Vizualni identitet predstave potpisuju Decker+Kutić. Izvedbe su 10., 12. i 14. veljače u Velikoj dvorani Teatra &TD od 20 sati.

Cinik, okrutan, lažno naivan, arogantan, očajan, aristokrat i homoseksualac. Sve to je kontroverzni argentinski autor Raul Damonte Batana, čija su djela nastajala pod pseudonimom Copi.

U svom dramskom tekstu 'Teškoće s izražavanjem' (L’homosexuelou la difficulté de s’exprimer, 1971) na žestok način progovara o marginalnim temama poput homoseksualnosti i transrodnosti.

Apsurdna 'melodrama' s primjesama komedije igrana u atmosferi latinoameričkih sapunica i pomaknutih glazbenih komentara znanih pjesmuljaka Eurosonga progovara o kompliciranim odnosima likova koji nastanjeni u nekakvom nepoznatom ambijentu tragaju za vlastitim identitetom.

Kao i Jean Genet, s kojim je dijelio očaranost podzemljem i njegovim jezikom, Copi je ustanovio klasifikaciju seksualnih identiteta, s vrlo maštovitom gradacijom ženstvenosti i muževnosti. Što se obilježja muževnosti više zahtijevaju i pretpostavljaju, postaju sumnjiva do te mjere da se svaka spolna ljestvica obrće i u njoj se više nitko ne može prepoznati.

Tko je žensko, tko muško, tko je ženstven, tko stvaran, tko lažan, tko što želi? Je li predmet želje znak za razumijevanje 'istinitosti' seksualnosti neke osobe? Jesu li društvena obilježja prikazivanja seksualnosti ili identiteta u odnosu sa stimulacijom žudnje?

Pred gledateljem se otkriva razuzdan, kaotičan, zabavan, inovativan i drzak svijet koji Copi stvara iz vlastitih bolnih iskustava.