Dodjela Oscara samo je ogolila trend koji već neko vrijeme vlada u Hollywoodu: ekstremnu mršavost, agresivne estetske zahvate i sve ujednačeniji, gotovo nestvaran izgled lica i tijela.

Nekadašnji holivudski ideal ljepote, koliko god bio nedostižan, ipak je bio prepoznatljiv. Zvijezde su bile vitke, dotjerane, blistave i pažljivo stilizirane, ali su i dalje izgledale kao luksuznija verzija stvarnih ljudi.

Danas se, međutim, događa pomak koji je teško ne primijetiti. Sve je više javnih pojavljivanja nakon kojih publika ne govori o glamuru, već o tome da netko izgleda 'bolesno', 'premršavo' ili 'više ne nalikuje sebi'. U komentarima ispod fotografija slavnih sve je manje divljenja, a sve više zabrinutosti.

Oscari su samo razotkrili ono što se već neko vrijeme kuha

Ovogodišnja sezona nagrada nije otvorila tek pitanje novih modnih trendova, nego i beauty ideala koji je ne samo nedostižan, već i podiže alarme za uzbunu, osobito nakon što smo na dodjeli Oscara vidjeli niz zapanjujuće mršavih silueta. Na najvažnijem crvenom tepihu godine pod reflektorima su se našle izrazito tanke figure, naglašene ključne kosti, uvučeni obrazi i izgled koji mnogima više nije djelovao glamurozno, već samo krhko i iscrpljeno.

Taj dojam nije ostao samo na razini internetskih komentara. Posljednjih mjeseci i sve više ljudi iz same industrije otvoreno govori o tome da se Hollywood ubrzano vratio idealu ekstremne mršavosti.

Na ovaj problem možda je najglasnije skrenula pozornost Jameela Jamil, glumica koja je i ranije javno govorila o svom iskustvu s poremećajima prehrane, a nakon BAFTA-e upozorila je na 'zastrašujuće mršave' žene, dodavši: 'Svi izgledaju kao da bi se mogli slomiti. To je specifično krhka vrsta mršavosti.'

Od 'oblina Kardashianki' do 'modne mršavosti iz 2001.'

Holivudski i modni ideal tijela nikad nije bio stabilan, ali brzina kojom se promijenio posljednjih godina gotovo je šokantna. Dugo su tako dominirale naglašene obline, snažno oblikovane figure i tijela koja su predstavljala utjecaj pilatesa, wellnessa i takozvane jake ženstvenosti. Sada se klatno ponovno snažno vratilo u suprotnom smjeru.

Jedan od stilista otvoreno kaže za Page Six: 'Danas postoji stigma oko bilo kakve težine.' Drugi je još brutalnije opisao novi ideal: 'Više nitko ne želi izgledati kao J. Lo. Nema više velike stražnjice. Sve se opet vrti oko modne mršavosti iz 2001. godine.'

O ovom povratku standardu koji se dugo činio diskreditiranim za Fox News govorio je dermatolog Jason Emer te je istaknuo slojevitost povratka na staro:

'Primjetan je trend sve mršavijih pojava na crvenom tepihu. To bi se moglo pripisati kombinaciji čimbenika, uključujući utjecaj društvenih mreža, promjenu standarda ljepote i dostupnost lijekova za mršavljenje.' Dodao je i da tomu pridonose 'fokus na zdravlje i fitnes, kao i napredak estetskih zahvata'.

GLP-1 lijekovi promijenili su pravila igre

O novoj estetici nemoguće je govoriti bez spominjanja GLP-1 lijekova poput Ozempica, Wegovyja i Mounjara.

U Hollywoodu je svima jasno da čak i vrlo mršave zvijezde danas uzimaju takozvane mikrodoze tih lijekova. 'Moje klijentice već dugo mikrodoziraju GLP-1 lijekove. Pozitivna slika o tijelu završila je onog trenutka u kojem su preplavili tržište. Mikrodoziranje manje košta, tijelo ga lakše podnosi – i još uvijek si dopuštate jesti', rekla je dermatologinja za Page Six i dodala ono što posebno brine:

'Iako, možda si ipak više ne dopuštaju jesti dovoljno...'

Ključan zaokret zbio se u onom trenutku u kojem je upotreba lijekova za mršavljenje prestala biti nešto što se skrivalo te je postala alat za održavanje standarda.

