Australka, danas 30-godišnjakinja, ispričala je da je prve promjene primijetila još sedam godina prije dijagnoze. Simptomi su dolazili i prolazili, a bilo ih je lako povezati s menstruacijskim ciklusom, prehranom ili drugim uobičajenim probavnim tegobama.

'Dosta je teško prepoznati rak crijeva jer simptomi mogu biti vrlo slični onome što žene osjećaju tijekom menstrualnog ciklusa. Zato mi ih je bilo lako odgurnuti i pripisati nečemu drugome', ispričala je.

Mislila je da je premlada za ozbiljnu bolest

Kellie kaže da ni nakon razgovora s liječnicima nije inzistirala na dodatnim pretragama. Zbog njezine mladosti i dobre tjelesne kondicije mogućnost ozbiljne bolesti nije se činila izglednom, a ona je vjerovala dobivenim objašnjenjima.

Sve se promijenilo 2021., samo tri mjeseca nakon što je rodila kćer Sophiju. Pretrage su najprije pokazale da ima rak crijeva u trećem stadiju, ali su dodatne snimke ubrzo otkrile da se bolest već proširila te je dijagnoza promijenjena u četvrti stadij.

Uslijedili su operacija, kemoterapija i kolostoma. Liječenje je bilo dodatno otežano pandemijskim ograničenjima, zbog kojih je dio najtežih trenutaka morala prolaziti odvojena od obitelji i novorođene kćeri.

Danas upozorava druge da traže odgovore

Snimke u jednom trenutku nisu pokazivale znakove tumora, no bolest se poslije ponovno pojavila u plućima. Kellie danas živi s metastatskim rakom i usredotočena je na održavanje stabilnog zdravstvenog stanja te vrijeme provedeno s obitelji.

Svoju je priču odlučila javno podijeliti kako bi druge, osobito mlađe ljude, potaknula da ne zanemaruju dugotrajne promjene u tijelu. Naglašava da slični simptomi najčešće imaju mnogo bezazlenija objašnjenja, ali da njihovo ponavljanje ipak treba provjeriti s liječnikom.

'Voljela bih da sam se više zauzela za sebe i nastavila tražiti odgovore', poručila je Kellie, čija priča pokazuje koliko mladost i dobra fizička kondicija mogu stvoriti lažan osjećaj sigurnosti.