuđa.

Ako nakon završetka programa otvorite perilicu i preko vrata objesite kuhinjsku krpu ili ručnik, niste jedini. Ideja je jednostavna: tkanina bi trebala upiti višak vlage i pare te pomoći da čaše, tanjuri i plastične posude izađu iz perilice potpuno suhi.

No stručnjaci Good Housekeeping Institutea kažu da kod modernih perilica za tim uglavnom nema potrebe.

Trik koji je ostao iz nekog drugog vremena

Kako objašnjava Noah Pinsonnault, analitičar u Home Care & Cleaning Labu Good Housekeeping Institutea, trik s ručnikom potječe uglavnom iz vremena starijih perilica posuđa, koje nisu bile osobito učinkovite u sušenju.

Ručnik je tada mogao pomoći pri ispuštanju pare, no tehnologija se u međuvremenu znatno promijenila.

Noviji uređaji projektirani su tako da sami odrade proces sušenja, primjerice poboljšanim kondenzacijskim sušenjem i učinkovitijom cirkulacijom zraka. Pojedini modeli čak automatski odškrinu vrata nakon završetka ciklusa kako bi vlaga mogla izaći.

Drugim riječima, ručnik koji mnogi stavljaju na vrata zapravo više ne obavlja osobito koristan posao.

No to nije jedini razlog da se od ove navike odustane. Pinsonnault upozorava da ručnik zaglavljen između vrata i kućišta može ometati njihovo pravilno zatvaranje. Ako to redovito radimo, s vremenom možemo dodatno opteretiti brtvu, što potencijalno povećava mogućnost propuštanja vode.

Tkanina također može zadržati vruću paru ondje gdje je ne želimo, što predstavlja i manji rizik od opeklina pri otvaranju vrata.

Dakle, trik kojim pokušavamo pomoći perilici u sušenju u nekim okolnostima može imati upravo suprotan učinak.

Zašto posuđe onda ostaje mokro?

Ako nakon završetka programa u perilici redovito pronalazite mokre čaše, zdjelice i tanjure, problem vjerojatno treba tražiti negdje drugdje. Jedan od najčešćih razloga je način na koji slažemo posuđe.

Šalice i zdjele treba postaviti pod kutom koji omogućuje otjecanje vode, dok lagane plastične predmete treba učvrstiti kako se tijekom pranja ne bi prevrnuli i napunili vodom.

Važno je i ne pretrpavati perilicu. Ako su predmeti previše nagurani, voda i zrak ne mogu pravilno cirkulirati između njih.

Stručnjaci također preporučuju korištenje sredstva za ispiranje. Ono smanjuje površinsku napetost vode pa ona lakše klizi s posuđa umjesto da na njemu ostaje u obliku kapljica. To može pomoći i kod tragova i mrlja koje često ostaju na čašama.

Ako perilica ima opciju poput 'Extra Dry' ili 'Dry Boost', vrijedi je uključiti kada želite potpuno suho posuđe.

Posebno su problematične plastične posude

Čak i uz ispravno korištenje perilice postoji velika šansa da će upravo plastične kutije i čaše ostati mokre.

Razlog leži u svojstvima samog materijala. Keramika, staklo i metal nakon vrućeg ispiranja dulje zadržavaju toplinu, koja pomaže preostaloj vodi da ispari. Plastika se hladi znatno brže pa se na njoj kapljice zadržavaju dulje.

Zato nekoliko mokrih plastičnih posuda nakon ciklusa ne mora automatski značiti da s perilicom nešto nije u redu.

A ako već godinama nakon svakog pranja automatski posežete za kuhinjskim ručnikom, možda si možete uštedjeti još jedan mali kućanski zadatak. Kod većine suvremenih perilica najbolje je pustiti uređaj da posao za koji je napravljen – odradi sam.