'Tajnovitost, sram i stigma nekoć su pratili GLP-1 lijekove, ali to se počinje mijenjati jer ih sve više ljudi prihvaća', istaknuo je dr. Michael Aziz za Fox News. Iako su postali standard, daleko od toga da ne dolaze s ozbiljnim zdravstvenim posljedicama. Najveća opasnost krije se u tome što se stvorio dojam da njihova štetnost nije stvarna samo zato što ih 'svi uzimaju', a gotovo da se potpuno zaboravila činjenica da su namijenjeni osobama koje boluju od dijabetesa.

Što GLP-1 lijekovi zapravo rade tijelu - i zašto su toliko moćni

'Ozempic (semaglutid) i slični lijekovi, pojednostavljeno, djeluju na povećanje osjećaja sitosti i smanjenje osjećaja gladi te reguliraju razinu šećera u krvi. Veća stabilnost razine šećera u krvi utječe na inzulinsku rezistenciju, na osjećaj gladi te usporava pražnjenje hrane iz želuca. Temelj djelovanja je 'imitiranje' djelovanja hormona GLP-1, glukagonu sličnog peptida', rekao je u ranijem razgovoru za tportal magistar farmacije Frane Herenda te pojasnio zašto se uopće događa gubitak težine:

'Gubitak tjelesne težine nastupa jer se povećava mogućnost toleriranja kalorijskog deficita bez osjećaja gladi u duljem periodu.' To je ključna razlika. Mnogi ljudi mogu kratko podnijeti kalorijski deficit, ali problem nastaje kad glad postane neizdrživa. Zato ovi lijekovi imaju tako snažan kulturni učinak. Oni ne nude samo mršavljenje, nego obećanje da se proces koji je prije zahtijevao stalnu borbu s glađu sada može učiniti podnošljivijim, pa i lakšim. U industriji koja je desetljećima živjela od restrikcije, paničnih dijeta i fizičke samokontrole – to je gotovo revolucionarno oruđe.

Od medicinskog alata do kulturnog simbola

No upravo ta moć GLP-1 lijekova učinila ih je ne samo terapijskim proizvodom, nego i simbolom. Više ne označavaju samo lijek, već novi način zamišljanja tijela – kao nečega što se može efikasno i farmakološki dovesti u poželjan oblik.

Ono što je osobito zanimljivo jest to da se GLP-1 prestao promatrati samo kao znanstveni pojam i pretvorio u marketinšku čaroliju. Herenda je otvoreno upozorio da se proizvodi s oznakom GLP-1 predstavljaju gotovo kao da je sam naziv tog hormona dovoljan da jamči mršavljenje.

'U tom smislu pojačivači lučenja hormona GLP-1 nisu toliko različiti od bilo kojeg dodatka za mršavljenje koji je već na tržištu, već su samo najnoviji dodatak popisu zdravstvenih pojmova koje je wellness svijet trenutno prigrlio.'

Vidljivi znakovi pothranjenosti

Jedan od ključnih pomaka u ovoj raspravi jest to što se više ne govori samo o dojmu ili modi, nego i o vrlo konkretnim zdravstvenim upozorenjima. Nutricionistkinja Jess Baker za Page Six rekla je da je kod nekih slavnih osoba primijetila 'vidljive znakove gubitka mišićne mase ondje gdje ih prije nije bilo: ulegnute sljepoočnice, potpuno izražene ključne kosti i lopatice koje strše'.

To više nije samo estetska opaska. Baker odmah precizira i zašto: 'U kliničkom okruženju takve promjene u odnosu na početno stanje razlog su za uzbunu. Mogu upućivati na pothranjenost, što znači da tijelo ne dobiva dovoljno onoga što mu je potrebno da bi funkcioniralo.'

I dr. David Amron, dermatolog i kirurg s Beverly Hillsa, uputio je jasno upozorenje nakon svega viđenog na Oscarima: 'Klatno se ponovno vraća prema eri opasne mršavosti, potaknutoj neumoljivim fokusom društvenih mreža na nerealnu ljepotu.' Još je izravniji kad kaže: 'Nakon više od desetljeća napretka u pokretu body positivity, svjedočimo povratku nemogućeg standarda – onog koji ljude svih oblika i veličina tjera da se pod svaku cijenu smanjuju. Još je više zabrinjavajuće to što se mnogi okreću ekstremnim, nedokazanim metodama bez liječničkog nadzora, riskirajući ne samo svoje zdravlje, već i život.'

