Dijete sazna da prijatelji iz vrtića idu na rođendan, ali njegova pozivnica nije stigla. Roditelji se tada mogu naći pred dilemom: razgovarati s obitelji slavljenika, obratiti se odgojiteljima ili pomoći djetetu da prihvati razočaranje?

Odgovor ovisi o okolnostima. Malo slavlje za nekoliko bliskih prijatelja razlikuje se od proslave na koju je pozvana gotovo cijela skupina. Važni su i odnosi među djecom, način na koji su pozivnice podijeljene te događa li se izostavljanje prvi put ili se ponavlja.

Broj gostiju može biti ograničen prostorom, troškovima i željama slavljenika. Sama činjenica da dijete nije pozvano zato ne otkriva razloge odluke niti potvrđuje namjeru isključivanja.

Psihologinja Judith Locke, u tekstu koji prenosi Australsko psihološko društvo, ističe da djeca postupno trebaju učiti prihvaćati kako neće biti pozvana na svaku proslavu. Roditeljima preporučuje razgovor o razočaranju i suosjećanje s djetetom, uz izbjegavanje zahtjeva da se pozivnica naknadno mora osigurati.

Razgovor počinje s djetetom

Prije kontaktiranja drugih roditelja korisno je saznati što dijete zna o proslavi i kako se zbog toga osjeća. Roditeljska zabrinutost i djetetova reakcija ne moraju biti jednako snažne.

Ako je dijete tužno, razgovor može obuhvatiti njegovo razočaranje, ali i objašnjenje da različite obitelji organiziraju različite proslave. Iz jedne propuštene pozivnice nije moguće zaključiti kakvi su svi njegovi odnosi s vršnjacima.

U istom tekstu izvršna direktorica Australskog psihološkog društva Zena Burgess preporučuje usmjeravanje pozornosti na prijateljstva koja dijete ima te, prema potrebi, dogovaranje drugog druženja ili aktivnosti u kojoj će se osjećati uključeno.

Ako postoje nejasnoće, razgovor nasamo s roditeljem slavljenika može poslužiti za provjeru informacija. Pritom je važno razlikovati pitanje o okolnostima od zahtjeva da dijete bude pozvano. Javna rasprava u roditeljskoj grupi uključuje i obitelji koje možda nemaju potpunu sliku događaja.

Važan je i način pozivanja

Kada na proslavu dolazi samo dio skupine, pozivnice se mogu podijeliti izravno roditeljima, bez javnog prozivanja djece. Takav diskretan pristup preporučuje se i u tekstu o rođendanskim pravilima koji prenosi Australsko psihološko društvo. Njime se uvažava mogućnost organiziranja manje proslave, uz obzir prema djeci koja nisu na popisu gostiju. U tekstu se pritom navodi da pojedine australske škole imaju vlastita pravila o dijeljenju pozivnica; to nije univerzalno pravilo za sve ustanove.

Posebnu pozornost zaslužuje ponavljano izostavljanje istog djeteta. Jedan događaj sam po sebi nije dovoljan za zaključak o vršnjačkom nasilju. Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti, CDC, u njegovoj definiciji navode neželjeno agresivno ponašanje, neravnotežu moći te ponavljanje ili veliku vjerojatnost ponavljanja. Među oblicima socijalnog nasilja navode i isključivanje iz skupine.

Ako se teškoće u druženju ponavljaju, razgovor s odgojiteljima može pomoći u sagledavanju odnosa među djecom i tijekom boravka u vrtiću. Tako se pozornost usmjerava na širu situaciju, umjesto da se svi zaključci donose na temelju jednog rođendana.