Elizabeth Gilbert, autorica hita ‘Jedi, moli voli’ i Anita Moorjani koja je hrvatsku publiku već osvojila bestselerom ‘Ponovno rođena’ imaju nove knjige! Pročitajete što nam govore o vlastitom iskustvu u prevladavanju najčešćih strahova
Elizabeth Gilbert, autorica svjetskog hita Jedi, moli, voli piše o strahu i perfekcionizmu
Perfekcionizam nije vrlina
Perfekcionizam onemogućuje ljudima da dovrše svoj posao, to je istina, ali što je još gore, sprečava ih i da počnus njim. Perfekcionist nerijetko unaprijed odlučuje da krajnji rezultatnikada neće zadovoljiti, pa se i ne trudi biti kreativan.
Mislim da je perfekcionizam samo strah u elegantnim cipelama. Elizabeth Gilbert
No, najzlobniji trik perfekcionizma jest u tome što se maskira kao vrlina. Pri razgovorima za posao, primjerice, ljudi svoj perfekcionizam katkad oglašavaju kao svoju najkorisniju osobinu, ponoseći se upravo onim što ih sprečava da uživaju u potpunom prepuštanju kreativnosti u životu. Tu osobinu nose kao medalju, kao da ukazuje na profinjen ukus i izuzetne standarde.
Ali ja perfekcionizam doživljavam drukčije. Mislim da je to samo sofisticirana, pomodna verzija straha. Mislim da je perfekcionizam samo strah u elegantnim cipelama i krznenom kaputu koji se pretvara da je pomodan, ali je samo izvan sebe od straha. Jer ispod te blistave vanjštine perfekcionizam nije ništa drugo nego dubok egzistencijalni užas koji govori samo jedno: ‘Nisam dovoljno dobar i nikada neću biti dovoljno dobar.’
Perfekcionizam i žene
Perfekcionizam je osobito opako iskušenje za žene koje, vjerujem, za sebe postavljaju još viši standard uspješnosti nego muškarci. Mnogo je razloga zbog kojih ženski glasovi i vizije danas nisu više prisutni na području kreativnosti.
Djelomično je to zbog dobre stare mizoginije, ali je isto tako i prečesto istina da su žene one koje same odustaju od sudjelovanja. Ne iznose svoje ideje, ne dopuštaju sebi da nešto pridonesu, suzdržavaju se od preuzimanja vodeće uloge i prigušuju svoje talente. Izgleda da previše žena još vjeruje kako im nije dopušteno iskoračiti naprijed, sve dok i one i njihov rad ne postanu savršeni i nedostižni svim kritikama.
Perfekcionizam kao gubljenje vremena
Ne mogu ni zamisliti gdje su žene dobile ideju da moraju biti savršene kako bi ih netko zavolio ili kako bi postale uspješne. (Ha ha ha! Zezam vas! Dobile smo je od svake pojedine poruke koju nam je društvo ikada poslalo! Hvala, cijela ljudska povijesti!) Ali mi žene moramo odbaciti tu svoju naviku – mi smo jedine koje to za sebe možemo učiniti. Moramo shvatiti da je težnja perfekcionizmu štetno gubljenje vremena, jer nikada ništa nije onkraj kritike. Bez obzira na to koliko dugo nastojite nešto napraviti savršenim, netko će uvijek uspjeti pronaći pogrešku u vašem radu. U jednom trenutku zaista morate dovršiti posao i osloboditi ga, makar samo zato da se, radosnog i odlučnog srca, možete posvetiti drugim stvarima.
A u tome i jest poanta. Ili bi barem trebala biti.
Knjigu ‘Velika magija’ potražite u svim knjižarama, na kioscima Tiska, u poštanskim uredima i na www.vbz.hr
Nakon iskustva blizu smrti koje je doživjela, a potom i opisala u svjetskoj uspješnici Ponovno rođena,Anita Moorjani dobro je upoznala istine skrivene s onu stranuuobičajenog znanja i prihvaćanja. Jedna od tih istina odnosi se narazmatranje kulturalnih mitova koji prožimaju naš svakodnevni život.Prenoseći se s naraštaja na naraštaj, ti su mitovi rašireni idominantni. Od uvjerenja da su žene slabiji spol, da je sebično voljetisebe, da je u pravoj ljubavi sve dopušteno ili da žanjemo ono što smoposijali do ideje da uvijek moramo imati pozitivan stav, kulturalnemitove nerijetko prihvaćamo kao činjenice, a da ih i ne dovodimo usumnju. Anita tvrdi kako je došlo vrijeme da ih propitamo, jer to nammože pomoći da razvijemo svoju pravu osobnost koja poznaje istinu.
Svi smo nasjeli na mit da su ženske osobine slabije te da ih moramo potisnuti.Anita Moorjani
Mit: Žene su slabiji spol
Od rane mi je mladosti bilo jasno da su žene uvijek imale podčinjeneuloge i služile muškarcima. Izgledalo je gotovo potpuno normalno damuškarci dominiraju. Sva su važna mjesta u korporacijama, vladi,politici i oružanim snagama držali muškarci, a ako bi se žene bilo gdje ipojavile, imale su manje uloge, kao što su pomoćnice, stenografkinjeili tajnice.
Liječnike češće prikazuju kao muškarce, a medicinske sestre su žene.Moja odgojiteljica u vrtiću i učiteljice u osnovnoj školi uvijek su biležene, ali što sam bila na višem stupnju obrazovanja, profesori su svečešće postajali muškarci.
To je vrijedilo uvijek i svuda.
Taj je mit, kao bilo koji drugi, utjecao na moje razmišljanje sve domoje dvadeset pete godine, jer mi se činilo da to vrijedi i za stvarniživot, kao i na televiziji.
Ako je mit da su žene slabiji spol, što bi onda mogla biti istina
Razmislite o ovim mogućim istinama
• Rađamo se znajući istinu o tome tko jesmo (uključujući svoj spol iseksualnost), sa željom da tu istinu povjerimo drugima. Kako serazvijamo, zaboravljamo na nju i društvo nas uvjetuje da preuredimosvoju sliku o sebi (prigušujući vlastitu svjetlost), kako bismo se lakšeuklopili u ono što društvo smatra prihvatljivim ili poželjnim.
Savjeti i vježbe
• Ako ste žena, navedite svoje najizraženije ženstvene osobine(osjetljivost, intuitivnost, empatija, suosjećajnost i slično) terazmislite kako biste tim osobinama mogli osvijetliti svijet ipridonositi napretku. Ako ste muškarac, navedite najsnažnije ženstveneosobine vama najbližih žena i razmislite kakvu su dobrobit te osobinedonijele vama i drugima.
Pitanja koja sebi možete postaviti
• Koje bitne osobine barem povremeno skrivam kako ne bih privukla pažnjuili da drugima ne bi bilo neugodno? Kako bi mi život bio drukčiji dasam se ponosila tim osobinama i da sam ih slobodno mogla izražavati?
Knjigu 'A što ako je ovo raj' potražite u svim knjižarama, poštanskim uredima i na www.vbz.hr