Od Oprah do Victorije Beckham

Jedan od prijelomnih trenutaka zbio se kada je Oprah Winfrey javno priznala da koristi GLP-1 lijekove za mršavljenje. Nakon desetljeća borbe s težinom, dijetama i osjećajem krivnje, rekla je da je dugo vjerovala da je 'sve u disciplini i snazi volje', no sve joj se promijenilo 2023. godine, kada je pretilost počela promatrati kao bolest, a ne kao osobni neuspjeh.

Opisujući učinak terapije, istaknula je da je prvi put osjetila svojevrsnu 'tišinu' u glavi, bez stalne opsesije hranom, te priznala: 'Prestala sam se kriviti.'

U razdoblju najveće tjelesne težine Oprah je imala oko 107 kilograma, a zahvaljujući terapiji izgubila ih je približno 23. Ipak, kasnije je priznala i da je razvila svojevrsnu ovisnost jer je, kaže, nedugo nakon prestanka uzimanja lijeka počela vraćati kilažu.

Među glumicama koje pobuđuju najviše zabrinutosti je Demi Moore jer je pokazala nezdravo mršavu figuru u nedavnim pojavljivanjima, izazivajući komentare da je 'previše mršava' i nagađanja da uzima Ozempic.

Slična se rasprava razvila i oko Nicole Kidman nakon ovogodišnjih Oscara, a dio publike više je komentirao njezin izgled u Chanelovoj haljini bez naramenica nego samu kreaciju, pa su se nizale primjedbe o 'premršavim rukama', neobičnim crtama lica i ukupnom izgledu koji je mnogima djelovao 'pomalo pogrešno'.

Sličan val zabrinutosti izazvala je i Victoria Beckham, nedavno snimljena pri dolasku u ured u londonskom Sohou, nakon čega su društvene mreže preplavili komentari o njezinu nikad mršavijem izgledu. Dio pratitelja pitao se 'što joj se dogodilo s nogama' i isticao figuru koja ne izgleda zdravo.

Ni Emma Stone nije ostala izvan tog vala: nakon dodjele nagrada BAFTA pozornost je, uz elegantnu crnu haljinu Louis Vuittona, privukla njezina osjetno vitkija pojava, što je izazvalo podijeljene reakcije – od zabrinutih pitanja o naglom gubitku težine do podsjećanja da je glumica godinama prirodno vrlo mršava.

Upravo je Stone još 2014. godine upozorila koliko su ovakvi komentari problematični, rekavši da joj je 'zadržati kilažu izazov, osobito kada je pod stresom i kako postaje starija', čime je podsjetila da svaka javna rasprava o tijelu slavnih vrlo lako sklizne u opasno pojednostavljivanje.

Stilisti vide problem izbliza, ali ga više ne mogu glasno izgovoriti

Osobito su znakoviti komentari ljudi koji su fizički najbliže tijelima slavnih – stilista, showroom menadžera i onih koji ih odijevaju za najvažnije večeri u godini. Mnogi od njih itekako su svjesni toga da je situacija otišla predaleko, ali prostor za iskrenost sve je manji.

Jedan od stilista s A-liste vrlo otvoreno je rekao: 'Ne možete tim glumicama reći da su premršave. Samo će vam odgovoriti: ali ta i ta glumica još je manja od mene!' Drugi pojašnjava taj mehanizam: 'Jedna glumica vidi da je druga smršavjela, pa onda druga ode još dalje.'

A koliko je sve to daleko otišlo, najbolje pokazuje paradoks prikrivanja mršavosti. Da, zvijezde su toliko mršave da njihovi stilisti pronalaze načine da to prikriju...

'Prebacio bih preko nje jaknu da to ne bude toliko izloženo, kao kompenzaciju. Ponekad haljinu bez naramenica slojevito nadogradimo košuljom ispod. Dodamo kaput ili malu jaknu', rekao je stilist.

Ako se isti ideal vraća i u reklame, više ne govorimo samo o Hollywoodu

Možda je najvažnije pitanje ono koje otvara BBC: što ako to više nije samo holivudski ili celebrity fenomen? Što ako povratak ekstremne mršavosti budemo gledali i u high street oglasima, modnim kampanjama i komercijalnoj industriji koja oblikuje svakodnevni vizualni standard?

