MUŠKI SAN

Mistična seksualnost dominantnih žena

17.03.2010 u 08:45

Bionic
Reading

Dominantna žena? Za neke muškarce izvor frustracija, a za druge vrhunski i neponovljivi izvor uzbuđenja

Nije riječ o dominama, o ženama kojima ćete platiti da vam čine razne ekscentrične stvari. To su glumice koje čine za što su plaćene, a u stvarnome životu, izvan četiri zida ružičaste sobe, ne posjeduju ni točku od početnog slova 'd'. Ipak, domine i želja za njima su pravi trag. One su banaliziranje, fast-food pripravak, osiromašenje one istinske ženske dominacije za kojom tragamo. Baš kao što sapunice banaliziraju i na plitkoj traci donose duboke i snažne međuljudske odnose.

Dominantna žena ne nosi pripijenu gumu, pete od 20 centimetara, ne vitla bičem i ne vrijeđa vas bezočno. S druge strane, dominantna žena nije agresivna, ne inicira seks, ne plaća ručak, ne napinje se voditi razgovor i sigurno se nikada, baš nikada ne nabacuje. To je opis testosteronskih žena, dok dominantne žene taj hormon nose u minimalnim dozama. Dominantne žene su ženstvene u samoj srži, one su estrogenske, one su platonski ideal ženstvenosti.

Nije riječ ni o ženama koje zauzimaju neke moćne položaje u društvu. Do položaja su mogle doći lukavošću i submisivnošću. Recimo, pogledajte našu političku scenu. Jasno je da manjka veličanstvenih i dominantnih muškaraca. A za njima se i njihovim primjerom vuku i žene. Karizma? Nula. Nitko ne voli svađalice.

Dominantne žene su ženstvene u samoj srži, one su estrogenske

Svjetska politička scena? Naravno, odmah vam pada na pamet paradigmatski primjer dominantne žene: Julija Timošenko. Žena s velikim slovom 'Ž'. Mistična, dostojanstvena, tajnovita, duboka kao nebo, čvrsta poput planine, a u pedesetoj godini magično prelijepa. To što je političarka je usputno. Mogla je biti bilo što. Mogla je biti kuharica, glumica, učiteljica, predsjednica upravnog odbora... Svejedno. Uvijek bi bila veličanstvena Julija, kraljica pred čijom pojavom se dobrovoljno klanjamo i neprestano je sanjamo.

Još jedna važna napomena o tome što obožavanje dominantne žene nije. Od bezbroj psihoanalitičkih stoljetnih gluposti psihijatrije, jedna od najvećih je ona da muškarce dominantna žena podsjeća na majku. Istina se nalazi dijametralno suprotno. Za muško dijete je bezuvjetna ljubav majke prozor za manipulaciju. Ništa više i lakše ne može muško dijete radi sebičnih ciljeva zlorabiti nego tu ljubav, od zaštitničke uloge prema često nategnutim odnosima s ocem do cijeđenja resursa. Dominantnom ženom nikako nije moguće manipulirati.

Dominantna žena je trodimenzionalna. Na primjer, hrvatski mediji prepuni su lutkica glumičica, voditeljica, pjevaljičica i manekenkica. Sve su simetrične, sve su vizualno savršene, sve se nešto važno nose, sve su fotografski dvodimenzionalne, ali velikoj većini nedostaje treća dimenzija, dubina. Nazalni, piskutavi, afektirani govor? Zar je to stvarno seksi? To je submisivni govor koji poziva na mušku dominaciju. Dobre sise, OK. Dobre guze, OK. Fini trbuščići, OK. Unezvijerimo li se kad ih vidimo? Baš i ne. Teško ih je i razlikovati. Barbika je barbika, ma kakvu frizuru i odjeću imala.

Iz te treće dimenzije dubine izvire, uz ustalo, nadmoćna seksualnost dominantnih žena. I, dakako, nije nužno da budu lutkice. Primjerice, vjerojatno nećete na webu uspjeti pronaći fotografiju Julije u dekoltiranoj odjeći. To je ne čini ništa manje beskonačno poželjnom. Dubina znači da je dominantna žena čista volja. Uvijek je samozatajna i njezinu tajnu ne možete razotkriti, baš kao što se o njezinom tijelo može samo maštati. Ne može se zbuniti, ne može se poljuljati, svaka je odluka samo njezina, nemoguće je predvidjeti i njezine poteze.

Dominantna žena je Mount Everest. Izaziva strahopoštovanje. U njezinoj blizini, samo zbog mirisa njezinog parfema dobivate erekciju. Primijeti li vas, tek toliko, usputno, gubite dar govora, a utrobu vam razdiru trnci. Smiluje li se i uputi vam blagi smiješak, unutarnjoj toplini nema kraja. U filmu 'Žena kojoj sam čitao' četrdesetogodišnjakinja zavodi šesnaestogodišnjaka. Ljeto koje je tom dječaku odredilo čitav život.

Sjećate li se učiteljice iz osnovne škole o kojoj ste maštali? Ili, učiteljice, recimo, engleskog jezika iz srednje škole? Naslonjena na rub katedre, suknja tek iznad koljena, meke crne čarape, bijela košulja s otkopčana tek dva gornja gumba? Tvorba nepravilnog glagola 'burst', pitala je? Burst, burst, burst. Možda neki sličan odnos u kojem vam se u životu i posrećilo? Bilo je to sigurno rasprskavanje gore od orahove ljuske – 'to burst' stotinu puta. I, neponovljivo.

I, na kraju, ispravak još jedne zapadne predrasude. Submisivne žene glasaju se submisivno zbog submisivnih, a ne dominantnih muškaraca. Moraju ih nekako uvjeriti da su dominantni. Nasuprot, na Mount Everest dominantne žene penje se dominantan muškarac. Submisivan bježi koliko ga noge nose.