Već na samom početku priznao je da ne zna bi li danas mogao otići potpuno miran. Vjeruje da s godinama čovjek možda pronađe više unutarnjeg mira, ali istodobno smatra da svatko sa sobom nosi stvari koje ga mogu proganjati ili ostati nedovršene.

Prema sebi je stroži nego prema drugima

Lozar je otvoreno priznao i da postoje stvari koje sam sebi još nije oprostio. Iako vjeruje u Boga i u oprost, prema vlastitim postupcima, kaže, često je mnogo stroži.

Njegov pogled na život pritom se ne svodi na čekanje nekog posljednjeg trenutka u kojem bi čovjek pokušao sve ispraviti. Smatra da se odnos prema sebi, drugima i vlastitoj savjesti gradi svakodnevno te da upravo iz toga proizlazi mir koji čovjek ima ili nema.

Govoreći o tome što za njega znači biti dobra osoba, Lozar nije pokušavao ostaviti dojam čovjeka bez pogrešaka. Naprotiv, priznao je da mu nekad ide bolje, a nekad lošije, ali da svakoga dana želi biti bolji čovjek nego prije.

Za njega dobra osoba nije ona koja nikada ne pogriješi, nego ona koja vidi ljude oko sebe, poštuje ih i spremna je pomoći bez potrebe da pritom nekoga drugoga gurne u lošiju poziciju.

Jedna tema posebno ga je pogodila

Najemotivniji dio razgovora ponovno je bio vezan uz njegovu kćer Evu. Lozar je otkrio da je samo nekoliko dana ranije plakao razmišljajući o njezinu odlasku na studij u inozemstvo.

Ta velika obiteljska promjena već ga je ovoga ljeta potpuno slomila pred radijskim mikrofonom. Eva je otišla studirati u Nizozemsku, a Lozar je tada priznao da se u njemu istodobno miješaju ponos, tuga i strah zbog činjenice da njegova jedinica odlazi iz obiteljskog doma.

'Sutra selim kćer jer ide studirati van u inozemstvo i skužio sam da sam u potpunom raspadu', rekao je tada u eteru Antene Zagreb. Kolege su mu potom pustile kompilaciju njegovih priča o kćeri i njezinu glasovnu poruku, nakon čega više nije mogao suspregnuti suze.

Samo nekoliko tjedana ranije ponosno je pokazao i fotografije s njezine maturalne večeri te otkrio da je ostvarila izniman rezultat na državnoj maturi iz matematike.

'Budite dobri ljudi'

Lozar se tijekom razgovora dotaknuo i vlastite karijere. Na pitanje je li ikada smatrao da je bolji pjevač od Tina Samardžića i Damira Kedže, s kojima je počinjao u grupi Saša, Tin i Kedžo, priznao je da bi lagao kada bi rekao da mu takva pomisao nikada nije prošla kroz glavu.

Govorio je i o slavi, tvrdeći da ga je sigurno promijenila, ali da ne smatra da ga je učinila umišljenijim ili boljim od drugih. Iskustva kroz više od dva desetljeća javnog života, kaže, oblikovala su ga, ali ono što mu je danas važnije od imidža jest kakav je čovjek kada se ugase reflektori.

A kada je morao zamisliti svoju posljednju poruku, Lozar ju je sveo na samo nekoliko riječi: 'Budite dobri ljudi, nemate se čega bojati.'