A koliko je takva zbilja blizu, pokazuje i zabrana oglasa brendova poput Zare, Nexta i Marks & Spencera, u kojima su modeli djelovali 'nezdravo mršavo', te zbog kojih je još ranije nastala zabrinutost mogućim povratkom 'supermršavog' ideala. Regulator za oglašavanje rekao je da je zabilježio 'jasan porast' pritužbi na takve oglase, a broj prijava u samo dva tjedna nakon zabrane M&S-ove kampanje naglo je skočio.

Moda možda nikada nije ni odustala od nezdrave mršavosti

Stilistkinja Konu-Rae za BBC je vrlo jasno rekla da mršavost 'nije nužno ponovno u modi – ona zapravo nikada nije ni otišla'. Prema njezinu mišljenju, high street brendovi koriste modele s pista da bi podigli vrijednost svojih kolekcija i poručili kupcima: 'Pogledajte, imamo isti model kao vaš omiljeni luksuzni brend, a naši proizvodi izgledaju jednako dobro za djelić cijene.'

U tom smislu problem možda nije samo u tome jesu li modeli zdravi ili ne. Problem je, kako kaže, u tome što 'to nije norma za mnoge ljude i pokušaj postizanja takvog tipa tijela može biti štetan'.

Dodaje i ono što je možda najvažnija protuteža cijeloj ovoj priči: 'Prikazivanje veće raznolikosti tijela ključno je da bi ljudi vidjeli da mogu biti moderni i stajliš bez potrebe da mijenjaju to tko jesu.'

Povratak devedesetih vraća i opasnu siluetu

Ovdje se otvara još jedan važan sloj – povratak mode devedesetih i ranih dvijetisućitih. Osobna stilistica Keren Beaumont upozorava da bi upravo povratak ultraniskog struka, slip topova i ogoljenih bokova mogao biti jedan od razloga zbog kojih se ponovno favorizira izrazito tanka silueta.

'Povratkom tih figura ponovno gledamo izložene kukove i prsa, a u skladu s izvornim predstavljanjem tih komada, oni se prikazuju na vrlo, vrlo mršavim modelima', kaže Beaumont.

'Oskareksija' je već dugo na sceni

Sve ovo dobiva još mračniju dimenziju kad se vratimo nekoliko godina unatrag. Još 2012. The Hollywood Reporter objavio je veliki tekst u kojem je pisao o 'oskareksiji' i alarmantnom mršavljenju koje dobiva razmjere epidemije. Naglasak je bio na danas toliko vidljivoj želji glumica da neposredno prije dodjele Oscara izgube još nekoliko kilograma, bez obzira na to koliko su već mršave.

Taj tekst danas djeluje gotovo proročanski jer pokazuje da opsesija oskarovskom mršavošću nije nova pojava, već duboko ukorijenjen ritual uoči holivudske sezone nagrada. Već tada opisivala se scena glumice pred ogledalom u hotelskom apartmanu dok oko nje stoje stilist, PR, menadžer, dečko i krojačica, a ona nezadovoljno govori: 'Izgledam debelo!' i traži izgled kao Karlie Kloss u haljini koju je ta manekenka nosila na pisti.

Znakovita je i izjava Jennifer Hudson, pjevačice i glumice koju je taj tekst citirao: 'Više sam ponosna na to što sam smršavjela nego na Oscar!' Teško je zamisliti brutalniji sažetak sustava vrijednosti u kojem nagrada filmske industrije gubi bitku pred transformacijom tijela.

Zanimljiv je i tadašnji apel Toda Hallmana, stilista koji je upozoravao koliko su uzorci s piste mali i koliko se odgovornost prebacuje na žene koje ih moraju nositi.

Žrtve nerealnih standarda

'Rečeno je da Vijeće američkih modnih dizajnera pokušava uvesti smjernice o težini modela. Nedavno su se dvije manekenke onesvijestile pod jakim svjetlima – i ne zato što im je bilo vruće! Ako se haljine izrađuju da pristaju tim djevojkama, kako bi glumice uopće trebale ući u njih?' rekao je Hallman i dodao:

'Ako ljudi iz modne kuće kažu da je to veličina 4, u stvarnosti znači da je to dvojka. Ako želite nositi Dior, Versace, Chanel ili Elie Saab, to je jednostavno tako. Žene se mrze kada ne mogu stati u haljinu – čak i ako je riječ o nuli, krive sebe. Odatle dolazi to smanjivanje.'

Standard je odavno nerealno postavljen. Haljine su premalene, a kada žena u njih ne može stati, problem se ne vidi u sustavu, već u njezinu tijelu. A onda je na tržište došao Ozempic...