The Guardian se u svom zanimljivom tekstu pozabavio novom opsesijom moderne kulture - proteinskim shakeovima.

Vratimo se u davnu 1865. Prvi proizvod na bazi proteina sastojao se od 'rastopljenih goveđih koža i lešina', dok danas na tržištu postoje brojni shakeovi - uključujući onaj koji je kreirao kuhar s Michelinovom zvjezdicom.

U Londonu je primjerice, taj ukusni napitak, kako barem tvrde mnogi, pravi hit. Sadržava žlicu proteinskog praška od vanilije, meso guanabane, tropskog voća s bodljikavom vanjštinom koje ima okus kombinacije manga i banane i malo bademovog mlijeka. Šafranasta pjena se raspršuje u plastičnu čašu i posipa plavom spirulinom prije nego što se blijeda proteinska smjesa ulije odozgo.

Shake, koji je razvio chef s Michelinovom zvjezdicom Miller Prada za Hermosu, luksuznu marku proteinskog praška koja se prodaje u Barry'su, lancu fitness studija, poput je 'lava lampe' koja se može piti, s bijelom, plavom i žutom bojom koja se nježno vrti u čaši. Erika Tamayo, osnivačica Hermose, ima samo jednu usporedbu. 'Svi kažu da izgleda poput 'Zvjezdane noći' Vincenta van Gogha', kaže ona.

Tekstura napitka je glatka i kremasta (za razliku od mnogih proteinskih shakeova s teksturom šljunka) i guanabana pruža finu aromu. No tu treba spomenuti i cijenu od 11 funti (oko 12.50 eura) iako se čini da je ovo uobičajena cijena za fancy shakeove.

'Ljudi sada razumiju da je zdravlje luksuz i svi ulažu u njega', kaže Tamayo. Ona nije jedina koja kreira ovakve shakeove u Ujedinjenom Kraljevstvu. Elevate, koji sebe naziva 'prodajnim mjestom s fokusom na prehranu' u središnjem Londonu, prodaje shake od kakaa od 8,90 funti (oko 10.10 eura) pakiran s 21 g proteina koji obećava 'podržati raspoloženje i donijeti nježan, ohrabrujući poticaj'.

Ovi vizualno atraktivni, hranjivima bogati napitci za zdravlje doista su postali popularni s viralnim usponom luksuznih trgovina zdrave hrane Erewhon sa sjedištem u Los Angelesu.

Većina njihovih napitaka ipak nije na bazi proteina, ali efektan, Instagram friendly izgled i uporaba sastojaka koji navodno mogu dati sjajnu kožu ili čak pobošljati kognitivne sposobnosti inspirirali su mnoge. Postali su toliko popularni da su neke od najvećih zvijezda na svijetu, uključujući Sabrinu Carpenter, Oliviju Rodrigo i Bellu Hadid, dale svoja imena Erewhon smoothiejima ograničenog izdanja. A Erewhon je zato 'ubrao' ogromne profite: 171,4 milijuna dolara u 2023., posljednjoj godini za koju su dostupne brojke, unatoč tome što ima samo 11 lokacija u jednoj američkoj državi: Kaliforniji.

Za Tamayo, okus, prezentacija i spektakl ključni su za isticanje na tržištu proteinskog praška, koje nikada nije bilo veće (globalno, procijenjeno je na 24,8 milijardi dolara, prema istraživačkoj tvrtki Research and Markets). Osim svog shakea s Michelinovom zvjezdicom, Hermosa prodaje 'surutkin protein od goveda hranjenih travom' u jantarnoj staklenoj posudi (koja sadrži 14 porcija) za 38 funti (43,15 eura).

Protein cvjeta na svim frontovima. YouGov anketa provedena ranije ove godine otkrila je da 25 posto odraslih Britanaca redovito pije proteinske shakeove, uključujući 37 posto onih u dobi od 25 do 34 godine. Industrija je postala toliko velika da sada postoji nestašica surutke, nekada odbačenog tekućeg nusproizvoda prerade sira koji je postao sastojak koji se koristi u većini proteinskih praškova; također je naglo porasla u cijeni, piše The Guardian.

Kako je svijet poludio za proteinskim shakeovima?

Većina proteinskih praškova i shakeova koji se danas prodaju zvuči kao da su uzeti ravno s desertnog menija (čokolada, slavnih keksa Biscoff, pa čak i matche), ali u svojoj prvoj iteraciji, više su nalikovali mesnom 'blatu', kaže Hannah Cutting-Jones, povjesničarka hrane na Sveučilištu Oregon. Prvi proizvod na bazi proteina prodan potrošačima datira iz 1865. godine, kada je njemački znanstvenik Justus von Liebig izumio zamjenu za meso, prodavanu kao 'ekstrakt mesa', koja se sastojala od tegli 'rastopljenih goveđih koža i lešina'. Preporučivalo se da potrošači piju 'malu čašu za vino' dva do tri puta dnevno. 'Blato' je kasnije pretvoreno u čvrste kocke i postalo je osnova kućnog kuhanja pod poznatijim imenom, Oxo.

