Upravo s time susreću se djeca Catherine Zeta-Jones i Michaela Douglasa, no njihovi su roditelji od početka pokušavali postići nešto što nije jednostavno – pružiti im sve mogućnosti koje mogu, a istodobno ih naučiti da vlastiti put moraju izgraditi sami.

Dylan Douglas (25) i njegova sestra Carys (23) odrasli su u iznimno privilegiranoj obitelji. Otac im je dvostruki oskarovac Michael Douglas, majka je Oscar osvojila za ulogu u 'Chicagu', a njihov djed bio je Kirk Douglas. Ipak, oboje su prije ozbiljnijeg ulaska u svijet zabave završili Sveučilište Brown, jedno od prestižnih američkih sveučilišta Ivy League.

Catherine Zeta-Jones sada je u razgovoru za Sunday Times progovorila o tome koliko je djeci slavnih roditelja teško odvojiti vlastiti identitet od obiteljskog prezimena.

'Nisu tražili da se rode u ovakvoj obitelji'

Dylan i Carys vole glumu i već neko vrijeme pokušavaju izgraditi karijeru, no njihova majka priznaje da im nije jednostavno pronaći vlastiti put.

'Ovaj užasan izraz 'nepo baby' je grozan jer ta djeca nisu tražila da se rode u ovakvoj obitelji. Pokušavaju pronaći vlastiti put u životu', rekla je.

Njezina izjava otvara zanimljivo roditeljsko pitanje koje ne postoji samo u obiteljima slavnih: koliko roditelji trebaju pomoći djeci, a kada se trebaju povući i dopustiti im da sami pronađu ono u čemu su dobri?

Zeta-Jones i Douglas očito su se odlučili za kombinaciju podrške i vrlo konkretnih očekivanja. Djecu nisu odgovarali od glume, ali nisu ni pretpostavljali da je slavno prezime dovoljno da bi u njoj uspjeli. Jedna od stvari na kojoj su inzistirali bilo je obrazovanje. I Dylan i Carys završili su Brown, a Carys je 2025. diplomirala film i međunarodne odnose.

Neko je vrijeme čak razmišljala o potpuno drugačijem životnom putu.

'Moja je kći neko vrijeme željela biti Amal Clooney', ispričala je Zeta-Jones, misleći na poznatu odvjetnicu za ljudska prava. Ipak, majčin savjet nije bio da odabere sigurniju ili prestižniju profesiju: 'Moraš slijediti svoje snove, svoju strast.'

Carys je na kraju odabrala glumu. Ove je godine debitirala na njujorškoj kazališnoj sceni u Čehovljevu 'Galebu', a pojavit će se i u romantičnoj komediji 'The Problem With Poets'.

Dylan je također zainteresiran za glumu, ali njegovi interesi sežu mnogo dalje od nje. Bavi se politikom, radio je na političkim kampanjama i grassroots inicijativama te vodi emisiju 'Young Americans' na SiriusXM-u, namijenjenu generaciji Z.

Drugim riječima, roditelji im nisu zacrtali samo jedan put.

Podrška ne znači govoriti djetetu da je dobro u svemu

Možda je najzanimljiviji dio pristupa Catherine Zeta-Jones njezino inzistiranje na tome da roditeljska podrška ne podrazumijeva bezuvjetno uvjeravanje djece da su talentirana za sve što požele raditi. Za Dylana i Carys kaže da glumu doista vole i da su u njoj dobri. No da nije tako, ona i Michael ne bi im to prešutjeli.

Da procijene da gluma nije za njih, kaže, bili bi prvi koji bi im poručili: 'Znate što? Možda pravni fakultet ipak izgleda jako dobro.' U toj šali krije se prilično jasna roditeljska filozofija: podržati dijete u onome što voli, ali ne uklanjati svaku prepreku niti mu stvarati lažnu sliku o njegovim sposobnostima.

Zeta-Jones je i ranije govorila o tome da su ona i Douglas djecu odgajali prilično tradicionalno kada su u pitanju ponašanje i odnos prema drugim ljudima. Bilo im je važno da Dylan i Carys razumiju koliko su privilegirani te da mogućnosti koje imaju ne doživljavaju kao nešto što im automatski pripada.

U njihovoj obitelji naglasak je bio na lijepom ponašanju, poštovanju i obrazovanju. Zeta-Jones svojedobno je govorila da je vrlo ponosna na manire svoje djece te da za njih nema opravdanja za loše ponašanje samo zato što su odrasli u Hollywoodu.

Dio njihova djetinjstva prošao je i daleko od njegova središta. Obitelj je godinama živjela na Bermudima, što je Dylanu i Carys omogućilo mirnije odrastanje nego što bi ga vjerojatno imali u Los Angelesu. Tek poslije preselili su se u New York, ponajprije zbog obrazovanja djece.

Michael Douglas očinstvo je drugi put doživio drugačije

Za Michaela Douglasa roditeljstvo s Catherine bilo je i svojevrsna druga prilika. Sina Camerona iz prvog braka dobio je mnogo ranije, dok je bio usred intenzivne glumačke karijere. Kada je dobio Dylana, imao je 56 godina, a Carys je stigla dvije godine poslije.

Douglas je tijekom godina otvoreno govorio o tome da mu je očinstvo u zrelijoj dobi omogućilo drugačiji pogled na prioritete. Bio je etabliran, financijski siguran i mogao je više vremena posvetiti obitelji.

Catherine i Michael zato su pokušali napraviti pomalo paradoksalnu stvar: djeci nisu mogli oduzeti privilegiju prezimena Douglas niti su to pokušavali, ali su ih nastojali naučiti da ona nije zamjena za obrazovanje, rad i vlastite ambicije.

I upravo zato Zeta-Jones smeta etiketa 'nepo baby'. Svjesna je prednosti s kojima su Dylan i Carys krenuli u život, ali smatra da djecu ne treba unaprijed definirati uspjehom njihovih roditelja. Jer roditelji mogu otvoriti mnoga vrata, no prije ili kasnije dijete ipak mora odlučiti kroz koja želi proći.