Ubrzo nakon toga, proteinski proizvodi su pronašli uporište među muškarcima koji su željeli izgraditi mišiće. No Cutting-Jones kaže da su proteinski shakeovi doista postali popularni nakon Drugog svjetskog rata, kada je prehrambena tehnologija doživjela revoluciju. 'Liofilizirali su stvari, pretvorili mlijeko u prašak i dehidrirali jaja i sireve kako bi ih učinili što lakšim za kutije s obrocima', što je, kaže ona, normaliziralo dobivanje hranjivih tvari iz praškova.

Proteinska industrija doživjela je svoj prvi veliki uspjeh 1950-ih s uvođenjem Super Hi-Protein shakeova, koje je razvio tadašnji glavni trener američkog olimpijskog dizačkog tima, Bob Hoffman.

'Ljudi su vremenom počeli povezivati protein s gubitkom težine 1970-ih i 1980-ih', kaže Cutting-Jones, što je bila 'doista ključna prekretnica za proteinske shakeove', iako su oni još uvijek, uglavnom, ostali osnova za bodybuilding. Početkom 2000-ih, to se počelo mijenjati. Do tog trenutka, stalno se ponavljalo kako se do idealne težine može doći izbjegavanjem masti. Ova dugogodišnja pretpostavka bila je razbijana kada su studije otkrile da ljudi koji konzumiraju niskouhljikohidratnu dijetu visoku proteinima gube više težine nego oni na dijetama niskim mastima, niskim kolesterolom i niskim kalorijama. Atkins dijeta se vratila i protein je postao sve popularniji.

Prema Economistu, globalna prodaja proizvoda sportske prehrane, većina njih na bazi proteina, udvostručena je od 2007. do 2013. godine, na 260 milijuna funti. Cutting-Jones kaže da je od tog trenutka protein 'doista krenuo punom parom' jer se sad mogao prodavati svima.

Koliko proteina nam je potrebno?

Društvene mreže bile su sljedeći poticaj proteinu. MyProtein, koji je osnovan 2004. godine s prekoračenjem od 500 funti prije nego što je narastao do svoje trenutne procjene od najmanje 400 milijuna funti, postao je brend po izboru influencera 2010-ih, ali ljubav prema proizvodima vjerojatno nije bila jedini razlog za promoviranje njegovih shakeova.

No koliko proteina zbilja trebamo? Vlada Ujedinjenog Kraljevstva kaže da bi muškarci u dobi od 19-50 godina trebali jesti otprilike 55g proteina dnevno, otprilike ekvivalentno devet jaja, a žene u istoj dobnoj skupini trebaju konzumirati otprilike 45g, otprilike isto kao sedam jaja. Prema dr. Liniji Patel, nutricionistici u Pure Sports Medicine, ove preporuke su 'više o sprječavanju pothranjenosti' i, kao početna točka, za napredovanje ljudi bi trebali 'jesti otprilike 1g po kilogramu tjelesne težine, ili 1,2g ako su aktivni'.

Patel kaže da nam protein pomaže da se osjećamo sitijima duže jer je 'složena molekula'.

Kada je riječ o pronalaženju najboljeg načina konzumiranja proteina, kaže ona, 'hrana prvo bi trebala biti naš prioritet' jer cijeli prehrambeni izvori kao što su meso, riba i jaja natrpani su hranjivim tvarima, mineralima i spojevima 'koje dodaci ne mogu replicirati'. Međutim, proteinski praškovi mogu imati svoje mjesto. 'Trebamo ih koristiti kao alat, a ne kao naše glavno rješenje', kaže ona. Preporučuje da se odlučimo za prašak bez okusa kao redovitu opciju jer 'ima puno zaslađivača i emulgatora' u snažno aromatiziranim opcijama. A ako pravite shake za zamjenu obroka, dodavanje sastojaka kao što su grčki jogurt, voće ili maslac od oraha može pomoći da bude 'uravnoteženiji'.

Nisu samo shakeovi i praškovi ti koji su imali koristi od ovog hypea oko proteina. Studija iz 2023. godine otkrila je oko 1.200 proizvoda koji tvrde da sadrže protein na policama britanskih supermarketa, uključujući žitarice, sir, pa čak i palačinke.

Manija za proteinima zasad ne pokazuje znakove usporavanja, ali u kojem trenutku to prelazi u nezdravu opsjednutost? Prošle godine, Grocer je objavio anketu koja je otkrila da 77 posto ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu želi jesti više proteina, više od bilo koje druge hranjive tvari, uključujući vlakna (60 posto), probiotike (48 posto) i, ne iznenadjujuće, masti (9 posto).

Na TikToku sad možemo vidjeti puno videa koji pokazuju mlade kako jedu proteine 'na suho', sa žlicom bez ikakve tekućine!

Cutting-Jones kaže da ovaj opasan trend (liječnici upozoravaju da to može uzrokovati gušenje ili infekciju) pokazuje kako su stvari 'izmakle' kontroli kada je riječ o praćenju naših hranjivih tvari. 'Ne bismo trebali zamijeniti sve ostale aspekte onoga što je hrana npr. prebrojavanjem kalorija i unosa makronutrijenata. Nismo roboti - priprema i konzumiranje hrane nas upravo i čini ljudima', zaključuje ona.